KRIZA NIJE ZAUSTAVILA DIVLJU GRADNJU Rogoznica: u masliniku niče - vila

Ekonomska kriza i recesija usporili su građevinare te gotovo umrtvili trgovinu nekretninama. Kriza, na žalost, nije zaustavila bespravnu gradnju. Posljednjih mjeseci na primoštensko-rogozničkom području nelegalno se gradi na sve strane. Betoniziraju se djevičanske obale, bunkeri niču u zaštićenom vinogorju, grade se hacijende u maslinicima, devastiraju se zaštićene ruralne cjeline...

Još u ožujku ove godine Općina Rogoznica prijavila je inspekcijskim službama Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja gradnju nekoliko kućerina u zaštićenoj uvali Sićenica, pitoresknom kanjonu koji se strmoglavo spušta do mora i svojevrsna je razdjelnica između Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.

Otada pa do danas kućee su gotovo potpuno izgrađene, a Općina nema nikakvu povratnu informaciju o postupanju Građevinske inspekcije. Ovi ekstremni primjeri samo su vrh ledenog brijega. Devastacija golemih razmjera događa se u povijesnim ruralnim sredinama zaleđa, iako je većina tih sklopova graditeljske baštine zaštićena planskom dokumentacijom.

Primjerice, u selu Draga u primoštenskom zaleđu Ministarstvo kulture zaštitilo je Jurlinove dvore, a u proceduru zaštite ušla je i stara uljara iz 1867. godine u Bačulovu Dvoru. To selo tijekom sezone organizirano posjeti i dvadesetak tisuća turista. Etno-eko sela su turistički hit, a upravo primoštensko zaleđe postaje sve privlačnije stranim turistima, koji uživaju u seoskoj idili daleko od bučnih gradskih ulica i turističkih središta koja ljeti podsjećaju na mravinjake.

Ta područja imaju velik razvojni i gospodarski potencijal, stoga čudi nemar države koja u neke eko-etno projekte upumpava i te kako značajan novac, a istodobno na tom istom prostoru dopušta devastaciju katastrofalnih razmjera. Pametna državna i lokalna politika raznim bi pogodnostima stimulirala vlasnike da stare kamene kuće obnavljaju pod budnim okom konzervatora, takva prostorna politika očuvala bi baštinu i okoliš i svi bi od nje imali koristi.

Ljudi se s pravom pitaju zašto ministrica Marina Matulović-Dropulić ne može stati na kraj bespravnoj gradnji, to više što smo pred ulaskom u Europsku uniju, u kojoj se ne događaju ni pokušaji nelegalnog građenja.

Posljednjih nekoliko godina resorno je ministarstvo potrošilo milijune kune na uklanjanje bespravnih građevina. Ministrica Dropulić vukla je bagere po otocima, dovukla ih je u dva navrata i u Rogoznicu, ali bespravno građenje nije zaustavila, naprotiv, bageri nisu postigli ni željni spin učinak! Nešto u samom sustavu i u zakonima o prostornom planiranju i građenju ne “štima”.

Upoznati s tom tematikom tvrde da je zakonska regulativa namjerno nedorečena, jer gospodarenje prostorom pogoduje korupciji, a krojači prostorne regulative imaju moć i novac. Zemljište vlasnika bliskog “krojačima”, po stranačkoj ili rodbinskoj vezi, obvezno završi u “žutom”, to jest građevinskom području, dok su parcele onih dugih vječno zelene boje iako na njima ne raste ni trava.