Mir je vladao dok su se nomenklature smjenjivale na vlasti, institucije gasile, grad deurbanizirao, a Šibenčani plakali nad svojom nepravednom sudbinom. Tomu je, čini se, došao kraj. Šibenik definitivno ide naprijed, i taj se proces, unatoč svim stereotipima koji se površno lijepe uz njega, više ne da zaustaviti.
S vremenom je stasala generacija koja se odbija miriti s atribucijama o mrtvom i zapuštenom gradu, zna što hoće i ima potporu gradske vlasti, jer, kako veli gradonačelnik Željko Burić, nema razvoja grada bez mladih. A da bi ih zadržao, cilj mu je stvaranje akademske jezgre, osnivanjem “sveučilišta na kojem ćemo obrazovati svoje kadrove i omogućiti im posao u struci za koju su se educirali”.
Studij Energetike
Burić prioritetom drži otvaranje samostalnog sveučilišta s tri temeljna studija: energetike, akvakulture i marikulture te ekologije. A na Energetiku će se, uvjerava nas, prvi studenti moći upisati dogodine, nakon državne mature.
Projekt se realizira u suradnji s norveškim fondovima, i premda kasni, gradonačelnik tvrdi:
– To je gotova stvar!
Sanja o tome, kaže, da se jednog dana kad bude u mirovini šeta gradom i sreće djecu svojih prijatelja koji su docenti, doktori znanosti i predaju na šibenskom sveučilištu…
– Treba nam u gradu generacija od 19 do 25 godina koja stvara kulturni, urbani štih i dinamiku. Šibenik nije nikakva crna rupa ni ubožnica, nego grad s najsvjetlijom turističkom budućnošću na Jadranu – optimistično će gradonačelnik, dodajući kako mu ne pada na pamet zaustaviti bilo koji započeti projekt, potpuno nezavisno tko ga je inicirao, pa ni “Azimut”.
– Šibenik u kolovozu ima gotovo 70 posto noćenja više nego lani – zadovoljno će Burić.
Uz turizam i razvoj zone Podi, najveći potencijal grada vidi u prostoru TEF-a i bivšim vojarnama, posebno onim u Kanalu sv. Ante.
Prvi spomen Šibenika datira iz 1066. godine, govori profesor povijesti Krešimir Škugor, ali je status grada dobio tek s prvim biskupom i biskupijom. Do izbijanja kuge 1649. Šibenik je, tvrdi Škugor, bio velik koliko Zadar i Split zajedno, ali ga je kuga od tadašnjih 12 tisuća stanovnika svela na jedva tisuću. Vratio se u život tek početkom 20. stoljeća…
Ivica Poljičak, sociolog, profesor na šibenskom Veleučilištu, pak, kaže da je Zadar od početka 15. stoljeća pa do kraja Prvog svjetskog rata bio središte Dalmacije. Poslije kuge, Šibenik procvat bilježi za vlasti gradonačelnika Ante Šupuka (prvi grad koji je dobio izmjeničnu struju, stiže željeznica, gradi se bolnica, industrija…).
Zato, držim da je gospodarska zona Podi ključna točka budućeg razvoja koja i danas pridonosi rastu hrvatske industrije i izvoza”.
No, oko toga, tvrdi gradonačelnik Željko Burić, prijepora nema.
Nitko se više u Šibeniku ne bi složio s tezom da je to mrtav grad.
– SDP-HNS-ova vlast je dovela u Šibenik Terraneo, a s njim i 20 tisuća mladih koji su gradu dali novi imidž. Ova vlast ga je odvela iz grada. Shvatili smo da grad treba plažu i izgradili Banj koji je danas jedna od najuređenijih gradskih plaža, a ljetna pozornica na Tvrđavi sv. Mihovila jedan od najjačih koncertnih punktova s ove strane Jadrana. Šibenik ne stagnira, diše punim plućima i ima sve preduvjete da postane top-turistička destinacija.
Sve ovisi o tome kako će time upravljati gradska vlast, a ona se više bavi stvaranjem afera, poput ove s “Azimutom”, nego uvjetima za razvoj – kritički će Vidović.
Ni prof. Poljičak ne prihvaća tezu o mrtvom gradu.
– Ovdje je više riječ o percepciji jer smo skloni pojednostavljivanju. Šibenik doživljava turističku renesansu koja prije nije bila moguća jer je šibenski zaljev bio zagađen teškom industrijom i vojnim zonama na koje civili nisu imali pristupa. Preduvjet novom turističkom razvitku Šibenika bila je izgradnja gradskog kolektora. More u šibenskom zaljevu je danas čisto, zato je moguća plaža Banj i zato se može graditi hotel s pet zvjezdica u Mandalini – drži Poljičak.
Projekt se realizira u suradnji s norveškim fondovima, i premda kasni, gradonačelnik tvrdi:
– To je gotova stvar!
