"Pruga nikad ne prašta, uvik stani i pogledaj"

Na pružnom prijelazu Potkonje-Biskupija u mjestu Vrbnik kod Knina u četvrtak oko 8.30, teretni vlak koji je prometovao na relaciji Knin - Split, naletio je na 68-godišnjakinju iz Knina, koja je preko pružnog prijelaza tjerala stoku. Žena je poginula, a njezino je tijelo prevezeno u Opću bolnicu Knin radi obdukcije.

Priopćeno je to iz Policijske uprave šibensko-kninske, a tragična vijest da je nastradala njihova mještanka Veselka Vesna Nonković je šokirala žitelje cijelog vrbničkog kraja. Ne pamte da se tako nešto dogodilo. Prijelaz preko željezničke pruge označen je zadnjom kategorijom Andrijinog križa i prometnim znakom obaveznog zaustavljanja koji je postavljen još za bivše države.

Opasnost od teretnjaka

I jedna i druga oznaka su potpuno devastirani, a boja je, uvjerili smo se, odavno popustila pod debelim naslagama hrđe. No mještanima takvi znakovi ionako ništa ne znače. Uzdaju se, kažu, samo u vlastite oči.

- Znamo kad prolaze putnički vlakovi. Mogu kasnit il’ uranit koji minut, ali znademo kad će naići. Ali, za teretne se nikad ne zna. I baš je takav naišao... - zgroženo pričaju Vrbničani.

Jedan od njih, Jovan, skoro je svaki dan išao sa Vesnom u polje.

- Svi znaju da je Vesna svako jutro tjerala ovce na pašu. Ima još dvije obitelji koje gone ovce dolje, u polje, a jedno šest-sedam ovčara goni ih na brdo, u brdsku ispašu. Jutros slučajno nisam išao jer sam morao do Knina materi po ljekove. Inače, kako se bavim vinogradom i navrtcima, obavezno odem. To je teška tragedija... Kad mi rekoše jutros, skamenijo sam se - kazuje Jovo.

A njegov stariji sumještanin čudom se iščudit ne može.

- Ma kud je zašla preko pruge kad su ovce prošle? Kako? Onđe je pravac. Nema smetnje nike, ni okuke, ni ničega... Bila je tanka i itra... Nije ona bila ni stara. Miljarde puta san reka da pruga nikad ne oprašta. Uvik stani i pogledaj. Ma nemo’š nikome virovat, neg očima svojim.

Gledaj! Ja sam jedanput iša frezom priko pruge i bacila me freza baš na prugi. A kad ono, u Potkonju, čujem, svira vlak. I drži, drži, izbacim je nekako sa pruge i privalim. Natovarijo sam je previše, a ona škalja uz prugu mogla me glave koštat - priča vitalni starčić. Spominje se kako je nesretna Vesna bila vrijedna žena:

- Radila je i imala svoju penziju, ali u grad nije htjela. Ovdje joj je bio život iako je imala gdje i u gradu. Kćer joj je medicinska sestra, a ima i živu majku. Al, njoj je selo bilo sve. Bavila se ovcama, imala je i svinju, i kokoši i koze... Eto, sudbina... Šta drugo reć...

marina jurković