Recept ojkalice: Jedan potra, drugi priuzme i trese, a onda svi gonimo do kraja

Kulturno-umjetničko društvo “Promina” osnovano je prije pet godina, a tada mu se priključila i grupa pjevača ojkalica iz toga kraja. Petar Juric Pešo (67) jedan je od pet pjevača - uz Joška Duvančića, Dragu Tarlu, Joju Pericu i Vinka Sarića - ali jedan od samo dvojice njih koji - tresu.

- Moj kolega vodi, ili - jedan potra, ja priuziman i tresen i onda je zajedno gonimo do kraja. Mogu ja trest, a može i Drago, to se dogovorimo između sebe ko će trest. Svakako jedan potira, a drugi priuzimlju, a kašnje se završava. Ne, ne može svak trest, jedino to nas dva znademo, Drago i ja.

Trešnja je, dakle, specijalnost, to je onaj “tremolo” koji jedan od pjevača “goni” do konca pjesme, a Pešo je tu u ovoj skupini KUD-a “Promina” glavni. Ojkalica, kaže, uopće nema novih, to su sve stare, preuzete od roditelja, a Pešo sam ojka od svoje petnaeste. Njihovo članstvo u KUD-u “Promina” i - uopće - osnivanje kulturno-umjetničkog društva znači, zapravo, spas za ovu tradiciju i tradicijsko pjevanje.

Načelnik općine Promina Paul Cota osnovao je svojevremeno Društvo športske rekreacije iz kojega je i proistekao KUD “Promina”. Općina im daje prostor za rad i pomaže - koliko može. U svakom slučaju, i KUD u cjelini i pjevače ojkalica doživljavamo kao vrednotu, šta smo mi bez njih, govori Cota. No, pjevači ojkalica iz Promine ne pjevaju samo o prigodama i manifestacijama.

Pivači iz Promine s brkovima promatraju svoje kolege dok plešu kolo

- Kad se nađemo u gostioni ili di god bilo - mi zapivamo. Kad bi računali samo na nastupe, sve bi pozaboravili! A ima i nas sedam-osam sa šireg područja, od Ravnih kotara do Zagore, e sebe smo nazvali “Čuvari starih običaja” i znademo skupa nastupati. Kad ja nemam obavezu u mom KUD-u, onda mogu ić š njima, poidemo, popijemo i okrenemo pivat! Tako smo nikidan na svetog Nikolu Tavelića mi išli u Ravne kotare pa do dvi ure poponoći! Oni više pivaju po lički a mi po našu, pa se onda redamo. Kad popiješ, sama pisma dođe. Pivači ojkalica iz Promine nastupali su, priča Pešo, i na Televiziji Zagreb, i u Vinkovcima, i sve do Zadra.

- Ovu pismu ne može čovik pivat ako se nije rodijo za nju. Možete vi naučit, al ako nisi nadaren, ne moš ništa, ki u svemu. Publika uživa, kažu šta se nismo i ranije osnovali. Mi ojkamo ovo naše iz Podinarja, al’ moram vam reć da svako selo malo odskače po svoju, odskaču jedne pisme od drugih. Šta se tiče našega kraja, mi kad pivamo, ne može se to opisat. Kažem, u nedilju smo bili u Ravnim kotarima, pa oni po svoju, malo ličku, a mi po svoju... virujte, ovo je prava pisma!