Sanja o tome, kaže, da se jednog dana kad bude u mirovini šeta gradom i sreće djecu svojih prijatelja koji su docenti, doktori znanosti i predaju na šibenskom sveučilištu…
– Treba nam u gradu generacija od 19 do 25 godina koja stvara kulturni, urbani štih i dinamiku. Šibenik nije nikakva crna rupa ni ubožnica, nego grad s najsvjetlijom turističkom budućnošću na Jadranu – optimistično će gradonačelnik, dodajući kako mu ne pada na pamet zaustaviti bilo koji započeti projekt, potpuno nezavisno tko ga je inicirao, pa ni “Azimut”.
– Šibenik u kolovozu ima gotovo 70 posto noćenja više nego lani – zadovoljno će Burić.
Uz turizam i razvoj zone Podi, najveći potencijal grada vidi u prostoru TEF-a i bivšim vojarnama, posebno onim u Kanalu sv. Ante.
Prvi spomen Šibenika datira iz 1066. godine, govori profesor povijesti Krešimir Škugor, ali je status grada dobio tek s prvim biskupom i biskupijom. Do izbijanja kuge 1649. Šibenik je, tvrdi Škugor, bio velik koliko Zadar i Split zajedno, ali ga je kuga od tadašnjih 12 tisuća stanovnika svela na jedva tisuću. Vratio se u život tek početkom 20. stoljeća…
Ivica Poljičak, sociolog, profesor na šibenskom Veleučilištu, pak, kaže da je Zadar od početka 15. stoljeća pa do kraja Prvog svjetskog rata bio središte Dalmacije. Poslije kuge, Šibenik procvat bilježi za vlasti gradonačelnika Ante Šupuka (prvi grad koji je dobio izmjeničnu struju, stiže željeznica, gradi se bolnica, industrija…).
Podi ključna točka
Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća postaje industrijska perjanica bivše države, treći u bivšoj Jugoslaviji po BDP-u. Rat to trajno prekida, a Šibenik tih godina gubi 12 tisuća radnih mjesta. Nastupa dugo razdoblje stagnacije, u kojem je, tvrdi saborski zastupnik Franko Vidović, prvi šibenski SDP-ovac, “Šibenik pogrešno usmjeravan u turizam koji će supstituirati sve tvornice i donijeti gospodarski bum. Danas vidimo kako je to rizično.Zato, držim da je gospodarska zona Podi ključna točka budućeg razvoja koja i danas pridonosi rastu hrvatske industrije i izvoza”.
No, oko toga, tvrdi gradonačelnik Željko Burić, prijepora nema.
Nitko se više u Šibeniku ne bi složio s tezom da je to mrtav grad.
– SDP-HNS-ova vlast je dovela u Šibenik Terraneo, a s njim i 20 tisuća mladih koji su gradu dali novi imidž. Ova vlast ga je odvela iz grada. Shvatili smo da grad treba plažu i izgradili Banj koji je danas jedna od najuređenijih gradskih plaža, a ljetna pozornica na Tvrđavi sv. Mihovila jedan od najjačih koncertnih punktova s ove strane Jadrana. Šibenik ne stagnira, diše punim plućima i ima sve preduvjete da postane top-turistička destinacija.
Sve ovisi o tome kako će time upravljati gradska vlast, a ona se više bavi stvaranjem afera, poput ove s “Azimutom”, nego uvjetima za razvoj – kritički će Vidović.
Ni prof. Poljičak ne prihvaća tezu o mrtvom gradu.
– Ovdje je više riječ o percepciji jer smo skloni pojednostavljivanju. Šibenik doživljava turističku renesansu koja prije nije bila moguća jer je šibenski zaljev bio zagađen teškom industrijom i vojnim zonama na koje civili nisu imali pristupa. Preduvjet novom turističkom razvitku Šibenika bila je izgradnja gradskog kolektora. More u šibenskom zaljevu je danas čisto, zato je moguća plaža Banj i zato se može graditi hotel s pet zvjezdica u Mandalini – drži Poljičak.
Šibenska EUrizacijaS izmaknutim osnovama privređivanja još uvijek se ustaljuju nove, i zanimljivo je kako se u tome ni najjače političke stranke nisu uspjele osposobiti kao lokalna sredstva razvoja – kaže šibenski etnolog Jadran Kale. A za dugoročni razvoj grada važniji su, smatra, raspršeni napreci poput novih kapaciteta, novih proizvodnih zona i gradskih atrakcija, šetnice u Kanalu, kupališta, koji podižu vrijednost i drugih resursa. Takvo vrijeme, kaže Kale, predstavlja iskušenje i izazov za lokalne političare. Možda ćemo ga jednog dana zvati razdobljem šibenske EUrizacije. I, ako se u Šibeniku zadnje godine, zaključuje Kale, imalo što snimiti mobitelom i kome obradovanome poslati, grad nije stajao na mjestu… |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....