Novi ravnatelj Muzeja grada Šibenika Toni Brajković tu je funkciju preuzeo u turbulentnim vremenima. Naime, nakon kazališta i knjižnice, muzej je treća gradska kulturna ustanova obuhvaćena energetskom obnovom koja samo što nije počela. Sredstva u ukupnom iznosu nešto većem od 1, 3 milijuna kuna još su lani osigurana, a radovi koji će potrajati oko godinu dana nesumnjivo će poremetiti uobičajeno funkcioniranje muzeja. K tomu ovo je godina u kojoj se navršava 100. godina od osnutka muzeja pa taj jubilej zaslužuje i dostojnu proslavu. Uz to, novog ravnatelja čekaju neki stari izazovi. Najvažniji je svakako dovršetak stalnog postava, tj. uređenje treće etaže Kneževe palače, rezervirane za prezentaciju Šibenika u 19. i 20. stoljeću, uključujući i razdoblje narodnjačkog gradonačelnika Ante Šupuka, dvaju svjetskih ratova, socijalističke Jugoslavije i njezina raspada do, zaključno, međunarodnog priznanja samostalne Hrvatske. Sadašnji muzejski postav svečano je otvoren u rujnu 2012. godine, no prezentacija šibenske prošlosti završila je padom Mletačke Republike 1797. godine pa postav u cijelosti ni 13 godina kasnije nije dovršen! Brajković iza sebe ima 17 godina radnog staža u Muzeju grada Šibenika, ali je, kaže, godinama prije surađivao s muzejom i radio na arheološkim terenima. Arheologiju je završio na zagrebačkom Filozofskom fakultetu kao jednopredmetni studij, baš kao, kako napominje, i njegov kolega Emil Podrug te bivši ravnatelj Željko Krnčević. Arheologija za njega, tvrdi, nema alernativu, a šira šibenska javnost za Brajkovića je čula zbog njegovih radova na Velikoj Mrdakovici, arheološkom lokalitetu u zaleđu Vodica te Danilu.
Brajković je, sam nam je otkrio, oženjen i ima dvoje djece, a potvrdio je i da je član HDZ-a. Iako je povod ovom razgovoru bila njegova nova funkcija o kojoj je govorio s puno žara ističući u nekoliko navrata kako je svemu prionuo s puno entuzijazma, Brajković je svoju priču počeo s arheologijom.
-Velika Mrdakovica jedan od mojih životnih projekata, a drugi je Danilo gdje se radi već 70 godina, s tim da posljednjih pet godina surađujem s kolegama iz Zagreba i Poljske. Osim klasičnih arheoloških iskapanja, radi se geofizika koja se sastoji od više nedestruktivnih metoda koje, među ostalim, uključuju i najpoznatiji georadar, s ciljem pozicioniranja rimskog grada na području sela Danila. Tim metodama obuhvaća se veća površina u kraćem vremenu, ali se sve to treba potvrditi i klasičnim arheološkim iskapanjima. Kolega Emil Podrug i ja u radu koristimo multidisciplinarni pristup. Tu su još i biolozi, antroplozi, geolozi... Na taj način stvori se obuhvatnija priča što je i ljudima interesantnije... Iako su poslovi ravnatelja posve drugačiji od mog dosadašnjeg posla, ne mislim posve ostaviti arheologiju. Moji projekti idu dalje i bavit ću se njima koliko budem mogao s obzirom na nove obveze.
Što vas je uopće motiviralo da poželite biti ravnatelj i da arheologiju ipak stavite u drugi plan?
Nagnala me je želja za određenim pomakom. Svaka nova pozicija donosi nove izazove. Smatrao sam da se mogu nositi s ovim izazovom.
Znači nije vas bivši ravnatelj Željko Krnčević nagovarao da se javite, kako se pričalo u kuloarima?
Ne, to je bila moja želja. Razvijala se postepeno. Ravnatelj odlučuje o mnogim stvarima i usmjerava razvoj muzeja. Uostalom da bih mogao realizirati neke stvari iz svog profesionalnog dijela, ne samo ja nego i drugi kolege i kolegice, treba nam potpora ustanove. Općenito, vizija razvoja muzeja me nagnala da se javi na natječaj.
