Obitelj Tomasović i cijeli DVD ‘Kučiće‘ svjedoče: Noge te same nose pomoći i spasiti ljude u nevolji

Prevencija od požara, posebno u Dalmaciji znači provođenje mjera i aktivnosti kojima se nastoji spriječiti izbijanje i širenje požara, posebno tijekom ljetnih mjeseci kada je opasnost najveća zbog suše, vjetra i visokih temperatura. S obzirom na specifičan mediteranski krajolik (gusti borovi, makija, suha trava i blizina naselja), prevencija je ključna za zaštitu ljudi, imovine i prirode. Stoga je tako što ključno u podneblju gdje požari mogu brzo postati katastrofalni zbog bure i sušnog vegetacijskog pokrova, pa je prevencija često učinkovitija i jeftinija od gašenja požara koji su već izbili.

Kako bi se smanjio taj rizik, nabolje zna sedamnaestogodišnja Anđela Tomasović. Inače članica DVD-a "Kučiće". Ova mlada vatrogaskinja od malih nogu uključena je u rad vatrogasne zajednice sela u omiškom zaleđu.

Kako?

– Zahvaljujući našem predsjedniku Ivanu Vukasoviću i njegovoj ideji uključivanja najmlađih stanovnika u rad vatrogasne zajednice, već šest godina radimo s djecom da ih kroz igru i natjecateljski duh osvještavamo po pitanju nekakve zaštite, odnosno prevencije. Cilj je bio da mlade naraštaje od malih nogu naučimo ponašanju u prirodi, te kako čuvati šume. Željeli smo da djeca u svakom trenutku ovdje mogu slobodno doći, družiti se i upoznati  s vatrogastvom općenito.

Briga za prirodu

Cijela ta naša priča počela je s devetero djece, a sada imamo četrdesetak njih od šest do 12 godina s kojima svakodnevno radimo ne bismo li im kroz igru i zabavu, prilagođenu njihovu uzrastu, pokazali što posljedično dobijemo ukoliko se ne brinemo o prirodi i njenom bogatstvu. Djeca, a i sami roditelji pokazali su izuzetan interes za ovakav vid edukacije. Tako da se iz godine u godinu s raznih natjecanja vraćamo s brojnim nagradama i priznanjima. To nam je velika satisfakcija za trud koji ulažemo – dio je to "preventivne" priče Anđele Tomasović iz Kučića, malenog sela u zaleđu Omiša i njihovom DVD-u osnovanom 1987. godine kroz koji je od njegova osnivanja do danas prošlo na stotine dobrovoljnih vatrogasaca.

U Splitsko‑dalmatinskoj županiji se redovito održavaju vatrogasna natjecanja za djecu, "vatrogasni podmladak" ili "vatrogasna mladež" i najčešće u dobnim skupinama od 6 do 12 i 12-16 godina. Ta natjecanja organiziraju lokalna dobrovoljna vatrogasna društva pod pokroviteljstvom županijske Vatrogasne zajednice.  Prošlogodišnji Kup DVD‑a "Makarska" okupio je više od 600 djece, podijeljenih u oko 60 ekipa iz cijele županije, uključujući i DVD "Kučiće" čiji su članovi odnijeli velik broj nagrada. Redoviti kupovi se održavaju i u Kaštelima (npr. Kup Kaštela, s 38 ekipa i 500+ djece) te u Makarskoj, Omišu i drugim mjestima.

Stječu odgovornost

Paralelno s tim, cijelo vrijeme tijekom male škole vatrogastva primjenjuju se i disciplinske metode. Pomažu vatrogascima i stječu odgovornost. Osim što su ih maknuli od kompjutera, mobitela i televizijskih ekrana, vatrogasci u Kučićima dobili su i nove kolege. Već za koju godinu dio njih bit će upravo ono što je i krajnji cilj ove akcije. A to je, što više njih zainteresirati za vatrogastvo. Egzaktne podatke će imati nakon osnivanja nove skupine djece od 12 do 16 godina. Tada kreću i novi zadaci kao što je spajanje crijeva i vezivanje čvorova.

Ravnopravno djevojčice i dječaci

– U planu nam je osnovati novu skupinu. Već sada velik broj djece pokazuje interes za to. Uglavnom se radi o našem podmlatku iz mlađe skupine koji se žele nastaviti dokazivati u ovoj našoj zajednici. U ovom našem domu koji je svojevrsni centar svih društvenih zbivanja. Posebno mi je drago i ponosna sam da u svemu, pa i u ovom ravnopravno sudjeluju i djevojčice i dječaci. Tako je i što se tiče starije populacije. Do prije koju godinu imali smo tri vatrogaskinje koje su jednako kao i njihovi muški kolege rame uz rame, ravnopravno odlazile na sva moguća požarišta.

