josip tafraPočeo je na Cetini, satima putovao na treninge, a sada je u Split donio dva zlata i srebro! ‘Iznenadio me doček...‘

Što se sve stigne napraviti u 11 dana? Ako pitate mladog jedriličara Josipa Tafru, odgovor bi bio... osvojiti tri medalje! 

Niti dva tjedna bila su dovoljna mladom Omišaninu pod klupskom zastavom splitskog Labuda da najprije dođe do srebra na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Los Angelesu, u klasi ILCA 6.

Nisu se stigli ni slegnuti dojmovi, a već su se koferi pakirali za drugi kraj svijeta, jer na rasporedu je bilo Europsko prvenstvo u švedskom Marstrandu. Naime, na sjeveru Europe, osvojio je Josip čak dva zlata, u kategoriji U21 i u onoj ‘težoj‘ – seniorskoj, također u ILCA 6.

Više nego dovoljno da mu se u Splitu priredi doček kakav zaslužuje. Skupilo se ispred JK Labuda ljudi, uz koju čašicu i zalogajčić s pljeskom i bakljama, pozdravili su svog prvaka. 

Josipu je sigurno draže jedriti i trenirati, nego odrađivati ovaj posao s medijima. No, kako je krenuo, morat će se naviknuti, a moramo priznati da je ovaj prvi veći test, u kojem ga je dočekala televizija, pa radio te tiskani mediji, odradio kao i prvenstva – za čistu peticu.

- Jako sam sretan s medaljama, pogotovo s ovim dočekom, skupio se veliki broj ljudi i stvarno sam iznenađen – za početak će Josip Tafra.

Srebro za Oluju

Jesu se tek sada slegnuli dojmovi?

- Već su ljudi na razne načine čestitali, pa sam i pretpostavio da će doček biti lijep, ali opet sam pozitivno iznenađen, valjda kad sam to iskusio uživo.

Prva medalja, svjetsko srebro, stiglo je na obljetnicu Oluje. Kakvi su bili dojmovi?

- Jednostavno sam općenito bio presretan, jer nije lako doći do tih uspjeha. Puno je vremena uloženo kroz treninge i pripremu, puno rada i truda, koji se isplatio.

Kako ste skupili energiju da nakon LA-a, spakirate kofere za Europu i opet na more?

- Nisam imao izbora, ne razmišljate o tome. Prvenstva su bila blizu, od prije sam znao raspored i bio sam mentalno spreman za to.

Koga ste prvo nazvali nakon osvajanja medalja?

- Obitelj, a trener je obavio ostale važnije razgovore i pozive.

Iz Omiša ste i vaši počeci s jedrenjem vezani su za Cetinu?

- Da, počeo sam jedriti u zimu 2014. i da, bilo je to najprije na Cetini, tamo su moji korijeni, a onda sam se prebacio u Labuda.

Sve zbog treninga

Inače, Josip je preskroman da se pohvali koliko je predan treninzima. Svaki dan je putovao busom iz Omiša do Splita na treninge. Sad je srećom napunio 18, pa može sjesti ‘za volan‘, ali svi znamo kakve gužve budu na toj dionici, neovisno o prijevoznom sredstvu. No, ljubav prema nečemu ne pita za izgovore, već nađe načina. A naći će Josip načina da ‘žonglira‘ s treninzima i učenjem, jer je upisao Pomorski fakultet, smjer jahte i marine.

Ovo su jasno Josipove medalje, ali bez njih ne bi došao bez odličnog tima koji stoji iza njega. Cijelog kluba Labud, a naravno i njegovih trenera.

Učio vas je Minski Fabris, a trenutačno ste pod palicom Vedrana Mandića Bakija. Tko je stroži?

- Ha-ha... Teško pitanje. A oboje su sada malo kalali. Mimu nisam doživio u njegovom vrhuncu, pa sam dobro prošao, a s Bakijem je bilo drame na početku.

Zatim smo Josipa pustili na miru, da udahne zraka od toliko pitanja. Dobio je i poklon od svojih ‘labudaša‘, a nije ga ni stigao otvoriti. Mikrofon je onda preuzeo trener Vedran Mandić Baki.

Kakvi su planovi za dalje?

- Krećemo u program za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. I najprije smo morali razjasniti neke stvari s obiteljima, jer neće biti lako. To znači da ćemo 240 dana u godini biti na brodu, što iziskuje puno rada i truda, a nikad ne znate hoće li se to vratiti kroz medalje.

Malo više o programu za LA 2028. i očekivanjima od Josipa, rekao nam je predsjednik kluba Žarko Dešković.

- Od kad je krenuo s desetak godina u klasi optimist gdje je tri godine vladao hrvatskim jedrenjem, pa preko lasera ‘četvorke‘ (ILCA 4), sa 4.7 kvadrata jedrom, gdje je osvojio drugo mjesto na SP-u prošle godine, Josip je sad napravio stepenicu više i išao na kategoriju većeg jedra, to je laser 6 (ILCA 6) i osvojio tri medalje, od čega su dvije zlatne. Sad dokazuje da je spreman prijeći u najtežu kategoriju, Laser, u kojoj je Tonči Stipanović osvojio dvije olimpijske medalje. On uskoro počinje u toj klasi, od 2026. i vjerujemo da će biti dobar, ali teško da će osvojiti vizu za Igre u LA-a – jasno će Dešković.

No, neće te godine biti uzaludne?

- Sigurno će time steći dovoljno iskustva i znanja i nadamo se kako će onda biti ozbiljan kandidat za Olimpijske igre u Brisbaneu 2032. godine. Naravno, JK Labud, stoji iza Josipa, ali nije on jedini član koji niže odlične rezultate. Tu je i Palma Čargo, koja je već bila na Igrama, onima u Parizu, pa velika nada Bepo Duplančić. Sve je to obveza za nas u Upravi, kako s budžetom kojeg imamo svima pomoći i omogućiti im da se natječu. Međutim, zahvaljujući rezultatima naših jedriličara, sponzori nas prepoznaju, a mi očekujemo i izdašniju pomoć. Do tad ćemo se snalaziti kao i do sada – zaključio je Žarko Dešković, predsjednik JK Labuda.

Eto, naši sportaši još jednom su pokazali kako su najbolji promotori Hrvatske i Splita u svijetu. Josipu Tafri i njegovom klubu Labud želimo povoljan vjetar u jedra i nadamo se još kojem dočeku medalja na istom mjestu.