Kako je izgledao vaš prvi radni dan? "Primopredaja" je bila u Noći muzeja, 31. siječnja, a budući da ste čovjek iz kuće nemate, da tako kažemo, sto dana uhodavanja.
Prvi dan je bilo upoznavanje i uvid u proces energetske obnove muzeja i stanje trećega kata stalnog postava.
Dakle, odmah u glavu?
Obavio sam niz sastanaka u vezi s energetskom obnovom i s gradskom upravom. Vrlo skoro bit će objavljen postupak javna nabave za izvođača radova.
Što će to značiti za muzej i posjetitelje? Kako ćete funkcionirati?
Zato smo se i sastajali s gradskom upravom kako bismo vidjeli što bi bilo najbolje za funkcioniranje muzeja kao ustanove, a da se ne moramo seliti. Muzej je specifična ustanova, a na muzejsku građu odnose se posebni zakoni i pravilnici pa to vrijedi i za premještanje za što se traže određeni uvjeti, a i veliki je financijski trošak. U atriju, primjerice, nalazi se spomenik težak pola tone, a u ostatku postava ima i težih. Imamo i drvenu građu, slike, tkanine, organske materijal i sve to zahtjeva određene uvjete čuvanja. Zato ćemo svu našu građu i inventar u muzeju, da ih ne bismo morali premještati, zašiti da ne bi bili oštećeni tijekom radova. Maknut će se ono što je moguće, ali vitrine i zidovi će biti zaštićeni.
Koliko će dugo muzej biti zatvoren, odnosno koliko će trajati obnova?
To bi od početka radova trebalo trajati 10 mjeseci do godinu dana. Ako cijeli postupak prođe glatko, s radovima bi se moglo početi u svibnju ili lipnju. Energetska obnova uvelike određuje neke moje ravnateljske planove. Ove godine muzej obilježava 100 godina od osnutka, a utemeljitelj je don Krsto Stošić. Program smo već napravili, a većina događanja planirana je na kraj godine. Radimo i nove službene stanice muzeja.
Jedan od gorućih problema ipak je dovršenje stalnog postava. Šibenik ga je dobio prije 13 godina i tada su njegova prezentacija i likovno uređenje bili među najmodernijim u državi. Sada je pomalo zastario, a nije, da apsurd bude veći, uopće završen. Kada i kako to planirate riješiti? U kuloarima se govori kako se nitko do sada nije tim želio baviti zbog Drugog svjetskog rata, partizana i antifašista?
Uvjeren sam da će u mom mandatu treći kat biti završen te će stalni postav biti cjelovit. A antifašizam, kao temelj hrvatske državnosti, stavljen je u Ustav Republike Hrvatske. Zapravo, kada ne pitate o trećem katu, ne mislim napraviti ništa druge nego poštivati odluku Hrvatskog muzejskog vijeća koji je odobrio cijeli postav. Pitanje je samo zašto je zapelo i gdje se stalo? Drugi, treći dan od kada sam ravnatelj nazvao sam nadzorne inženjere: fasadersko piturski radovi su gotovi, vitrine su složene i predstoje radovi vezani za njihovu rasvjetu koji bi moglo biti već idući tjedan. Tada će se nastaviti i elektroinstalacijski radovi. Do zastoja je došlo jer je trebalo uskladiti sve te faze radova, a sada čekamo da autor našeg stalnog postava napravi troškovnik preostalih radova. Ide i natječaj za multimediju, a to nisu samo ekrani nego i sadržaj koji je u njima i to treba pripremiti. Ali stalni postav ne završava uređenjem trećeg kata nego kada se napravi novi vizual muzeja, a to je ono koplje, tj. laser (svjetlosna instalacija koja simbolizira sv. Mihovila koji kopljem ubija zmaja, odnosno Sotonu, op. a.) koje ide do zelene površine ispred dvorane za povremena izlaganja. Autor likovnog postava Vinko Peračić zamislio je da se time već iz Kanala sv. Ante odmah prepozna zgrada muzeja. To je novo pročelje muzeja prema rivi. Meni je poanta da muzej bude fizički uočljiviji i marketinški vidljiviji u svakom smislu.
Što još planirate napraviti u svom mandatu?
