CRNI TRN U MORSKOM OKUTko dopušta vađenje do 300 kilograma ježinaca dnevno? Je li u pitanju još jedna promašena zakonska odredba?

Društvenim je mrežama u zadnje vrijeme sve više upita vezanih uz izlov morskih ježeva od kojih je jedan došao i do nas.

Dakle, jedan od čitatelja koji je htio ostati anoniman napisao je sljedeće:

- Na otoku Silbi se zadnjih dana događa egzodus morskih ježeva. Dva broda ih na stotine vade van iz mora. Navodno je bila i Policija koja kaže da imaju sve dozvole za to.

Kako je to moguće?

Krcate kašete i vreće pune morskih ježeva vade iz mora ispred plaže pune kupača.

Kome se obratiti za to?

A. Č.

To je nažalost jedno od onih pitanja na koja bi zbog postojećih zakona najlakše bilo odgovoriti svima poznatim odgovorom ‘vaše je pitanje nemoguće‘.

Srećom, morski biolog Petar Kružić ne misli da je u pitanju ‘nemoguće pitanje‘ već kontradiktoran i nestručno posložen zakon koji vrlo nespretno regulira upravo izlov ježinaca i kojeg bi trebalo presložiti.

Evo što nam je Petar Kružić rekao o tome:

- Već duže vrijeme upozoravamo ministarstva da je vađenje ježinaca u Jadranu u suprotnosti sa onim što se trenutno događa s našim morem i zbog čega je ta ‘djelatnost‘ vrlo loša za njegovu bioraznolikost.

Morski ježinci se vade i jedu prvenstveno zbog njihovih gonada, koje se u kulinarstvu često nazivaju ‘ikra‘ ili japanski ‘uni koji se koristi u sushiju i sashimiju.

U mnogim mediteranskim zemljama poput Italije, Francuske, Grčke, a priča se i Hrvatske, te u Japanu, gonade ježinaca se smatraju morskom poslasticom.

Gonade imaju intenzivan okus koji podsjeća na spoj mora, algi i joda i bogate su proteinima, zdravim mastima (omega-3), vitaminima (posebno A i E), te mineralima (cink, željezo, jod). Na Mediteranu se uglavnom jede sirov, direktno iz mora s malo kruha i vina ili u jelima poput pašte ili rižota.

Vade se najčešće dvije vrste - hridinski ježinac (Paracentrotus lividus) i crni ježinac (Arbacia lixula), vrste koje nalazimo od površine do dvadesetak metara dubine.

Povlasticu, odnosno odobrenje, za gospodarski ribolov, te posebno rješenje za uzimanje iz prirode morskih ježinaca izdaje Ministarstvo poljoprivrede (Uprava ribarstva).

Prema Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru ronjenjem (NN 30/2021), zabranjeno je sakupljanje, posjedovanje, iskrcaj i stavljanje u promet morskih ježinaca čiji promjer tijela iznosi manje od 50 milimetara.

I ono najbolje, ili najgore, prema istim propisima, na jedno takvo rješenje može se sakupljati maksimalno 300 kilograma ježinaca dnevno po povlastici.

To je enormno puno za samo jedan dan.

Često se pitam tko je to izračunao da se ‘neće ugroziti ravnoteža u podmorju‘ vađenjem 300 kilograma ježinaca dnevno.

Za napomenu, rekreativno sakupljanje nije dozvoljeno ovim Pravilnikom – ističe Kružić.

- I tu dolazimo do nebuloza koja nam stalno serviraju oni koji bi se trebali bavit očuvanjem prirode.

A isto se napravilo s trpovima, koji su bili strogo zaštićeni u RH, pa su maknuli zaštitu kako bi ih mogli sakupljati i slati u Kinu.

Tamo je to ‘afrodizijak‘, a znamo da to Kinezima treba jer im je populacija stvarno mala. Trpovi inače čiste morsko dno gutajući sediment i probavljajući organsku tvar.

Vrlo korisne životinje, pogotovo uz kanalizacijske ispuste i marikulturu.

Uvidjevši grešku, nakon pobune struke, trpovi su stavljeni pod trajni lovostaj.

Nisu ih još ponovo zaštitili, valjda od sramote – nastavlja Kružić.

- Vađenje morskih ježinaca može imati ozbiljne posljedice na morski ekosustav, pogotovo zato, jer se vade pretjerano, a što i nije čudno za nas Hrvate.

Kakve posljedice?

Ježinci se hrane algama i sprječavaju njihovo pretjerano bujanje.

Ako ih se previše izvadi, alge se mogu nekontrolirano razmnožiti i doslovno ‘ugušiti‘ morsko dno, što smanjuje bioraznolikost.

To je upravo ono što se događa.

Invazivne alge, poput novootkrivene smeđe alge Stypopodium schimperi, kao i alge koje rastu gdje je povećan unos hranjivih tvari (upwelling, kanalizacija, marikultura…) posljednjih desetak godina bujaju po cijelom Jadranu.

Ježinci su organizmi koji bi donekle mogli stavit te alge pod kakvu-takvu kontrolu.

Izvadimo li ježince i njima nahranimo susjede, malo tko ostaje za borbu protiv masovnog rasta alga.

Zadnjih par godina ronioci na Jadranu sve češće javljaju o lokacijama gdje su ježinci u potpunosti nestali.

Kao razlog se spominju promjene u temperaturi mora, ali je ipak puno vjerojatniji razlog nekontrolirano vađenje jer kod nas nema kontrole.

Policija pogleda ima li netko dozvolu ili povlasticu i to je to.

Nema vaganja, mjerenja i kažnjavanja kao u zapadnim, razvijenim i uređenim državama. Ježinci sporo rastu i trebaju nekoliko godina da postanu spolno zreli, pa se populacije teško oporavljaju od masovnog izlova.

Nadzor vađenja ježinaca trebale bi provoditi dvije inspekcije, Inspekcija zaštite prirode i Ribarska inspekcija, ali… - konstatira Kružić.

- A slično se počinje razmišljati i o borbi protiv invazivnih vrsta poput vatrenjače iliti ribe lava, lionfisha za one koji rone u tropima.

Osim direktnih akcija izlova ronjenjem, a što je prva ideja, možda bi u obzir trebalo uzeti i postojanje vrsta koje se hrane tom invazivnom vrstom kao što su murine, kirnje i hobotnice. Možda ne bi bilo loše razmišljati o zaštiti tih vrsta ili barem o nekom dužem lovostaju.

Pa sad, ako se netko pita, zašto ne vadit organizme koje moramo izbjegavat kad ulazimo u more, jer jako boli kad stanemo na njih, pogledajte slike dolje kako izgleda podmorje kad nestanu iliti se izvade, naravno ježinci. Nije baš lijepo – upozorava Petar Kružić.