Uz dugotrajan pljesak, upravo onako kako publika ispraća glumce kada se sputi zastor nakon kazališne predstave, tako su danas brojni kolege, prijatelji i poznanici, u nazočnosti obitelji, ispratili Peru Mioča, kazališnog redatelja, književnika, dugogodišnjeg voditelja dramskog studija šibenskog kazališta, a nadasve vrsnog književnog prevoditelja s poljskog čime je osobito zadužio hrvatsku kulturu. Komemoraciji je održana u multimedijalnoj dvorani Interpretacijskog centra katedrale sv. Jakova Civita sacra u organizaciji Hrvatkog narodnog kazališta u Šibeniku, gdje je Mioč radio do umirovljenja.
Na Miočev životni i stvaralački put podsjetio je ravnatelj HNIKJakov Bilić, koji je i sam bio polaznik Miočevih kazališnih radionica. Pero Mioč najveći je dio svog života posvetio šibenskom kulturnom životu, a njegova bogata pisana ostavština razbacana po raznim publikacijama, časopisima i novinama trebala bi biti sakupljna, ukoričena i objavljena na jednom mjestu, najavio je Bilić. Mioč će, naglasio je Bilić i to, imati značajno mjesto i u monografiji o šibenskom teatru koji već nekoliko godina sustavno i iscrpno priprema Grozdana Cvitan.
-Zbog utjecaja na rad umjetničkog, kazališnog i kulturnog života Šibenika u gotovo 40 godina, ime Pere Mioča imat će posebno mjesto u monografiji šibenskog kazališta – kazao je Bilić.
Posebno dirljiv bio je posljednji pozdrav koji je Peri Mioču uputio prijatelj i kolega, glumac Mate Gulin.
-Svake godine slavili mo Pero Mioč, Pave Roca i ja moj rođendan i njihov imendan. Sve je to padalo u isti dan. Moj rođendan i njihov imendan sveti Petar i Pavao. To je bila naša Pjesnička večer u podne, a počelo je s nas tri-četiri u Marendi, a povećalo se na priko 50, čak i 100 ljudi – prisjetio se Gulin. Kazao je kako su u ito vrijeme otišli i u mirovinu, ali nije propustio reći ni kako je Pero Mioč bio zahtjevan, čak i težak kada je riječ o kazalištu i kazališnim predstavama, pa bi rijetko koja, koja bi gostovala u Šibeniku, zadovoljila njegove kriterije. No, bio je druželjeljubiv volio je kuhati za druge i ugošćavati prijatelje čime se znao pohvaliti, istaknuo je Gulin.
-Zadnji put vidio sam ga u bolnici. Išli smo ga posjetiti Pave i ja. Pitao sam Serđa što mu možemo odniti. Rekao je da ne triba ništa, jedino šta bi on volio cigarete. Tako san kupija šteku duvana i to ga je razveselilo. Otiša san i kasnije kod njega i odmah me prepoznao. Na noge nije mogao, ali mu je pamet radila do zadnjeg trenutka. Eto, Pero nam je otiša, ali nije zauvik. Otavija je traga... Adio, Pero i ja ću skoro kod tebe – ganuto je rekao Mate Gulin.
Uz kazalište, druga kulturna ustanova u gradu s kojom je barba Pero, kako je kazao Bilić, puno surađivao bila je Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić". Uime knjižnice od Pere Mioča oprostila se voditeljica Narodnog odjela Ana Šimić. Prisjetila se brojnih predavanja, tribina i suradnje s Perom Miočem koji je, kako je rekla, bio pravi prijatelj knjižnice.
-Posljednji javni nastup koji je imao u knjižnici bio je posvećen književnom prevođenju, a održan je u studenom 2023. godine u Mjesecu hrvatske knjige. Kada smo razgovarali o konceptu večeri, rekao mi je da je umoran i da će time oprostiti od publike. Koliko god mi je to bilo teško čuti, shvaćala sam ga. Već neko vrijeme gledali smo ga kako dolazi u knjižnicu i sve se više oslanja na svoj štap, kako hoda uz stepenice, ali je, u svom stilu, uvrijeđeno, odbijao vožnju liftom – prisjetila se Ana Šimić dodajući kako je barba Pero bio i vrlo duhovit, a to što su mu ruke drhtale dok je držao papir ili cigaretu, nije bilo zbog treme, nego zbog godina, govorio je!
Glumica Franka Klarić od svog se barba Pere oprostila stihovima slavnog poljskog pjesnika Adama Zagaiwskog iz knjige koju joj je upravo Mioč darovao, a sin Pere Mioča, Sergej Mioč na kraju je, po želji svog oca, sve okupljene na komemoraciji pozvao u kafić Điro da popiju kavu, a polije, na marendu u Marednu.
Podsjetimo, Pero Mioč rođen je 12. siječnja 1942. godine u Žabljaku kod Livna. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a svoju kazališnu karijeru gradio je kroz brojne uloge i institucije: kao redatelj i pedagog u Šibenskom kazalištu, voditelj amaterskog kazališta u Livnu, u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, te kao ravnatelj i redatelj Kazališta lutaka u Zadru. U šibenski teatar dolazi 1985. godine. Njegova redateljska ostavština broji preko 180 kazališnih režija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Poljskoj i Mađarskoj, a važan je i njegov doprino Međunarodnom dječjem fetivalu.
Hrvatsku kulturu Mioč je oobito zadužio svojim prevoditeljskim radom. Preveo je djela velikana i nobelovaca kao što su Karol Wojtyła (papa Ivan Pavao II.), Czesław Miłosz, Wisława Szymborska, Zbigniew Herbert, Tadeusz Różewicz, Olga Tokarczuk, također nobelovku koju je Mioč prvi preveo na hrvatski.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja: 2023. godine dobio je visoko poljsko državno odličje Viteški križ, tatim Nagradu grada Šibenika, godišnju književnu Nagradu ZAiKS-a kao i počasnu Nagradu Jana Dormana. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva književnih prevodilaca i Hrvatskog društva dramskih umjetnika, te doživotni počasni član UNIMA-e i Društva poljskih pisaca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....