Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" svoj 103. rođendan, ovog ponedjeljka, 17. veljače, slavi na pričuvnim lokacijama. Od kada je Vitićeva zgrada na Poljani zatvorena zbog radova na energetskoj obnovi koja, koja kako doznajemo još nije ni počela punom parom, knjižnica je raseljena na nekoliko adresa po gradu. Šibenčanke i Šibenačni, mali i veliki, sada po svoje omiljeno štivo, glazbu ili film moraju u Ulicu Fausta Vrančić 3 gdje su smještena dva odjela: dječji i audiovideo, odnosno u Ulicu don Krste Stošića 1 u blizini Male lože gdje se nalazi narodni odjel. Znanstveni odjel pak smješten je izvan središta grada i nalazi se u bivšoj vojarni Bribirskih knezova, u zgradi koju dijeli sa Studijem energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora i upravo u tom prostoru večeras u 18 sati svoju novu knjigu pod nazivom Šiboku predstavit će šibenski književnik, zagonetač i glazbenik Aljoša Vuković iza kojeg je više od 30 objavljenih knjiga, mahom za djecu.
I dok će poklonici Vukovićevih priča, zagonetki i pjesama morati sjesti u auto ili gradski autobous ako žele doći na promociju njegove knjige, u isto vrijeme u centru grada u prostoru koji je sve donedavno bio poznat kao galerija i atelje šibenske slikarice Lane Martinčević Čale, a koji sada koristi dječji i audiovizualni odjel šibenske knjižnice, očekuje se gužva. To je, kazuju nam knjižničari, špica posjećenosti, vrijeme kada većina malih korisnika, u pratnji s roditeljima ili sami, dođu po svoju dozu dobrog štiva, slikovnice ili stripa...
Neveliki prostor, koji ako bacite pogled s ulice, više sliči kakvom malenom dućanu s još manje knjiga, kako je to u šali kazao jedan od knjižničar, nego knjižnici. Unatoč tomu što su mnogi uobičajeni sadržaji otpali i nemoguće ih je organizirati u tom skučenom prostoru, broj korisnika i izdanih knjiga ne razlikuje se u odnosu od prije koji mjesec dok je knjižnica još uvijek normalno funkcionirala u svojoj zgradi na Poljani.
Knjižničarka Valentina Pulić na dječjem odjelu radi nepunih godinu dana, a nove okolnosti i preseljenje u Ulicu Fausrta Vrančića smatra izazovnim kako za zaposlenike tako i za korisnike.
-Dosta je izazovno, jer smo navikli da u glavnoj zgradi svi rade na svom odjelu, o ovdje su spojeni audiovizualni i dječji odjel. Korisnici su nam djeca i mladi od, praktički, nula do 18 godina. Kako ovdje nemamo dovoljno prostora i malo je polica, bazirali smo se na to imamo sve lektire. To je najvažnije, a slikovnice smo probrali. Sve su teme zastupljene, ali je manje naslova. Uglavnom izabrali smo one koje se najpoznatije i najtraženije – govori Valentina i objašnjava kako živost koja je krasila zgradu na Poljani baš i ne vlada na sadašnjoj lokaciji. Većina korisnika dođe, vrati knjigu, uzme novu i ode... Uglavnom, nema zadržavanja.
Premda, u središtu prostorije nalaze se stolovi i stolice za djecu koja tu mogu sjesti, čitati slikovnice, a mogu zaigrati i koju društvenu igru ili napisati domaći rad. Takvih je u posljednje vrijeme sve više, kaže Valentina. Igraonicu kakva je postojala na Poljani, nije moguće organizirati, a na gubitku su i umirovljenici koji su ostali bez svoje čitaonice novina i ostale štampe. Od danas više nema ni igranja igrica. Ljubitelji PlayStationa ostali su bez omiljene zabave, a odluku o tomu donijela je uprava knjižnice nakon što su buka i žamor, a nerijetko i svađe među igračima i onima koji su čekali da dođu na red za igranje ometali druge korisnike odjela. Igranja, doznajemo nema do daljnjeg, a hoće li ova odluka izazvati reakciju strastvenih ljubitelja igrica, a možda i roditi ideju o bojkotu knjižnice, sada kad su već bojkoti u điru, tek ćemo vidjeti. U međuvremenu, s dječjeg odjela poručuju da knjižnica posjeduje lijepu zbirku svakojakih društvenih igara, pa vjeruju da i to može biti dobra zabava!
Kojih stotinjak metara udaljenosti od dječjeg i audiovizualnog odjela u smjeru Medulića nalazi se narodni odjel, korisnici kojeg su ujedno i najbrojniji članovi knjižnice. U prostoru u kojem se nekada nalazila recepcija Tvrđave kulture, tzv. City Point, sada je raspoređeno skromnih dvadesetak polica, jedva da bi čovjek i pomislio da je riječ o knjižnici!
Knjižničar Mario Đira dočekuje nas s osmijehom na licu.
-Prostor je ovo od kojih 30 kvadrata, pa sada zaključite sami što je tu moglo stati u odnosu na ono što smo imali u knjižnici. Inače, na policama su hitovi, standardni naslovi koji su traženi, knjige koje se vraćaju i a ostavljen je prostor za nove knjige koje nam dolaze i koji će uskoro biti popunjen na policama. A koliko imamo ovdje knjiga? Ne želim niti nagađati. Preskromno! Ovo je 0, 1 posto od onoga što je bilo na policama u knjižnici. Ali, ljudi su puni razumijevanja za ovu situaciju. Čak i previše, ako se mene pita – smije se Mario i potvrđuje riječi kolegice Valentine, kako se, unatoč svemu, nije smanjio broj korisnika, a sve knjige koje ljudi traže u pravilu i dobiju. One koje nisu na policama, dobiju u roku od dan ili dva dok ih knjižničari pronađu i donesu iz spremišta koji se nalaze na više gradskih lokacija.
-Spremšte još uvijek imamo u zgradi na Poljani, također i u plavom neboderu, a među ostalim i u novoj zgradi izgrađenoj na mjestu bivšeg kina Tesla gdje smo zakupili... Ako knjiga koju želite nije na policama, morate se strpjeti 24 ili 48 sati dok je pronađemo. Dnevno ima barem 20-30 takvih zahtjeva i ne dogodi se da judi ne dobiju knjigu koje traže, jer su spremišta nakon preseljenja ponovo presložena i sređena – kazuje nam Mario koji do kraja dana predviđa i nešto veću fluktuaciju ljudi nego inače. Jer, Dan knjižnice je i dan "oprosta", pa oni koji knjige nisu vratili na vrijeme ne moraju strahovati od naplate zakasnine. Sve će im biti oprošteno, knjižničarima je, poručuju, najvažnije da se građa vrati!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....