GOSPI U ČASTStoljetna maritimna hodočašća čudesno povezuju Zečevo, Kukljicu, Kornat, Piškeru, Rogoznicu i Perast

Više od 300 godina, Rogoznica štuje Gospu od Kapelice.

Svečanost zavjetnog hodočašća slavi se svake godine 2. srpnja kada se Gospina slika prenosi brodicom iz kapelice u župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje ostaje do prve nedjelje iza blagdana Gospe od Karmela kada se vraća u svoje svetište na Gradini, u pratnji stotinu plivača i brodica.

Gospa od Kapelice, kako u puku zovu svetište, podignuta je na mjestu gdje je prema predaji 1722. godine na čudesan način pronađena slika Gospina pohoda Elizabeti.

Vizualno i emotivno snažne su to scene: Gospina slika ukrašena cvijećem prenosi se brodicom, potom djevojke u bjelini nose sliku okićenu zavjetnim darovima dok raspjevani puk zajedno sa svećenstvom marijanskim pjesmama prati procesiju koja završava svetom misom.

U procesiji sudjeluju mještani među kojima su i ribari, mornari, pomorci, težaci, pa i gosti koji su se ljeti zatekli u tom mjestu...

Kulturno dobro

Svi dođu odati počast Gospi od Kapelice u čije je tri stoljeća dugo štovanje utkana duhovnost, pobožnost, kultura, životni običaji, zapravo povijest Rogoznice.

Odnedavno, ova lijepa tradicija postala je nematerijalno kulturno dobro, upisana u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske kao dio jadranskih marijanskih maritimnih hodočašća.

Značajem i valorizacijom ovih lijepih tradicija bavio se projekt Hrvatske zaklade za znanost: Jadranska maritimna hodočašća u lokalnom, nacionalnom i transnacionalnom kontekstu, Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru.

Projekt je uključivao, između ostalog, i istoimenu izložbu u listopadu koju su osmislili i postavili Odjel za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, Muzej grada Šibenika i Muzej betinske drvene brodogradnje.

Izložbu su podržale i Turistička zajednica Šibensko-kninske županije, TZ Rogoznica i Nacionalni park Kornati.

Uz izložbu, tu je i monografija posvećena višestoljetnoj tradiciji hodočašća Gospi od Kapelice koja se upisom u Registar pridružila lokalitetima od sjevera prema jugu: Gospi od Zečeva kod Nina, Gospi od Sniga kod Kukljice, Gospi od Tarca na Kornatu, Gospi Kraljici Ribara na Piškeri, Gospi od Kapelice kod Rogoznice, te Gospi od Škrpjela kod Perasta.

– Jadranska maritimna hodočašća predstavljaju iznimno vrijedan segment pomorske i kulturne baštine.

Radi se o religijskoj praksi koja odražava duboku povezanost lokalnih zajednica s morem.

Kao muzej, kroz ovu izložbu želimo istaknuti važnost maritimnih hodočašća kao svjedočanstva identiteta, društvene kohezije i kreativnosti u očuvanju kulturne baštine.

Ritualne prakse

Maritimna hodočašća su primjer kako su pomorski kontekst i religijska predaja oblikovali jedinstvene oblike rituala koji imaju snažan simbolički i društveni značaj za zajednice koje ih prakticiraju.

Oni istodobno čuvaju povijesne materijalne ostatke i nematerijalnu baštinu, poput priča, pjesama i ritualnih praksi, čime pridonose kontinuitetu zajedničkog sjećanja i vrijednosti.

Za naš muzej, ovakvi projekti pružaju priliku da surađujemo s lokalnim zajednicama, stručnjacima i institucijama kako bismo ne samo dokumentirali i predstavili ovu baštinu nego i potaknuli njezinu daljnju zaštitu i valorizaciju.

Na taj način doprinosimo širenju svijesti o bogatstvu naše pomorske baštine te povezivanju prošlosti s budućnošću – kazala je Kate Šikić Čubrić, ravnateljica MBDB-a.

- Maritimna hodočašća duboko su ukorijenjena u pomorskim tradicijama lokalnih zajednica, a riječ je o religijskim ritualima u kojima sudionici brodicama ili barkama dolaze do svetih objekata, najčešće crkava ili kapelica.

Ovi rituali nisu samo duhovna praksa, već i važan društveni događaj koji okuplja zajednicu, čuvajući tradiciju i identitet tog područja, naglasio je dr. sc. Mario Katić s Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, voditelj projekta.

Naglašava ulogu mora u ritualno-religijskim praksama jer more se promatra kao dio svetoga i sudjeluje u ritualnoj praksi.

– U kontekstu maritimnih hodočašća, jedan od motiva, iako ne jedini i isključivi, je i sakralizacija mora koja se može promatrati na dva načina.

S jedne strane sveti objekt, u kontekstu jadranskih maritimnih hodočašća riječ je o objektima povezanim uz Gospu, posvećuje more čime se teži osiguravanju pogodnosti i sigurnosti za ribare i pomorce.

S druge strane, sakralizirano more, u nekim primjerima, kao što je bilo kod hodočašća Gospi od Zečeva kod Nina ili Gospi od Kapelice u Rogoznici, ima potencijal za religijsko-lječilišne prakse.

Zavjet pomoraca

Prema opisima iz 19. stoljeća hodočasnici Gospi od Zečeva su ritualno ulazili u more u trenutku kada se čudotvorni kip u Gospinoj brodici otiskuje od obale i plovi prema otoku Zečevo.

Hodočasnici su se u tim trenucima prali morem i rukama čistili lice i oči smatrajući da je to korisno za vid.

Kod hodočašća Gospi od Kapelice u Rogoznici, od sredine 20. stoljeća, uz brodicu koja prevozi Gospinu sliku, pri povratku na Gradinu, hodočasnici gotovo sat i pol plivaju uvalom i prate brodicu.

Ovdje je vjerojatno riječ o zavjetima koje su, najčešće, pomorci ispunjavali kao molitvu ili zahvalu za mirno more i sretnu plovidbu.

Sve ritualne prakse koje hodočasnici izvode, pa time i one povezane s morem, obojene su vernakularnim vjerovanjima.

Stari bi autori to nazvali pučkom pobožnošću.

U toj ritualnoj sakralizaciji mora, more se promatra kao dio svetoga i sudjeluje u ritualnoj praksi.

More kao voda, i voda općenito, duboko su ukorijenjeni i u kršćanstvu i u drugim religijama kao simbol, medijator i sredstvo.

Još je Mircea Eliade smatrao da voda ima univerzalne simbole, ona je izvor i početak, rezervoar svih mogućih postojanja, prethodi svakom obliku i podupire svako stvaranje, simbolizam vode implicira i smrt i ponovno rađanje.

Doticaj s vodom uvijek donosi regeneraciju.

U svim religijskim kontekstima voda sadržava slične ili identične funkcije: čišćenje i obnavljanje.

U kontekstu maritimnih hodočašća takvu funkciju preuzima more jer je ono u fokusu sakralizacije i jedan od medijatora između hodočasnika i svetog objekta – kaže Katić.

Konačno, maritimna hodočašća postala su sidra za lokalne zajednice zbližavajući izmještene članove zajednice i održavajući transnacionalne veze.

S razvojem turizma, maritimna hodočašća se ponovno stvaraju te postaju važan ili glavni pokretač lokalne turističke ponude.