Reportaža iz Ražina: "Idemo priko pruge, i tu ti nema lika"

Na stravičnu željezničku nesreću u kojoj je na pruzi u Ražinama, na domak tamošnje željezničke stanice, vlak usmrtio 17-godišnju mještanku Nikolinu Gogić i 20-godišnjeg Konavljanina Gabrijela Marina, na tragediju podsjećaju treperavi lampioni uz tračnice.

Trepere svjetla, ali ne dopiru do svijesti mnogih. Dva dana nakon pogibije mladoga para, ponašanje građana te šibenske gradske četvrti nije se ni za dlaku promijenilo. Osvjedočili smo se u to na samoj stanici i razgovarajući s rijetkim putnicima i mještanima Ražina koje smo zatekli pred čekaonicom. Nismo uspjeli sastaviti ni deset minuta, a da preko željezničkih tračnica nije netko prošao.

Starija gospođa žurila se između vagona s vrećicom u ruci do obližnjeg dućana. Pedesetak metara od nas najmanje petero prolaznika prošpartalo je uzduž i poprijeko pruge. Staro i mlado, muško i žensko... prolaze svi.
- O’de triba napravit jedan most priko pruge jer je ovaj, jedini nadvožnjak prastar i uzak. Čuja sam da je već napravljena dokumentacija – veli nam Slavko Mrdeža, a bračni par koji je upravo pregazio tračnice i došao nam u susret kao da se opravdava. Gospođa nam reče kako svi idu preko pruge. Muž joj je suzdržaniji. Neugodno čovjeku, a nije mu drago niti što su ga fotografirali.

I svećenik je molio...

- Iz Donjih Ražina idu ljudi o’de u crkvu… To ti je tako i tu nema lika. Ova tragedija šta se dogodila, to je bilo pitanje dana kad će do toga doć. Pa dica kad idu na misu ili vjeronauk provlače se ispod vagona jer se ne mogu popet priko. Prije nekidan triba je poć vlak, pa su ljudi sa željeznice vikali da ne kreće dok dica ne prođu. A šta bi bilo da ih nisu vidili? Čuli smo da su željezničari poručili svećeniku da na misi kaže da se ne prolazi priko pruge jer će se desit zlo. Ma ne čudi me to. Šta će me čudit kad je bivši župnik doša u željeznicu tražit da nekako maknu vagone, pa da svit na misu može prolazit. Ka da je ovo magistrala! – priča mi Ražinka kojoj je stanica kao druga kuća. Ne bi da je se slika ali, šapuće mi, to ti je “čela istina, ka očenaš”.

- Da imate vrimena doć u nedilju, vidili bi da je o’de ka na šibenskoj Poljani. I stare žene se provlače između vagona… Šta stara žena vidi je l’ lokomotiva tamo? A onaj iz lokomotive ne može zakočit ka da je u autu! To ljudi ne razume… - priča, pak, Marko Silov. Nije iz Ražina, ali kao da jest jer je tu svako malo, što privatno, što poslovno. Tu mu živi kum, a kako je po struci pitur, svako malo radi u nekoj od ražinskih novogradnja.

- Eno, još jednoga prilazi priko pruge. Di ga vrag sada nosi?! I još okrenut leđima prema nadvožnjaku. Ma ljudi misle da će čut vlak i da će moć prić, ali nije to baš tako… - komentiraju ljudi na stanici.

I novinari hit dana

A mi odlazimo do najkraćeg puta preko pruge. To je “najutabanija” ruta. Nije prošlo ni pet minuta, a gospođa u kaputiću boje bijele kave došla nam je u susret. Bila je u obližnjem dućanu s druge strane pruge i uvijek je, kaže, vrlo pažljiva kad prelazi preko pruge. Nikad, priznaje, ne ide noću. A danju… pa što može kad je to najbliže do dućana!

- Eno, i oni tamo idu između kolosijeka…- doviknuli su nam iz obližnjeg kafića kojima je naša reportaža, čini se, bila “hit dana”. A stariji prolaznik gledao ih je prijekim okom.

- Ventra se svit svugdi. Jedino mogu na most. Nemaju nigdi prić. Ma tribali bi ovo sve ogradit! Ovi koji iđu u trgovački centar računaju da im je priko pruge kraće desetak minuta nego priko mosta, pa krenu i ne misle na opasnost. To ti je! Svaki dan se tako oda. Ima i onih koji krenu iz Mandaline. Prije neki dan jedan je krenija sa dvi vriće plastičnih boca priko pruge prema Ražinama. Srića njegova šta je zapeja, zabevelja i pa priko pruge u kamenjar inače bi ga vlak zgazija. Čuja sam da je bila panika na željezničkoj stanici jer im je to ispriča jedan strojevođa koji je taman stiga iz Mandaline. Bojao se da mu kolega koji je iša u suprotnom pravcu ne naleti na budalu!

A dr. sc. Zdravko Peran, ovlašteni sudski vještak za promet i jedini hrvatski predstavnik u Europskom istraživačkom centru za nesreće, drži da su Ražine, kako Gornje, tako i Donje, prometno izolirane od obližnjeg trgovačkog centra kada su u pitanju prilazne ceste za pješake.

Ražine su odsječene

- Nažalost, nije u pitanju izolirani slučaj. Kada se grade takvi centri, počesto se ne misli na naselja koja mu gravitiraju i potrebe lokalnoga stanovništva. U konkretnom slučaju, Ražine su pješački nepovezane. Jedno naselje nema s drugim primjerenu poveznicu, niti ga imaju s trgovačkim centrom. Sadašnji nadvožnjak nije rješenje jer se na njemu ne mogu mimoići ni dva teretna vozila. Prema tome, struka svakako treba poraditi na tome da naselje dobije infrastrukturu kakvu zaslužuje - smatra dr. Peran.

Ništa nije skupo kao život Hrvatske ceste, odnosno Županijska uprava za ceste, svojedobno su imale u planu gradnju boljeg prometnog spoja dvaju ražinskih naselja, pa i gradnju novog nadvožnjaka. Spominjala su se i druga rješenja, no jesu li u međuvremenu pala u zaborav zbog gospodarske krize ili su još aktualna, dr. Peran ne zna sa sigurnošću. Tvrdi, međutim, da pješačke staze i prolazi za pješake do najfrekventnijih odredišta, pa i neovisno o njima, uopće nisu ni neizvedivi, a ni skupi. Tek bi trebalo konzultirati struku i pokazati, ne samo dobru volju, nego i društvenu zrelost da se takvi infrastrukturni projekti konačno naprave.