Vjerni kroničari i pratitelji Međunarodnog dječjeg festivala (MDF) dobro pamte kanadski plesni teatar Sun Ergos i njegov glumačko-plesni dvojac Roberta Greenwooda i Danu Luebkea, nezaobilazne sudionike ove kulturne manifestacije tijekom 90-ih godina i Domovinskog rata kada su umjetnost i radost igre djeci i odraslima donosili ne samo na službene pozornice i po gradskim trgovima nego i u skloništa, izbjegličke kampove, čak i na poligone za vojnu obuku, poput onog u Jadrtovcu, a rado su nastupali i u mjestima uz samu bojišnicu. Umjetnički i životni partneri Bob i Dana, kako su ih zvale generacije šibenskih kazalištarca i festivalca, tijekom rata prikupljali su i humanitarnu pomoć za Šibenik i Hrvatsku te su za svoj umjetnički i humanitarni rad odlikovani Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Robert Greenwood i Dana Luebke su sa svojim teatrom proputovali cijeli svijet te su nastupili u 30-ak zemalja, no Hrvatskoj i Šibeniku često su se vraćali. U programu MDF-a sudjelovali su čak 13 puta, bilo da je riječ o predstavama ili su bili voditelji radionica ili, naprosto gosti festivala. Šibenik i njegov festival, isticali su u često svojim intervjuima za lokalne medije, jednostavno obožavali. Stekli su tu brojne prijatelje, a jedna i, vjerojatno, najvjernija od svih, je Jasenka Ramljak, dugogodišnja voditeljica MDF-a, zahvaljujući kojoj su Bob i Dana Šibenik posjećivali i izvan "festivalskog doba". Posljednji put zajedno su ovdje bili u rujnu 2019. godine.
U međuvremenu, u siječnju 2024., Robert Greewood je preminuo, a ove godine na poziv uprave Festivala u Šibenik je na 65. MDF prvi put došao sam Dana Luebke. Ovaj put u ulozi voditelja plesne radionice koja je okupila petnaestereo polaznika. Djeca su tako obilazila gradske trgove i ulice i na tim lokacijama, inspirirani prostorom i njegovom arhitekturom, stvarali svoj ples i pokrete.
-Na Festival su me pozvali Ivana (Badžim, stručna suradnica za festivalski program, op. a.) i Jakov (Bilić, ravnatelj HNK u Šibeniku). Godinama mi je bila želja da na Festival dođem kao plesač. Ovdje smo uvijek bili Bob i ja i nastupali smo uglavnom u zatvorenom prostoru u kazalištu, školama... Tako je to bilo i kada smo gostovali i u drugim zemljama, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj... Volim staru šibensku gradsku jezgru, tu arhitekturu i te isprepletene ulice. Doživljavam ih vrlo inspirativnim za svoje pokrete. Kada sam s Bobom bio u Šibeniku prije šest godina primijetio sam da je u gradu puno manje ljudi nego prije. Nisam vidio ni puno djece po ulicama. Zato sam ih želio ponovo vratiti na ulice, da tu plešu i da taj kamen s djecom ponovo oživi. Cilj radionice je da djeca iskuse grad, da ga vide u novom svjetlu. Umjetnost je fokusirana na osjetila i zato sam želio da djeca dožive grad, da osjete i kreiraju svoje pokrete, a ne da reproduciraju ono što vide na YouTubeu, da ispitaju mogućnost kako ples dolazi iz cijelog našeg tijela koje se kreće u tom prostoru s njegovom energijom i vremenom – objašnjava Dana, pažljivo birajući riječi kako bi opisao radionicu koja mu je donijela veselje rada s djecom s kojom je obišao nekoliko gradskih lokacija od prostora ispred crkve sv. Frane preko travnate površine ispred Muzeja grada Šibenika i dvaju topova preko trga ipred katedrale sv. Jakova i onog manjeg, kod Gradskih vrata i ulaza u krstionicu sve do Dobrića i njegovih skalina. Jednom ih je odveo i u Galeriju sv. Krševana gdje je postavljena izložba ilustracija Manuela Šumberca, autora plakata ovogodišnjeg MDF-a. Među predstavljenim radovima, našle su se i Šumberčeve ilustracije Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić, koje su, smatra Dana Luebke, bile posebno zanimljive za njegovu plesnu radionicu. Podsjetio je djecu i kako je Šibenik kao grad star gotovo tisuću godina te im predložio da zamisle ljude i životinje koji su nekada tu živjeli.
