Pomorac Ante Radovčić: Na Kapriju je bolje nego u Americi

Prvi vijađi su mu bili na šibenskoj “Slobodnoj plovidbi”, u doba kad su prvi njezini brodovi stizali u matičnu luku. Tako je bio među posadama koje su četiri broda te tvrtke iz Njemačke dovezli u Šibenik: “Dravograd”, “Višegrad”, “Biograd” i “Novigrad”.

- Tih ranih šezdesetih - kazuje danas Radovčić - bile su to manje jedinice koje su prevozile teret uglavnom Sredozemnim morem i puno su za početak značile tadašnjoj “Šibenskoj plovidbi” u začetku. Kasnije, kako se kompanija širila, dolazili su i drugi, veći brodovi. Proveo sam na njima šest-sedam godina. Jedna od najdužih plovnih avantura za mene je bila ruta iz Jadrana u Crno more, pa zapadnom obalom Afrike (Conacey) te ponovno do Šibenika, što je trajalo točno šest mjeseci. Nije bilo lako, ali moglo se živjeti. Na Kapriju smo tada počeli graditi kuću. Ipak, žena Nada i ja odlučili smo potražiti bolje, pa smo 1967. krenuli u Ameriku čuvenim britanskim linijašem “Queen Elizabeth II”. Putovanje je trajalo tri dana.

Uspio sam se u New Yorku odmah zaposliti na brodovima u svojoj struci. Čak sam neko vrijeme radio i stanovao na samom brodu “Elizabeth II” kad se našao u remontu. Tako smo u Americi i ostali punih 30 godina. Djeca, sin i kći, tamo su se školovali, oženili, imamo i četvero unuka, a uskoro će se roditi i praunuče. Antina supruga, gospođa Nada, kućanica, ostala mu je sigurnom životnom suputnicom, koliko “suputnica” može biti jednome pomorcu. Istoga je djevojačkog prezimena kao i muževljevo.

Vjenčali su se 1953. godine u Gradskoj vijećnici u Šibeniku, a vjenčao ih je najpoznatiji šibenski matičar, Ante Tikulin. Tako su sada, osim Antina 80. rođendana, Radovčići proslavili i 60 godina svojega braka, svoj dijamantni pir. I nakon toliko godina Amerike, Ante, a posebno gospođa Nada, govore onim istim, prepoznatljivim otočnim kaprijskim naglaskom. Kako je danas živjeti na Kapriju, pitali smo ih na kraju, za vrijeme njihova dvostrukog obiteljskoga slavlja u restoranu “Zlatna ribica” na Brodarici.

- Kući u Kapriju je puno bolje nego kada smo otišli -  kazuju vedri supružnici Radovčić.

-Imamo sve što nam treba, ali i dalje su nam slabe brodske veze sa Šibenikom. I sam Ante se, i kao član Mjesnog odbora Kaprije, s ostalima stalno bori za njihovo poboljšanje, ali država suviše štedi na onome što za otočane život znači. Dobar brod koji bi ih češće i brže povezivao sa županijskim centrom. Ta nije Kaprije - u Americi!