Već pet godina znaju da u Jarugu cure otpadna ulja

Kada se talog u šibenskoj vodi slegao, a špine odvrnule, krenule su optužbe i prokazivanje krivaca za zagađenje vode u šibenskom izvorištu Jaruga, iz kojega se opskrbljuje pitkom vodom oko osamdesetak tisuća stanovnika Šibensko-kninske županije.

Župan Goran Pauk ogradio se od bilo kakvih insinuacija o možebitnim uzrocima zagađenja i detektiranje krivaca prebacio na policiju, inspekcije i DORH. No, direktor šibenskog Vodovoda i odvodnje Miho Mioč javno je, i prije rezultata istrage, optužio tvrtku “Ivanal” i bivšu Tvornicu aluminija Lozovac kao izvor onečišćenja. Jer pod Tvornicom su cijevi kojima voda iz centralnog bazena teče prema kućanstvima, a u TAL-u su navodno još uvijek otpadna ulja koja cure i izlijevaju se u izvorište.

‘Sanirali smo spremnike’

Nije dugo trebalo čekati reagiranje iz “Ivanala”, čiji vlasnik Marko Ivanović energično odbacuje odgovornost za onečišćenje vode, jer u napuštenoj Tvornici u Lozovcu ne postoji opasni otpad kakav se insinuira da je procurio u vodocrpilište.

– U središtu zanimanja javnosti je onečišćenje nekakvim naftnim frakcijama, a takvog otpada u “Ivanalu” nema – decidiran je Ivanović.

Voda je, veli, bila zagađena prije četrdeset, pedeset godina, ali zadnjih deset sigurno nije!
Spominje doduše dva spremnika u kojima su svojedobno bile veće količine otpadnih ulja i nafte, ali ni jedan od njih više nije u funkciji i oba su, ističe, sanirana.

Post festum šibenske drame s vodom koja danima nije bila ni za piće ni za kuhanje, a bogme ni za kupanje, zamolili smo župana šibensko-kninskog Gorana Pauka da sada, kad je lopta spuštena na zemlju, komentira zamjerke koje su mu ovih dana često adresirane.

Građani vam spočitavaju manjak informacija, izostanak permanentne komunikacije s javnošću, šutnju...
- Tu sam kritiku spreman prihvatiti. A da puno ne mudrujem, iskreno ću reći da nas je svih, pa i mene, ova dramatična situacija s naftom u centralnom bazenu vodocrpilišta koje opskrbljuje vodom dvije trećine županije - zatekla. Odmah smo sazvali Krizni stožer i krenuli s operativnim aktivnostima, ali na pojačanu potrebu građana za informacijama nismo mislili. U tome nije bilo namjere, pogotovo da se nekoga zaštiti od odgovornosti, ili da se nešto zataji, nego se radi o čistom previdu. Za svog mandata nisam, srećom, imao puno izvanrednih situacija i ovaj propust može se podvesti pod manjak iskustva.

Mnogi su očekivali da pokažete solidarnost s građanima obilaskom punktova na kojima se dijelila voda...
- To ne! Nikako. To mi je degutantno! To poziranje i smješkanje u kamere dok ne možeš od zabrinutosti zbog katastrofe koja nas je pogodila, jer o vodi je riječ, ljudi, to zbilja ne mogu. Strepio sam od nalaza, mučilo me što za analize treba tako dugo, pa gdje bih mislio o tome?!

Zamjerili su vam i što ste prvu povoljniju vijest najprije objavili na društvenim mrežama, svojim Facebook prijateljima, čime ste diskriminirali one koji nisu na Facebooku.
- Rezultate analize dobili smo relativno kasno navečer, skoro u 22 sata u nedjelju. Neki crv me iznutra tjerao da tu vijest ipak podijelim s nekim. A u to doba mogao sam to samo s onima na društvenoj mreži. Računao sam, bolje da bar nekomu kažem kako stvari stoje, dok ne sazovemo konferenciju za novinare.

Zašto u izvanrednim okolnostima za analizu vode treba toliko vremena? Zbog vikenda, možda?!
- Slažem se da sustav u izvanrednim situacijama mora biti brži i efikasniji, da mora reagirati promptno. Hrvatski zavod za javno zdravstvo nam je sugerirao da uzorke šaljemo u Zadar, a nisu znali da im dio uređaja nije u funkciji i da kompletnu analizu ne mogu napraviti. Tu se izgubio dio vremena, dok uzorci nisu otišli u “Andriju Štampara”. Rezultate smo ipak dobili nešto prije redovnih - u nedjelju navečer, a očekivali su se u ponedjeljak. Navodno imamo samo dva stručnjaka za neke od nalaza, a jedan od njih je bio na putu, u Edinburghu...

Od 2009. postoje nalazi koji upućuju na potencijalnu opasnost od otpadnih tvari u “Ivanalu”. Zašto to nije dosad sanirano?
- To je i moje pitanje! Ne može biti da za svaku intervenciju u prostoru, pa i kad je o mogućim katastrofama riječ, koje prijete životu i zdravlju tisuća ljudi, moraju biti najprije riješeni vlasnički odnosi, onda sve dozvole i tek zatim slijedi sanacija. Tu je još i neartikulirano, da ne kažem fluidno pitanje nadležnosti županije. Fond za zaštitu okoliša dat će novac za sanciju opasnog otpada, ali će onda time zadužiti grad, što nije normalno. Kad se sanira komunalni otpad, Fond sve pokriva, a kad se sanira opasni otpad koji je puno veća i teža ugroza, to prebacuju na pleća lokalne (samo)uprave. Iracionalno!