ZA DUŠU I TILO Zajedno su moćna flota, a svako "vozi svoju politiku"

Betinska “Regata za dušu i tilo”, regata na latinsko idro, ovaj put pod znakom novoosnovane Udruge “Betinska gajeta”, pokazala je da otok Murter ima sad već moćnu flotu što starih, što obnovljenih, a bogme i što ganc-novih tradicijskih brodova, ponajviše betinskih gajeta. Na startu regate bile su čak 34 gajete - najveći broj iz Betine a onda, naravno, iz Murtera.

Tri mi zaokupljaju pažnju: “Cicibela”, obnovljena u škveru Čedomira Ćira Burtine koji i timuni na njenom prvom regatnom natjecanju. Novu gajetu sagradio je Ante Davor Turčinov Zec, a dan prije regate porinuta je još jedna nova betinska gajeta, za Jezera, pa se i zove “Mati Jezerka”! Betinska gajeta vratila je slavu tradicijskoga malog broda cijelom otoku Murteru i - daleko šire. Jer, na startu u Betini našla su se i četiri pašmanska broda (gajeta Mirka Čepe, leut Radoslava Šarića, kaići Šime Bačinića i Dobroslava Kovačevića), i dva šepurinska (gajeta Borisa Antića, leut Zorana Franića), prvi put na startnoj listi čitamo ime Brodaričanina Ivana Tudića i kaića “Zlatna ribica”!

Nema više regate bez zlarinske posade Luke Kalinića, a u Betini smo vidjeli i gajete s registracijama Raba (Petar Španjol) i Hvara (Frane Miličić)! Betinska riva i gujak izgledali su jednostavno čarobno s tim brodovima na kose lantine, i tom čeljadi. Jedino se njoj ima zahvaliti što je ovaj pokret nastao, što se održava, i što svojim marom i poštovanjem vlastite tradicije vraća u život ono što je bilo osuđeno ne smrt i nestanak. Rade to doslovno sami, osim što tu i tamo skromno pomogne društvena zajednica kao u obnovi ‘Cicibele’.

Bilo je, dakle, i brodova, i posada i dobre volje i ljute ambicije i natjecateljskog špirita na ovogodišnjoj betinskoj “Regati za dušu i tilo”. Jedino nije bilo dovoljno - vjetra. S niti desetak čvorova u jedrima zaplovili su do prve bove na Plitnoj vali, izdvojio se odmah brod braće Klepac, Ante i Mate Turčinova, a za njima kao drugi kaić Duje Fržopa. Braća Fržop, hrvatski reprezentativci u jedrenju, rastu s drvenim brodovima i latinskim idrom u očevu škveru, pa je Duji za petama bio brat Jure, on je ovaj put timunio školskim brodom “Kurnatarica” koji je na ovom projektu i ideji spojio Murter i Betinu.

Oko bove na plitkoj vali tiskala se posada Nikole Papeše Mačka, koji je odmah davao do znanja da je opasan protivnik svim konkurentima, Damir Čorkalo i posada “Sirotice” suvereno su vladali svojim rodnim regatnim poljem, Ćiro je vješto timunio a Marino se samo sretno smiješio na “Cicibeli”, mladi načelnik Općine Murter Ivan Božikov Sombrero timunio je “Bepinom”. Šepurinjani u posadi prelijepog leuta “Franić” dođu mu kao estetski i sportski ukras svake regate, tu je i Matej Šikić, gajeta brodogradilišta Betina kojom neizostavno timuni Šibenčanin Boris Ninić Moro, Denis Jakovčev Suk valjda je uz momke s murterskog leuta Bažokić najslikovitiji član neke posade, pa Ognjen Jakovčev...

Dok su prvi ticali Stipanac, posljednji su tek izvirivali iza Punte rata. O plovidbi do Modrava s tako malo vjetra nije bilo govora pa je bova pomaknuta bliže Stipancu. A onda su se izdvojili: Damir Čorkalo, Mile Papeša Mačak i braća Klepac. Vjetra je bilo sve manje, onda je počeo križani vjetrić iz sto pravaca, onda je prva u cilj i u takvim uvjetima ušla gajeta Nikole Papeše Mačka. Ovo mu je prva samostalna pobjeda, dosad jest pobjeđivao, no s tastom Ćirom Burtinom pa mu to ne računamo, a preko uha slušam kako mu ovaj put nije imao tko grintati na brodu pa da je mislio svojom glavom...

Damir Ćorkalo koji ne zna broja pobjedama, drugi je:
- Po ovakome vrimenu svaki vozi svoju politiku pa šta ispane... A možda to i nije loše, zanimljivije je jer se do zadnjega ne zna šta će biti! Braća Klepci su treći, a kako im je išlo, mogli su i bolje - da su imali boljeg saveznika u vitru... Svakako - eto njih svih već 28. kolovoza u Šepurini!