Planiram i redizajn ulaznih vrata u dogovoru s konzervatorima. Kneževa palača građena je kao sustav obrambenih zidna i zato je naš glavni ulaz nije dovoljno vidljiv i uočljiv. Šibenik je turistički grad i tu se muvaju turisti zbog katedrale, a mi moramo izvući najbolje od toga. Moramo i brendirati muzej, jer imamo desetke tisuća predmeta iznimne baštinske vrijednosti i kroz nekoliko njih, s pričama o njima možemo zainteresirati publiku. Pri tom ne mislim na podilaženje publici, već na prilagođavanje vremenu u kojem živimo. Zato ćemo se truditi i oko koncepta svojih izložaba, bit će tribina s otvorenim debatama, a svaki događaj nastojat ćemo prilagodimo svim dobnim skupinama. Nadalje, Kneževa palača ima jedan detalj koji je publici jako zanimljiv, a vidimo to u Noći muzeja. Riječ je tamnicama i planiram da budu stalno otvorene što posjetiteljima može biti u rangu ćelije grofa Monte Cristo. Želimo stvoriti doživljaj posjetiteljima i kroz naše izložbe, predavanja, radionice, tribine... Evo, u sklopu postojeće izložbe "Na izvorima hrvatske povijesti" imat ćemo jedan zanimljivi događaj. Naime, lubanja pokojnika iz Dubravica poslana je u Italiju gdje su tamošnji stručnjaci 3D printanjem na glavu stavili ligamente, mišiće, tkivo i kožu da bi to umjetnici u Zagrebu dovršili vraćanjem lica pokojnika. Na osnovi kostiju ta je rekonstrukcija moguća, jedino mogu biti upitni ton kože, boja očiju i kose, odnosno kakvu je frizuru nosio ili je bio ćelav. Za otprilike mjesec dana ta će glava doći u muzej i bit će cijela priča oko toga. Rađene su i genske analize iz kostiju pa pratimo liniju porijekla pokojnika i odakle dolaze njegovi preci. Bit će predavanje o tomu, a imat ćemo skoro i drugih zanimljivih gostovanja i predavanja.
Što je s plačom Rossini? Hoće li to uopće postati kuća "šibenske pjesme" kako se to svojedobno govorilo? Govorilo se da će se za taj projekt tražiti novci iz europskih fondova? Gdje ja zapelo?
Još se toga nisam uhvatio, ali to mi je sigurno u planu. To je trebala biti prezentacija težačkog načina života kroz klapsku pjesmu nasuprot salonskom i građanskom Šibeniku. Svašta je tu trebalo biti, ali tek mi predstoji da to vidim. Tu navodno problem vlasništva i statike zgrade.
Kao veliki europski projekt još je 2016. godine najavljena je gradnja interpretacijskog centra arheološke zone Šematorij na Danilu. Ali već neko vrijeme u javnosti o tomu nema informacija?
Sva projektna dokumentacija je sređena, a lani sam kao voditelj istraživanja tamo napravio arheološka istraživanja, koja su bila uvjet, na trasi nosivih zidova.. Grad vodi taj projekt i u travnju se očekuje otvaranje natječaja na koji će se prijaviti.
Spomenuli ste već 100. godišnjicu muzeja. Kako planirate obilježiti taj veliki jubilej?
Energetaka obnova će nam diktirati neke stvari. Svakako objavit ćemo fotomonogariju "100 godina muzeja u 100 fiotografija". Ide i izložba o don Krsti Stošiću koja će dati presjek njegova rada. On nije bio samo svećenik, bio je vrlo svestran. Među ostalim, skupljao je narodne priče i bajke i u sklopu toga u atriju muzeja napravit ćemo interpretaciju njegovih priča kroz likovne radove Lane Marinović Čale, a to će pratiti radionice i pričaonice. Stavit ćemo i objavu digitaliziranih rukopisa don Krste Stošića na novoj stranici Muzeja grada Šibenika. To je povijest Šibenika, šibenske crkve, sjeverna Dalmacija i ništa nije tiskano, već se u rukopisu čuva u fundusu muzeja. Uz spomenutu fotomonografiju, iduće godine izdat ćemo i opsežnu monografiju muzeja, a imat ćemo i kongres o don Krsti Stošiću s kojeg ćemo objaviti zbornik. To je kostur događanja koji će se održati krajem godine, ali već od ožujka počinjemo s nizom predavanja, radionica i drugih zanimljivih događanja vezanih za 100 godina muzeja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....