Nije bio osobito visok, imao je široko čelo, pomalo okruglo lice, preplanuli ten, svijetle oči, vjerojatno smeđe-zelene, te, po svemu sudeći, smeđu kosu i bradu. Sa svojih 1 200 godina, a možda i više, moglo bi se reći da je bio naočit muškarac. Živio je u 9. stoljeću, a umro u dobi od 30 i nešto godina, ali je za ono vrijeme, kažu arheolozi, bio je poprilično "star". Živio je na području današnjih Dubravica, u zaleđu Skradina, a na arheološkom lokalitetu ispred nove župne kuće gdje je otkriveno ranosrednjovjekovno groblje, kostur nepoznatog muškarca pronađen je u grobu 38. Na temelju kostiju njegove lubanje sada je, posebnim tehnika i postupcima, izrađeno i njegovo lice.
Kako je izgledao jedan od predaka stanovnika Dubravica, ne samo u digitalnom izdanju, nego i u fizičkom, u prirodnim dimenzijama, javnosti je sada predstavljeno u Muzeju grada Šibenika.
-Riječ je o rekonstrukciji lica što je složen proces koji objedinjuje arheologiju, antropologiju, digitalne tehnologije i umjetnost, a u ovom interdisciplinarnom projektu sudjelovali su stručnjaci iz više znanstvenih i istraživačkih ustanova iz Hrvatske i Italije. Iako se ovakvi projekti, zbog svoje složenosti rijetko provode, znatno doprinose boljem razumijevanju prošlosti – smatra ravnatelj Muzeja grada Šibenika Toni Brajković.
Cijelu priču pokrenuo je šibenski arheolog i donedavni ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević koji je zajedno s profesorom Tomislavom Fabijanićem sa zadarskog Sveučilišta, jednim od šest stručnjaka za povijest srednjeg vijeka u Hrvatskoj, bio autor zanimljive izložbe pod nazivom Na izvorima hrvatske povijesti koja je prezentirala najvažnije nalaze upravo s ranosrednjovjekovnih groblja u Dubravicama i Vaćanima. Posebnu pozornost na toj je izložbi privukao jedan bogati grob, zapravo sarkofag, a s obzirom na pronađeni karolinški mač i staklenu bocu, što je na ovim prostorima izuzetno rijedak nalaz iz tog vremena, sve je ukazivalo na to da riječ o važnom pokojniku. Stoga je ideja bila da se dozna kako je taj pokojnik s prijelaza 8. na 9. stoljeće izgledao.
No, rekonstrukcija lica tog pokojnika nije bila moguća, jer su kosti lubanje bile smrvljene, pa se dalje nastavilo tragati dok se nije pronašla najočuvanija lubanja iz ranosrednjovjekovnih grobova iz zaleđa Skradina.
Arheolginja kustosica Ana Curić iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu objasnila je kako je nepoznati muškarac iz groba 38 iz 9. stoljeća ponovo dobio svoje lice u 21. stoljeću te kako su u tom procesu sudjelovali brojni stručnjaci od HAZU-a u Zagrebu gdje je napravljena antroploška analiza preko Fakulteta za forenzičke znanosti i računalnih programera do likovnih umjetnika i stručnjaka iz Trsta. Željelo se, ističe, Curić, spojiti sva dostupna znanja kako bi se što vjernije rekonstruiralo lice vremešnog muškarca iz Dubravica.
-Kada su naši programeri napravili digitalnu facijalnu rekonstrukciju sve je to išlo u Italiju gdje su oni to ponovo radili i onda je uslijedio najteži dio kod naših umjetnika koji je i najduže trajao, što je uključivalo izradu novih kalupa. Iako smo već nakon Italije dobili lice, umjetnici su ti koji su tom licu dali život, jer daju detalje, ožiljke i teksturu lica. Rekonstrukcija lica nije stoposto točna, ali neke su stvari jasne. Vaša lubanja drži vaše lice, oblik glave, čela, mjesto gdje se nalaze oči, oblik čeljusti... Te su stvari apsolutno točne. Problem je s mekim tkivima: jesu li usne tanke ili deblje, kakve su bile uši, ali napretkom tehnologije moći ćemo doći do što točnijih rezultata – istaknula je Curić napominjući kako su boja očiju, kose i brade uzete iz literature prema kojoj su se Slaveni opisivali kao ljudi sa smeđom kosom i svijetlim očima. Premda, rekla je i to, u kostima su zapisani i takvi detalji pa se DNK analizom i to može doznati. U slučaju muškarca iz Dubravica to nije napravljeno, jer bi to bio znatno skuplji proces koji bi i duže trajao.
Rekonstrukstruirano lice muškarca iz 9. stoljeća iz Dubravica svoj će život nastaviti na izložbi Na izvorima hrvatske povijesti o ranosrednjovjekovnom groblju u Dubravicama i Vaćanima, a kako je cijeli projekt financirao Grad Skradin, muškarac iz prošlosti kojemu je nakon toliko stoljeće opet vraćeno lice, ubuduće bi mogao postati jedan od zaštitnih znakova u prezentaciji skradinske kulturne baštine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....