Lijepa priča stiže nam iz Muzeja betinske drvene brodogradnje gdje je nedavno stiglo "Modro pismo – pripovjedački mozaik za Kuću brodograditelja" kojeg je poslala muzejska suradnica, interpretatorice baštine, Sanja Mrša Vukman.
Modro pismo stiglo je u obliku priče u dijelovima. Ovaj jedinstveni koncept evocira radost primanja pošiljki i okuplja betinsku zajednicu oko sjećanja na brodograditeljsku obitelj Filipi.
Muzej je objavio i video koji dočarava ovu zanimljivu priču.
Povodom Svjetskog dana pripovijedanja koji se obilježava ovog četvrtka, 20. ožujka, Sanja je čitateljima darovala ‘modru priču‘ koju donosimo u cjelosti. Gospođi Sanji od srca zahvaljujemo!
Dragi Čitatelju!
Prije nego ti ispričam o betinskom Modrom i stogodišnjim pripovjedačkim pismima s otoka Murtera, dozvoli mi da te upitam pitati kada si ti zadnji put napisao ili pročitao neku, rukom napisanu poruku? Da, baš sad, uz toliko drugih brzih mogućnosti komunikacije i brzih putovanja, moram te pitati i jesi li, s natruhom primisli o tome da ljudi razmišljaju o koloniziranju svemira, naprotiv, razmišljao kakav je smisao još uvijek graditi u drvu, ploviti “sporim”, drvenim brodovima, čuvati umijeća tradicijske brodogradnje i pripovijedati priče o brodovima, ljudima i moru? Ako misliš da ova pitanja imaju smisla, ova priča bi ti se mogla svidjeti. Primi je kao poklon pripremljen povodom Međunarodnog dana pripovijedanja i promotri tek par priloženih fotografija. Daj prostora mašti, pogledaj ih kao u otvoren obzora, pa neka ti to bude najbolja pozivnica za razumijevanje poruka ove priče.
Da bi ovu temu zaista doživio svojom, daj prvo dio sebe. Zaustavi pažnju i provjeri što osjetiš kad pažljivo opažaš one posebne riječi kojim se stalno iznova, između mora i ljudi ispisuje neprekinuto modro pismo života uz more. Kako ti zvuče pojmovi: drvo, drveni brod, škver, rebra, madiri, čekić, dlijeto, kalafat? Jarbol, jedro, konop, sidro, veslo, soha. Burtižavanje? Oštro idro? Gajeta, leut, kaić? Poznaješ li ih do u srž značenja? Priznaj, čezneš li doživjeti zvukove mora na drvenom brodu, osjećaj zaveslaja drveni veslom ili blizinu jedru koje se puni vjetrom? Kako ti je kad čuješ o rasušenim, napuštenim i potopljenim brodovima?
Drvena brodogradnja i plovidba su krasna praktična tradicijska umijeća, ali i vječna, savršena metafora ljudskog postojanja, zar ne? Svi znaju da je uvriježeno kazati da su brodovi kao i ljudi i da imaju dušu. Otkrit ću ti ponešto o jednom posebnom susretu duša i o načinima na koji su se oni dogodili. Vjerujem da ćeš ih i ti, na daljinu osjetiti kamo oni vode.
Kada je jedan betinski brodograditelj izgovorio misao da se radom na drvenom brodu ne gradi samo brod, već čitava zajednica, iz neposredne blizine sam vidjela koliko je obnova drvenih brodova zahtjevna. Bilo mi je jasno da živimo u vremenu kada je jedna, nekada svakodnevna kultura rada i postojanja, prešla u posebnu nišu baštinskih kurioziteta.