-Puno je tu likova i karaktera iz prošlosti koje smo vidjeli na izložbi pa sam djeci rekao da izaberu najdražu sliku o da zamisle scenu koju bi mogli oživjeti pokretom. Svatko od njih stvorio je jedan pokret. To je kao perle, a da one postale ogrlica trebala im je jedna nit da ih zajedno poveže. Tako su se i djeca, koja su bila podijeljena u grupe po četvero, spojili svoje pojedinačne pokrete i stvorili zajednički ples – kazuje Dana Luebke. Napominje kako se s djecom u radionici zapravo više bavio kreativnosti negoli li samim plesom, u strožem smislu gledano. Rezultat ga je oduševio.
-Djeca su bila sjajna. Jako sam zadovoljan s njima. Radionica je bila namijenjena djeci od 8 do 12 godina, ali primijetio sam da su mnogi bili i mlađi. Što su mlađi to su bili kreativniji. Posebno mi je drago da je u radionici bio i jedan dječak, Jakov, a onda je kasnije došao jedan tata s dječakom Harijem koji je rekao da je njegov sin gledao Jakova i to što radimo u radionici i da ga se to jako dojmilo. Tako smo na kraju u grupi imali dva dječaka – sa smješkom nam prepričava kanadski glumac, plesač i koreograf.
Dana Luebke iz Šibenika odlazi ispunjen novih iskustvom i nadahnućem. Kaže kako u Kanadi ponekad osjeti nostalgiju prema Šibeniku kao rijetko kojem gradu koji je posjetio.
Nakon Bobova odlaska, proteklih godinu i pol dana bilo je za njega vrlo izazovno razdoblje ispunjeno tugom, boli i sjećanjima. Svoj život, kaže, mora presložiti i nastaviti dalje.
-Bio sam Bob i Dana 46 godina. Sada otkrivam kako nastaviti živjeti u svom životu i sa Sun Ergosom, što u prijevodu s grčkog znači "raditi zajedno". Moja baka koja je kukičala rekla bi da moram iskukličati nešto novo. Želim i hoću plesati. To je za mene izazovno, jer imam ozljeđene gležnjeve i tetive. Danas za ples imam manje energije, ali više umjetnosti – govori Dana napominjući kako je prošle jeseni napravio koreografiju za solo točku koju je nazvao Ples u pepelu u kojoj progovara o svom životnom gubitku i izazovima koji su pred njim. Otuda i podnaslov "Kada suze operu prozore naše duše". S tom je predstavom prije nepunih mjesec dana nastupio u Piemontu u Italiji na Festivalu Brain Gym, a prije negoli je stigao na šibenski MDF, održao je i radionicu u Zagrebu namijenjenu tetama u vrtiću.
Razgovor i druženje s umjetnikom koji je u Šibenik prvi put došao u lipnju 1991. godine nije mogao završiti bez pitanja o MDF-u nekada i danas.
-Na MDF-u smo Bob i ja bili u različitih situacija. Te 1991. godine gledali smo velike predstave i bogate produkcije. Održavali su se tada i okrugli stolovi za kojima se razgovaralo o predstavama. Godinu dan kasnije, 1992., bio je rat i igrali smo u skloništima, za izbjeglice, mlade vojnike u Jadrtovcu i u mjestima oko Šibenika. Nakon rata Festival se vratio u grad, a kazalište je bilo zatvoreno zbog obnove. I sada je kazalište zatvoreno, a Festival je manji i produkcije skromnije, ali vidio sam neke prekrasne predstave za bebe iz Litve, Grčke i Španjolske. Bile su vrlo autentične. Vrlo inovativna bila je i predstava Don Quijote. Gledao sam i Regoča, nisam razumio tekst, ali je glazba bila prekrasna. Dirnula me u dušu. Ono što me na ovom Festivalu oduševilo od prvog dana jest to što su djeca uključena u sve aspekte MDF-a. I cijele obitelji dolaze na Festival, a djeca su samo njegovo srce. Time je do danas, uz podršku Grada i Županije, sačuvana izvorna ideja prvog direktora MDF-a Drage Putnikovića – zaključio je Dana Luebke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....