U ZagrebuPoslušajte zanimljiva predavanja o antičkim brodolomima, morskim čudovištima, astronomiji...

U Arheološkom muzeju u Zagrebu nastavlja se ciklus predavanja uz izložbu "Krhka vječnost" Jasmine Kosanović. Predavanja povezuju arheologiju, znanost i umjetnost, a posjetitelji će kroz različite teme moći saznati više o antičkim brodolomima, navigaciji, mozaičnom staklu (millefiori), morskim čudovištima, astronomiji i podvodnoj arheologiji.

Razgled izložbe i sudjelovanje na predavanjima je besplatno.

Evo popisa predavanja:

1. Marina Milićević Bradač: Brodolom – u moru i u ljubavi. Poetsko viđenje brodoloma kod starih Grka

Utorak, 28.10. u 18 sati

Grci su živjeli na moru i od mora. Dobar dio njihove percepcije svijeta ticao se mora i svih njegovih lica – onoga mirnoga, ali i olujnoga. More je surovo i uvijek postoji opasnost da se doživi brodolom i zauvijek ostane pod valovima. Njihova je književnost prožeta strahom od tog opasnog elementa. Najveći strah je ipak potjecao od spoznaje da brodolomac nikad neće imati pravoga groba. Pokojnik, da bi u Haronovu čunu prešao Aheront, mora biti sahranjen, inače nema pristupa u Had. A brodolomac nikad neće dobiti nasut grob i nikada neće dobiti ulaz u Had. Grci su to rješavali podizanjem kenotafa i brojni sačuvani epitafi govore o sudbini brodolomaca i njihovim kenotafima. Ali moreplovci su imali i svoje zagovornike među bogovima. Gotovo najveću moć imala je Afrodita, božica ljubavi i zaštitnica pomoraca. U toj funkciji imala je nadimak Uranija. Kroz njezin lik povezani su more i ljubav i ljubavna se strast uspoređuje s navalom uzburkanog mora. Grčka je poezija tako razvila sliku „mora ljubavi“ kojim se lijepo plovi, ali koji može nekoga i potopiti. Ta će slika potrajati stoljećima, naročito omiljena u helenističkoj poeziji i iz nje će prijeći Rimljanima.

2. Danijel Lončar: Morska čudovišta u antičkom imaginariju

Četvrtak, 30.10. u 19 sati

Za stare Grke i Rimljane, more je bilo sveprisutno. Ono je bilo izvor hrane i bogatstva, poveznica različitih kultura, poligon na kojem se testirala moć carstava. More je bilo granica poznatog svijeta.

Stoga ne iznenađuje činjenica kako je beskrajno plavetnilo Mediterana bilo plodonosno za različite priče o morskim čudovištima i drugim bićima koja su zauzimala značajno mjesto u ondašnjem imaginariju.

Homer nam u Odiseji donosi priču o Scili i Haribdi, dvjema užasima između kojih plovi Odisej, rastrgan između stijene i vrtloga (Odiseja, XII, 85-95). Kasniji pjesnici, poput Ovidija i Vergilija, rado dopisuju njihove priče, pa saznajemo kako je Scila nekoć bila djevojka sve dok ju čarobnica Kirka iz ljubomore nije pretvorila u neman s pasjim glavama oko pojasa (Metamorfoze, XIV, 1-74; Eneida, III, 356-462). Osim njih, mora antičkog svijeta nastanjivala su različite nemani, poput one koju je porazio Perzej u mitu o Andromedi. 

Pjesnik Opijan nas u svom didaktičkom epu o ribarenju podsjeća kako “beskrajna i spoznajama neuhvatljiva” plemena plivaju u dubinama, prenoseći nam antičku fascinaciju morem, kao i svijest o tome koliko je ono njima bilo nepoznato (Opijan, Halieutica, I, 80–82).

Morska bića su u umjetničkim prikazima nerijetko hibridnih oblika: žene s ribljim repovima, zmijska tijela s psećim glavama ili konji koji izranjaju iz valova. Oni su podsjetnici kako je u moru tanka granica između ljepote i užasa, privlačnog i zastrašujućeg.

Za stanovnike antičkog Mediterana, more je bilo pozornica na kojoj se odvijao život i mjesto imaginacije. U svojoj srži, morska čudovišta utjelovljuju strahove i anksioznosti mediteranskih naroda, pokušavajući objasniti nepredvidljivost samog mora i prirodne fenomene koje ono donosi.