Pavešković više nije za kormilom ATP-a: Nije bilo dovoljno razumijevanja

Josip Burazer Pavešković više nije za kormilom šibenskog “Autotransporta”. Upravljanje tom posrnulom prijevozničkom tvrtkom, koja već deset godina ne uspijeva vratiti višemilijunske dugove, prije svega prema državi, prepustio je Ivanu Rudi, stečajnom upravitelju koji je od strane države došao za kormilo ATP-a sa zadatkom da obavi nužni preustroj i tvrtku osovi na vlastite noge.

- Odlazak Paveškovića nije nikakvo iznenađenje. Zapravo, obojica smo se složila da je najbolje da se povuče. Shvatio je da, na žalost, nije uspio u svojim namjerama da ozdravi tvrtku - kaže Rude.

I, što sada?

- Ja sam kao stečajni upravitelj, zajedno s vjerovnicima, odgovoran za to hoće li ATP opstati. Crta će se povući 19. prosinca, na izvještajno-ispitnom ročištu gdje će se vjerovnici, na temelju mog izvješća, opredijeliti što činiti dalje.

Što to, zapravo, znači?

- “Autotransport” je tvrtka koja može opstati. U ovom trenutku redovito podmirujemo obveze prema vjerovnicima, plaćamo poreze, isplaćujemo plaće za svih 200 radnika. No, što se tiče dugova stvaranih posljednjih deset godina, potpuno je jasno da ih je nemoguće vratiti. Na vjerovnicima, odnosno državi koja najviše potražuje, je da se odluči želi li oživiti ovog mrtvaca koji će redovito plaćati poreze, puniti proračun, zapošljavati 200 radnika, ili će ga sahraniti.

Odluči li se za ovo drugo, tko će profitirati?

- Nitko. Svi će izgubiti. Netko će se morati pobrinuti za radnike. Što se tiče potraživanja, nema šanse da ih naplati. Kada proda imovinu, u najboljem slučaju može očekivati da će naplatiti pet posto te sume. To je osjetno manje nego bi za godinu-dvije naplatili kroz poreze od ATP-a i radničkih plaća. To je razlog što vjerujem da će prevagnuti ovo drugo rješenje. Ako bude tako, uslijedit će razgovori o tome što dalje i s kojim ćemo strateškim partnerima, eventualno, razgovarati - kaže Ivan Rude, stečajni upravitelj ATP-a.

MARIJAN DŽAMBO

Nije bilo dovoljno razumijevanja - Četiri godine sam tražio rješenje za ATP. Nitko, baš nitko nije odbacio moj program ozdravljenja koji smo djelomično, kada je u pitanju rezanje troškova, i realizirali. Nažalost, nije bilo dovoljno razumijevanja ili pak spremnosti da se realiziraju ključne stavke tog programa, a to je otpis dugova i od strane države u zamjenu preuzimanje većinskog paketa dionica tvrtke. To je opcija za koju, vjerujem, neće imati alternative ni stečajni upravitelj. - Dugovi prema državi su gotovo dosegnuli 70 milijuna kuna, pri čemu glavninu čine kamate. Taj dug ne može vratiti ATP. Šteta što to nije prepoznato i riješeno u predstečajnom postupku. Što se tiče mene, do posljednjeg dana stajao sam na raspolaganju stečajnom upravitelju s kojim uistinu nisam imao nikakvih nesuglasica. Ta priča je za mene završena i okrećem se drugim poslovima. Uostalom, direktorski posao je takav. Kako dođeš, tako i odlaziš. Uložio sam puno energije da ATP dignem na noge. Da nije bilo blokade računa, radnici ne bi imali potraživanja za neisplaćene plaće - kaže dosadašnji direktor Josip Burazer Pavešković.