U posljednjih nekoliko godina Dalmacija je postala središte ulaganja u iskorištavanje energije sunca, koja s ulaganjima u ostale obnovljive izvore energije pridonosi tome da već danas više od dvije trećine ukupne proizvodnje električne energije u Hrvatskoj dolazi iz izvora koji ne emitiraju CO2.
Krajem studenoga u trajni rad puštena je Sunčana elektrane Dugopolje, koja je s priključnom snagom od 10 megavata i vrijednosti investicije od 11 milijuna eura trenutno najveća sunčana elektrana u proizvodnom portfelju Hrvatske elektroprivrede. Tu će titulu, ipak, zadržati svega nekoliko mjeseci, budući da je na lokaciji Korlat nedaleko od Benkovca, neposredno uz istoimenu vjetroelektranu, pred završetkom izgradnja Sunčane elektrane Korlat, priključne snage 75 megavata.
SE Korlat će s postojećom vjetroelektranom činiti obnovljivi hibridni energetski park, čija će očekivana godišnja proizvodnja moći zadovoljiti potrebe za električnom energijom čak 100 tisuća kućanstava. S vrijednošću investicije od oko 70 milijuna eura i instaliranom snagom od 99 megavata, SE Korlat je i najveća do sada izgrađena sunčana elektrana u Hrvatskoj.
Dugopolje i Korlat su možda najrecentniji primjeri iskorištavanja energije sunca u Hrvatskoj, koja s ulaganjima u ostale obnovljive izvore energije doprinosi tome da već danas više od dvije trećine ukupne proizvodnje električne energije u našoj zemlji dolazi iz izvora koji ne emitiraju CO2.
Ipak, Dalmacija je i dalje najvažnija regija za proizvodnje električne energije korištenjem snage vode, dok su i sami počeci elektrifikacije u Hrvatskoj, prije 130 godina, upravo vezani uz Šibenik i Dalmaciju.
Primjena izuma Nikole Tesle
Sve je započelo 28. kolovoza 1895., kada je s radom krenuo sustav Krka – Šibenik, prvi cjeloviti elektroenergetski sustav na tlu Hrvatske i jedan od prvih u svijetu, sa sve tri sastavnice – proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije, temeljen na višefaznoj izmjeničnoj struji.
Investitori i graditelji ovog sustava bili su gradonačelnik Šibenika Ante Šupuk, njegov sin Marko Šupuk te šibenski nadmjernik Vjekoslav plemeniti Meichsner. Još krajem 1892. godine Meichsner je od uprave grada Šibenika dobio dozvolu za izgradnju nove kuće na rijeci Krki. U nadolazećim godinama Meichsner je pripremio nacrte i projekte za izgradnju prve hidroelektrane te dalekovoda za prijenos i gradske mreže za rasvjetu. Krajem 1893. dodijeljena mu je i koncesija za iskorištavanje vode rijeke Krke, što je omogućilo izgradnju hidroelektrane Krka, kasnije nazvanom Jaruga 1.
Usporedo s tim Meicshner s Antom i Markom Šupukom osniva društvo koje započinje s radom 1. lipnja 1895. Sustav je pušten u pogon 28. kolovoza iste godine, a njegov značaj zbog uspješne implementacije višefazne izmjenične struje nadilazi hrvatske okvire. Tako je tvrtka Ante Šupuk i sin je 1925. godine u Parizu bila jedan od šest osnivača UNIPEDE-a, svjetskog udruženja proizvođača i distributera električne energije.
Naime, u počecima stvaranja elektroenergetskih sustava trajala je borba između koncepcija istosmjernih i izmjeničnih elektroenergetskih sustava. Taj je sukob trajao sve do Prvog svjetskog rata kad je praktički prestala primjena istosmjernih elektroenergetskih sustava.
Prve istosmjerne elektrane u Hrvatskoj tako su do 1895. godine izgrađene u Puli, u vojnoj luci, u Rijeci, kao i u tekstilnoj tvornici Duga Resa, te u tvornici tkanina u Županji, čiji su generatori od 1883. do 1895. napajali i gradsku javnu rasvjetu. Prvi komercijalni sustavi namijenjeni javnoj rasvjeti, izgrađeni su u Čakovcu 1893., te u Varaždinu i Zadru 1894. Prva izmjenična elektrana s monofaznim generatorom, za potrebe osvjetljenja skladišta i vanjske rasvjete u luci, proradila je u Rijeci 1892. godine.
Upravo je Nikola Tesla otkrićem obrtnog magnetskog polja i mogućnosti primjene izmjeničnog višefaznog sustava 1888. dokazao da izmjenični sustavi imaju velike prednosti u odnosu na istosmjerne, pa je na više mjesta u svijetu primijenjen taj novi sustav, između ostalih i u Šibeniku.
Od Krke do Korlata
Nakon Krke (Jaruge 1), gradi se 1905. u njenoj neposrednoj blizini i mnogo veća hidroelektrana, Jaruga 2, koja je i danas u pogonu kao jedna od najstarijih aktivnih hidroelektrana na svijetu. Upravo je Jaruga 2 bila presudna za razvoj izmjeničnog sustava u Hrvatskoj. Izgrađena je s mnogo jačom snagom, budući da je napajala obližnju tvornicu, a kasnije i grad Šibenik, te je potaknula strane investitore da grade u Hrvatskoj. Tako su sagrađene i danas aktivne HE Miljacka (1906.), HE Ozalj (1908.) i HE Kraljevac (1912.), kao i neke druge manje elektrane koje više nisu u pogonu.
Prvi svjetski rat bio je poguban po prvu našu hidroelektranu Krka, koja nije uništena u ratnim djelovanjima, jer ih na tom području nije ni bilo, već je demontirana. Iz generatora su izvađeni bakar i željezo, da se mogu izliti topovi i čahure za metke. Nakon rata trebala je biti obnovljena i renovirana, no do toga nije došlo, tako da danas u Nacionalnom parku Krka stoje ostaci građevine kao spomenik prvog hrvatskog elektroprivrednog pothvata.
130 godina kasnije, HEP u svom proizvodnom sustavu, između ostalog, ima 26 hidroelektrana i 11 sunčanih elektrana. Najveći broj se nalazi upravo na području Dalmacije, gdje se nalazi i značajan broj HEP-ovih projekata obnovljivih izvora u razvoju. Novih sedam sunčanih elektrana je u izgradnji, baš kao i mala hidroelektrana Peruća, koja se gradi na lokaciji postojeće istoimene hidroelektrane.
Pred HEP-om su danas brojni novi izazovi zelene tranzicije, poput širenja naprednih mreža, izgradnje reverzibilnih hidroelektrana i baterijskih spremnika, proizvodnje vodika, daljnjeg razvoja elektromobilnosti… Baštineći djelo velikana hrvatske elektroenergetike stvarano kroz tri stoljeća, HEP i nakon 130 godina nastavlja biti Energija koja pokreće Hrvatsku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....