Po mojoj slobodnoj procjeni, međutim, obnova kulture pisanja tek je ponešto jednostavnija. Krajem 2024. godine sam kao interpretatorica baštine napisala pripovjedačko pismo upućeno Muzeju betinske drvene brodogradnje. Stiglo im je na manifestaciju Noći muzeja kako bi bilo je dio postava na temu “muzeji vidljivi i nevidljivi”. Poslala sam im ga kao veliki crveni paket s prilozima uz pisanu riječ, a pismo je bilo nazvano Modrim. U njemu sam oslovila Katu, Sandru i Mirelu intimno, “drage Čuvarice”. Od 2022. smo smo, naime, već povezane spomenutim murterskim stogodišnjim pismima. Verujem da dobro znaš da svi kustosi osim izloženih predmeta u svojim čuvaonicama čuvaju i mnoge skrivene predmete. U Betini je jedan od takvih artefakata spremljenih na čuvanje vakumirana papirnata pošiljka koju će Muzej aktualizirati tek 2122. godine. Taj predmet sadrži tri primjerka pisanih vodiča s protokolom za otvaranje murterske vremenske kapsule iz 2022. Pohranjena je u tlu i zapečaćena, blizu arheološkog lokaliteta znanom kao Colentum, kraj crkvice Gospe od Gradine na istoimenom murterskom poluotoku. Ako odeš u šetnju, vidjet ćeš jednu jedinu ploču novim klesanim natpisom označenu ploču u popločanju staze koja vodi do svetišta. I kapsula i vodič su poruka čitave zajednice iz 21. stoljeća za ljude u 22. Razmak između njih natempiran je na ravno stotinu godina.
Najintimniji dio poruke vodiča koji kapsulu prati u budućnost jest pet pisma upućenih ljudima koji će ih, bude li sve u redu, pročitati i na njih odgovoriti simboličkim činom. Zbog tih pisama imam s Čuvaricama dogovor da ću im svake godine, do isteka vremena do otvaranja u listopadu 2122. napisati po jedno “ljubavno pismo” kao most između sadašnjosti i budućnosti. Naravno, pisama ću napisat ću onoliko koliko za života još stignem. Nitko od nas, uostalom, neće dočekati otvaranje kapsule, ali ćemo, posrednim putem pisane riječi biti tamo. Sad kada znaš otkud njima “ljubavno”, Modro pismo, otkrit ću ti dio njegovog sadržaja.
U paketu s pismom sam, slično kao u kapsulu priložila priloge:
1.rukom pletene konopčiće
2. crveni žeton od štavljene kože kornatske ovce
3. jedan preparirani list murve, obojan u zlatno, podstavljen papirnatim ojačanjem, s žigom riječi snovi i izbušen nizom pravilnih kružnih otvora
4. jednu spašenu slikovnicu iz pedesetih godina 20. stoljeća, o dječaku i jarbolu
5. jednu crvenu drvenu bojicu
6. konačno - par predmeta vezanih za stvaralačku ostavštinu potomaka brodograditeljske obitelji Filipi - malo ulje na platnu “Betinska ćakula” i jednu slagalicu načinjenu od skupnog portreta djece nazvana Božić u obitelji Filipi 1912
Modro pismo je ove godine bilo inspirirana upravo razgovorima s živim potomcima obitelji Filipi.
Kad pričamo o umijeću prenošenja poruka i bilježenju stvarnosti, valja se malo zaustaviti i kazati da je bilježenje stvarnosti kod potomaka Filipovih bilo ono intuitivno kroničarsko, spontano. Bilježili su, fotografirali, slikali. Moji izravni kontakti s potomcima brodograditeljske obitelji su mi dali spoznaju da su osim bilježenja stvarnosti, pojedini od njih utjecali su na stvarnost aktivno, pouzdano, onako kako to mogu ljudi s brodograditeljskim krvnim zrncima u jednom društvu nakon ere brodogradnje kada se otvaraju nova polja djelovanja. Najsnažnije me se dojmio četvrti brat tri kovača, poštar, fotograf i umjetnik amater Dominik Dinko Filipi i sin mu, Mile Filipija. Kada je mile u ratom porušenom Zadru, kao nastavnik Gimnazije, pokrenuo lutkarsku sekciju, možda je jednostavno osjećao da je grad kao brodogradilište predaka- mjesto na kojem se stvari popravljaju. Taj njegov potez je bio dio klime koja je kasnije potaknula ozbiljniji razvoj lutkarstva u Zadru. Svatko ima svojih stotinu godina i svoje vlastite alate za djelovanje. Brodogradnja nas podsjeća da je moguće graditi od početka, od gole ideje i da je moguće nastavljati obnavljati nešto što se oštetilo.
