"Jadrolinijin" motorni brod "Tijat" bio je u sastavu "Jadrolinijine" flote od svoje izgradnje 1955. sve do 2023. godine, a većinu svog plovnog vijeka proveo je u šibenskom arhipelagu svakodnevno prevozeći putnike do otoka Zlarina, Prvić Luke i Šepurine i Vodica popularnom linijom 505. U srpnju 2023. godine zasluženo se umirovio, a otočani okupljeni u Facebook grupi "Tijat u srcu" pokrenuli su tada peticiju "Sačuvajmo Tijat nakon prestanka aktivne plovidbe u Jadroliniji" kako bi mu spriječili najcrniju sudbinu – odlazak u rezalište i zaborav.
I čuo ih je tadašnji šibensko-kninski župan Marko Jelić, koji ga je otkupio od "Jadrolinije" za 35 tisuća eura, a u namjeri da ga pretvori u ploveći brod-muzej koji bi turiste prevozio u posjetiteljski centar u šibenskom kanalu, potom Zlarinu, Prviću te na otok magaraca kod Tribunja. No, promjenom vlasti na čelu Šibensko-kninske županije promijenila se i sudbina ovom "najvoljenijem brodu na svitu".
Naime, prvi čovjek Šibensko-kninske županije Paško Rakić kazao nam je kako je prodaja "Tijata" privatnom poduzetniku, udruzi civilnog društva ili udruzi građana, najbolja opcija i za brod, i za županiju.
– Od samog početka mog mandata intenzivno komuniciramo o "Tijatu" ovdje unutar Županije i o tome smo razgovarali sa svim relevantnim čimbenicima koji nam u cijeloj toj priči mogu savjetodavno pomoći. Kad to kažem, onda mislim i na stručne službe same Županije, kao i na zaposlenike županijske i državne Lučke uprave, Lučke kapetanije, pomorce, brodare, zaposlenike registra brodova i resornog Ministarstva. S obzirom na činjenicu da smo dobili i nekoliko ponuda hrvatskih brodogradilišta, jednostavno smo došli do zaključka da ulazak u taj proces obnove, rekonstrukcije i stavljanje broda u funkciju je jednostavno pravna i financijska avantura. Imamo samo mali dio osiguranih sredstava iz Otočnog fonda, oko 1,2 milijuna eura, a najjeftinija ponuda je oko 3,5 milijuna eura, s tim da svi stručnjaci koji su te ponude pogledali smatraju da bi ona na kraju trebala biti puno viša. I tu govorimo samo o prvoj fazi, o njegovoj obnovi, a druga je njegovo stavljanje u funkciju i samoodrživost, što je također pomalo nerealno očekivati. S druge strane, škole, školske dvorane i ambulante, pogotovo u zaleđu i na otocima, još su uvijek u neprimjerenim uvjetima i stanjima, stoga jednostavno smatramo da nam to sad nije prioritet – govori Rakić te naglašava kako Županija ne želi da se brod "baci u smeće", odnosno ode u rezalište, već mu želi svijetlu budućnost, no nerealno je, ističe, da njime gospodari Županija kao institucija.
– Želimo mu novi život, ali nismo turistička agencija ni brodarska kuća ni muzejska ustanova. Ukoliko je netko zainteresiran, spremni smo za razgovor, pomoći ćemo u realizaciji neke konkretne ideje, ali najbolje je da netko drugi bude nositelj obnove i sutra funkcioniranja broda – zaključuje šibensko-kninski župan te dodaje kako će se ova tema naći i na sjednici Županijske skupštine idući tjedan, a nakon toga najizglednija je objava javnog poziva na koji će se moći javiti zainteresirani, potencijalni kupci.
"Tijat" je nakon umirovljenja otišao u šibensko brodogradilište na osnovni, nužni remont, nakon čega stoji vezan za rivu na Batiželama gdje ga je nedavno, pod okriljem noći, netko i pokrao. Naime, prema izvješću šibenske policije, nepoznati je počinitelj u razdoblju od 5. do 8. prosinca s usidrenog broda otuđio veću količinu dizel goriva, čime je počinjena materijalna šteta od oko 380 eura.
Nestanak goriva policiji je prijavio Saša Jurat, nekadašnji "Tijatov" zapovjednik i moderator Facebook grupe "Tijat u srcu", a koji na ovom brodu još uvijek boravi svakodnevno.
– Na brodu sam svakodnevno već skoro dvije godine, međutim, da bi vidio da nema goriva, treba baš gledati u tankove, nema on satove ko auto. Nisam strojar, ali svakodnevno obiđem brod, vodim dnevnik, provjerim da slučajno brod ne prima more, iako je osnovni remont napravljen i povremeno upalim generator i glavni motor kako bi ostao u voznom stanju. U utorak sam odlučio upaliti generator da se ugrije, no on se počeo gasiti i nisam ga htio dalje paliti. Međutim, popustio sam cijev i vidio da gorivo ne dolazi, ali opet mi nije palo na pamet da je netko tankove ispraznio, no kad sam pogledao gore vidio sam da nema ništa. Primijetio sam i da nije bilo mojih rukavica i jedne kacavide – priča nam Jurat i dodaje kako je krađa potvrđena zahvaljujući tamošnjem videonadzoru.
– Ja nekad i prespavam na brodu, počinitelji su očito znali kad me nema i eto – ističe.
Što se tiče odluke Županije o prodaji "Tijata", Jurat naglašava kako su ga troškovi obnove broda osobno iznenadili, no kako bi i bilo šteta da ga se ne sačuva. Bilo u Šibeniku ili negdje drugdje.
– Moram biti iskren i reći da su ti veliki troškovi obnove i mene iznenadili. Bio sam kod župana na razgovoru i razumijem da Županija jednostavno nema novca. Drago mi je što župan zaista želi iznaći rješenje i što je spreman pomoći da se "Tijat" spasi. Mirovina mi je blizu, ali brod mi je sve i ja bih volio da se taj brod uspije sačuvati. Takav se brod više neće napraviti, to je činjenica, a mogu vam reći da se sad na spasu "Tijata" radi više nego ikad. I dalje mislim da je velika šteta da Hrvatska u svojoj bogatoj pomorskoj povijesti nema ni jedan tako povijesni i kvalitetni brod koji bi, s nekom drugom svrhom, nastavio ploviti. Nadam se samo da će doći u ruke nekom tko će mu dati novi život – zaključio je Saša Jurat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....