‘Jedva čekam na požarište‘

Meni je tek sedamnaest, pa ne mogu na teren, a to jako želim – dodaje Anđela, čija je uloga trenerice u malenom kampu mladih jednako ključna za opstanak vatrogastva u Kučićima.

Ova mlada vatrogaskinja od "kolina" tek je jedna u nizu iz obitelji Tomasović. Njen otac Ante Tomasović Ćuna dugogodišnji je zapovjednik DVD-a "Kučiće". U vatrogastvo se uključio odmah nakon njegova osnivanja 1987. godine. Četiri godine kasnije postaje zapovjednik pa sve do prije koji mjesec kada je predao svoju dužnost spremajući se u mirovinu. Njegov tridesetčetverogodišnji "zapovjednički" staž obilježio je niz intervencija.

– Preko sto godišnje, i sve sam ih obišao. Nekada je to bilo mnogo teže nego danas. Samo osnivanje društva bilo je turbulentno vrijeme bez igdje ičega. Imali smo tek jedno vozilo, lošu i izraubanu opremu, a danas je tu sedam različitih automobila, jasno ako računamo našeg legendarnog "fiću". Sinonim našeg društva koji se proslavio prije osam godina za vrijeme velikog požara u Šestanovcu. Možda smo u počecima oskudijevali opremom, ali zato nismo s ljudstvom čiji je broj jednak današnjem. Sedamdesetak članova nekakva je konstantna brojka s kojom baratamo. Bilo ih je nekada i više, mada smo mi zadovoljni i ovim.

Slabiji odaziv

Međutim, danas je primjetan slabiji odaziv za vatrogastvo, posebno ono dobrovoljno. Stoga vjerujemo u ovaj naš podmladak i aktivnosti putem kojih želimo doprijeti do možebitnog novog članstva. Zato sam sretan što je toliko djece i mladih zainteresirano za sudjelovanje u svim vatrogasnim aktivnostima. Na mladima svijet ostaje – kazao je Ante, ponosni otac još jednog člana iz njegove obitelji.

Dvadesetosmogodišnji sin Josip tajnik je društva i školovani vatrogasac. Očevim stopama, jednako kao i sestra, samo desetak godina ranije, krenuo je s velikim entuzijazmom. Bio je to poziv. Cijelo vrijeme u kući se govorilo o požarima, intervencijama i o svemu onome što prate takva događanja. O kretanju vatre, udaru vjetra, nagorenim crijevima i svim tim nepogodama…, noćnoj mori svakog vatrogasca kada vam na trenutak izgleda da umjesto crijeva u rukama držite čašu vode i gasite plamenu buktinju koja nezaustavljivo ide prema vama.

Školovani vatrogasci i žar posla

– Sve je to bio dodatan poriv da se i ja uključim u ovo humano zanimanje. Zbog toga sam završio i školu vatrogastva. Volim to zanimanje. Mi nismo neki heroji, kako o nama govore u superlativu, mi smo jednostavno ljudi koji svi odreda i s podjednakim žarom obavljamo svoj posao. To smo pokazali i tijekom zadnjeg velikog požara u Pisku i Marušićima. Tamo se vidjelo koliko je bitna ta prevencija. Posebno kod građana koji su trebali raditi na njenoj provedbi, pa bi i štete bile kudikamo manje.

Veći dio tih objekata nalazio se u sjeni visokih borova. Samim tim na krovovima i olucima nalazio se debeli sloj borovih iglica, šta samo pospješuje širenje požara. Smatram da svatko treba oko svojih vrata očistiti, onda bi bilo manje ovakvih ružnih slika kojima smo svjedočili proteklih dana – ističe Josip Tomasović, čija je zaručnica Antea Rako također profesionalna vatrogaskinja, koja sezonu "tuče" u Javnoj vatrogasnoj postrojbi u Imotskom i jednako kao i njen Josip aktivno sudjeluje u svim požarima.

Za cijelu obitelj Tomasović i one koji će uskoro biti dio njihove male obiteljske "vatrogasne zajednice", vatrogastvo je iznad svega. Ono je, bar što se tiče njih, a i svih mještana tog sela uz Cetinu, dio folklora, a zvuk vatrogasne sirene kao "Zdravo Marijo" u osvit zore, kada bez razmišljanja, ma što god da radili, sve ostavljaš, trčiš i ulaziš u vatrogasno vozilo. Noge te same nose. Teško da im koja vatra može odagnati onu jedinu misao – pomoći i spasiti ljude u nevolji.