Ima svoju kuću, a tuđu ne vraća!

U svojstvu opunomoćenika Lalićeve, Božo Šuša obraćao se, kako kaže, svima: od Regionalnog ureda za prognanike, povratnike i iseljenike do Ministarstva regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva. Čak i Uredu predsjednika Mesića, kojemu je uputio dvije predstavke, moleći da svojim autoritetom intervenira kod nadležnih institucija.

Zašto je u predeuropskoj Hrvatskoj gotovo nemoguća misija ući u svoju kuću, pa i kad u njoj stanuje netko tko ima - svoju?!

Cirimotić je prije dvije godine trebao napustiti privremeni smještaj, dobrovoljno ili - deložacijom. No, i dalje koristi kuću obitelji Lalić, dok stvarni vlasnici žive pod krovom rodbine i prijatelja.

- Regionalni ured za prognanike i povratnike namjerno odugovlači s povratom imovine, što ima za posljedicu sve učestaliju prodaju kuća APN-u, jer srpski povratnici gube nadu da će u svoje kuće ikad ući.

Uostalom, navodi Šuša, od 1998. do 2005. u Kistanjama je umrlo 14 povratnika koji nisu dočekali ući u svoj dom, a među njima ih je troje počinilo suicid. Regionalni ured tek dvije godine nakon što je Cirimotiću isteklo pravo na stambeno zbrinjavanje izlazi na teren (potkraj srpnja ove godine) i od Središnjeg ureda traži nalog za iseljenje.

Otkako mu je uručen, čeka se sudski epilog jer je Ured za prognanike i povratnike svoga dojučerašnjeg štićenika prije mjesec i pol predao sudu.

- Cirimotić se, navodno, pravda da nije završio uređenje svoje kuće. Pokušala sam s njim razgovarati još 1998. kada sam prvi put podnijela zahtjev za povratom, ali me nije htio pustiti u moju kuću. Dozvolio mi je ući samo u dvorište i bio je vrlo neugodan, tako da se od tada više nisam ni približila. Dobila sam 2006. rješenje kojim Cirimotiću prestaje pravo korištenja i kuća se vraća mojoj obitelji. Ali, njemu je izgrađena njegova, a meni nije vraćena moja - žali se Stevanija.

Nadležne institucije uskratile su nam komentar, jer je predmet na sudu...