Dio tog rezultata bilježenja stvarnosti Filipijevih, uspješno je primijenio Muzej betinske drvene brodogradnje u pripremi postava, pa se u muzeju, recimo, može vidjeti Filipijevo rodno stablo i jedan od najmarkantnijih skupnih portreta kovača u brodogradnji. A tu je i ova fotografija stareg kalafata, priložena kao stvarni odjek u prostoru i vremenu ideje kipa Malog brodograditelja.
Dok priča o ovoj obitelji zasigurno zaslužuje posebnu pažnju, na dva fragmenta priložena uz Modro pismo ću se osvrnuti onoliko koliko oni imaju veze sa svima nama ovdje i sad. Ulje na platnu Mile Filipija nazvano “Betinska ćakula” nastalo je po predlošku stvarne fotografije i stvarnih ljudi. Razgovor između tri starija čovjeka koji se sunčaju na klupici, u zavjetrini, simbol su svega onoga znanja što od njih takvih šutljivih i škrtih na riječima, svi baštinskih entuzijasti uspjeli sačuvati od zaborava za buduće generacija, da ne ostane “samo ćakula”. Brodogradnja jest umijeće koje se prenosi s generacije na generaciju, slično pripovijedanju priča. Vjerujem da su sve naše ćakule pretvorene u alat spoznaje, rad prikupljanja, obrade i prezentacije, najljepši poklon svima nama. Svatko u njima može pronaći ponešto od onoga što mu treba.
Tajnu drugog priloga - uvećane kopije fotografije Božića u Betini 2012. s portretima djece brodograditelja, snimljenu kroz modru leću i zatim izrezanu u slagalicu, zainteresirani gledatelj pronaći će u značenju kipa Malog brodograditelja u betinskoj luci. Tamo gdje su izloženi tradicijski brodovi okupljenim u jedan muzej brodogradnje na otvorenom, barčica u ruci Dječaka koji u mislima gradi brodove i otiskuje ih prema pučini, barčica je ideje koja sve nas poziva na vlastito putovanje.
Za kraj, prilažem odlomak iz modrog pisma jer i pisma su kao brodovi. Neka bude ispraćaj Godine Murve prije nego dočekamo Godinu Maslačka. U njoj će se neki od junaka ove priče opet pojaviti.
"????? ????? ??? ???ž? ?? ??????????č?? ??????????? ???????, ? ?????? ???? ??? ?????????? ???????????, ? ??? ?????? Š???????, ? ?????? ????????? ?????, ??????? ??????? ?????. ??? ?? ????č??? 9. ??????? 2024. ? ?????? ć? ?? 9. ??????? 2025. ?? ??????ć? ??? ?? ????????? ????? ?????? ? ??????????? ??????? ?? ????????š??? ???????? ??????? ?????ž??????? ?????????? - ?????? ??????č??? ? ?????? ???????????? ? ????ž?????? 19. ??????ć?. ? ???????? ? ????? ??????? ??????, ?????š????? ?? ? ???????, ?????????????, ????????? ž???????. ? ? ??????? ????? ??????????? ?? ????? ???????????. ? ? ?????????? ???????????. ? ????????? ??????? ?????? ?? ????????, ??????? ? ??????? ??? ?????? ????đ???? ??????????? ? ????????? ???????????? ??????? ? ?????š? ??ž?č????? ?????? ???????? “?????????”. ?????? ??? ? ???????? ??š?????? ž?? ?????? “365 ???? ?????”. ???? ??? ???????? ????????? ???? ??????? ????????? ????? ???????. ?????, ??? ??š? ?? ?????? ?????? ?????, ??ž??? ?? ???? ?????? ?? ?????? ???????. ????? ?? č???? ?? ?? ?????? ????đ????? ????? ??????? ?? ????? ??????? ??????, ??????ć? ??? ?? ?? ??????? ????????? ? ??ž?? ? ?? ?? ????? ????? ???? ??????? ????? š?? ?? ????? ?????????. ??????, č??????, ???????, ????????, ????????????, ???š???".
Napisala: Sanja Mrša Vukman
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....