Ana Žagar, pjevačica s pratećim bandom sastava Ličke Drvosječe, svojim nastupima uvijek iznova potvrđuje da se autentična glazba i ljubav prema Domovini i domaćem izričaju i dalje cijene i njeguju. Još pamtimo njezin nastup iz zagrebačke Arene na koncertu ’Domu mom’, a sada će se s pjesmom ‘Dalmatinska sol’, koju joj je napisao suprug Ivo Žagar, idućeg vikenda predstaviti publici na festivalu Dalmatinske šansone u Šibeniku. Ovaj put bez Ličkih Drvosječa, dodajmo i to da spotovi benda na YouTubeu imaju preglede koji se broje u stotinama tisuća. U razgovoru nam Ana, među ostalim, otkriva što joj znači ovaj nastup, ali i kako usklađuje glazbu s obiteljskim životom i odgojem troje djece, piše Slobodna Dalmacija
Ana, čestitke na nastupu na Šibenskoj šansoni! Što za vas znači nastupati na tom festivalu koji njeguje lijepu riječ i dalmatinski zvuk?
Posebno mi je drago nastupati na ovom festivalu! To je jedno lipo priznanje izvođaču koji dolazi iz drugog dijela Hrvatske, no uvik naglašavam da smo moj sastav i ja najprije Hrvati, a tek onda iz Like. Lipa rič i autohtoni zvuk je nešto što i mi njegujemo u svojoj autorskoj glazbi. Predivno je to bilo prebaciti na drugi dijalekt, a znati da je i to naše, hrvatsko!
Kako ste se osjećali kad ste doznali da je među odabranim pjesmama i vaša?
Virujem kao i ostali izabrani izvođači, radosno i ponosno!
Pjesma "Dalmatinska sol" već je izazvala pozornost. Kako je nastala i što vam osobno znači?
Drago nam je! Moj suprug Ivo autor je svih naših pjesama i namjenski je napisao ovu pjesmu za Šibensku šansonu. Često ga ljudi pitaju na koji način piše pjesme, ali njegov odgovor je uvik isti, a to je da nema odgovor na to pitanje. S time se rodiš i samo radiš ono što ti je dano Odozgor. Oduševila me je na prvo slušanje i izaziva u meni najdublje emocije.
Kao što se upravo rekli tekst pjesme potpisuje vaš suprug. Kako izgleda vaša umjetnička suradnja kod kuće – rađaju li se stihovi u dnevnoj sobi, kuhinji, ili između igre s djecom?
Izuzetno ga cijenim kao autora i glazbenika. Nezamislivo mi je da nije uz mene, tako da mi je sasvim normalo kada mi pjevuši novu melodiju uz gitaru dok obavljam kućanske poslove ili dok brinemo o djeci jer to je naša svakodnevnica i glazba je još jedan član naše obitelji.
Kako usklađujete glazbu i nastupe s obiteljskim životom, posebno s troje djece?
Isto kao kada idemo nedjeljom na misu. Svi se spremimo i idemo zajedno. Tu su i naši dragi kumovi koji su uvik uz njih na našim nastupima i ne moramo se brinuti. Jedna proširena obiteljska avantura. Blagoslovljeni smo!
Je li teško baviti se glazbom iz Like? Gdje živite, u kojem mjestu, gradu...?
Sigurno da je u prošlosti bilo puno teže baviti se glazbom udaljen od centara zbivanja, no danas je i svijet selo. Internet je čudo. Problem Like je u ljudima. Nema ih, ali postoji nada da će se i tu stvari promijeniti. Daj Bože da budu hrvatske zastave na kućama. Na našoj kući u selu Cerovnik, općini Josipdol, ponosno se vijori!
Bend Ličke Drvosječe – uistinu sjajno ime! Tko ga je smislio, kako je bend nastao? Kako biste ga predstavili onima koji vas tek otkrivaju?
Ličani su htjeli to ili ne morali biti drvosječe zbog podneblja u kojem žive, no samo ime Ličke Drvosječe je nastalo iz našeg prezimena Žagar jer žaga je u prijevodu pila tako da je suprug to lipo objedinio. Sastav je osnovao 1979. godine kao srednjoškolac sa svojom braćom. Nažalost, nesretnim ratom izgubio je brata i stvari su se promijenile. Ljubav prema skladanju i svojoj Lici potaknula ga je da nastavi dalje. 2002. godine sam se i ja pridružila Ličkim Drvosječama, a unazad nekoliko godina preuzela i vodeću pjevačku ulogu u sastavu!
Većina vaših pjesama ima domoljubnu notu, ali ne onu agresivnu, nego toplu, emotivnu. Zašto vam je važno njegovati takav izričaj?
Zar ima išta lipše i vrijednije od pjevanja o ljubavi prema Bogu, Domovini i obitelji? Za nas nema! Kada radiš nešto srcem, publika to prepozna. Mogli smo kroz godine mijenjati zvuk i prilagođavati se trendovima, ali izgubili bi svoj identitet. Mi smo Hrvati, katolici i obiteljski ljudi. Nikako ne mogu našu glazbu odvojiti od naših života jer mi upravo kroz glazbu pjevamo svoje živote! Kada govorim mi, mislim prvenstveno na supruga i sebe. Sreća je još veća jer smo uz Božju pomoć pronašli i kolege koji isto dišu.
Pjevate o ljubavi, domovini, obitelji... Koja vam je pjesma do sada bila najemotivnija za izvođenje – i zašto?
Pjesma ‘Košulja‘ posvećena suprugovom poginulom bratu Josipu i svim braniteljima koji su nesebično poklonili svoje živote kako bi mi danas sa svojom dječicom živjeli u slobodnoj i vlastitoj Domovini.
Koliko vam znači podrška iz naroda, odnosno od publike?
To je odmah do suprugove podrške. Naša publika je zaslužna što nismo odustali ni nakon najtežih trenutaka i zbog nje ustrajemo i dalje.
Kad ste prvi put stali pred mikrofon jeste li tada znali da će glazba biti vaš put ili je sve došlo spontano?
Bila sam djevojčica od 4 godine! Mislim da sam lebdjela pola metra od tla. Ništa se nije promijenilo do dana današnjeg. Pozornica je dio moga bića. Tamo uvik ostavim srce i dušu.
U trenucima kad niste na pozornici čime se opuštate?
Volim kuhati uz pjevušenje (smijeh).
Koji su vam daljnji planovi nakon Šansone – možemo li uskoro očekivati novi singl, spot, možda i cijeli album?
Vrlo smo motivirani. Novi, četvrti po redu album je već gotov, još završni detalji. Radimo i na novom video spotu. Kao što sam već rekla, glazba je naš život pa koliko nam još Bog da dana bit će otpjevani!
I za kraj – ako vas netko prvi put čuje baš na Šibenskoj šansoni, što biste htjeli da ponese sa sobom iz pjesme Dalmatinska sol?
Volimo da svatko pronađe ono što mu je potrebno iz naših pjesama. Prenijet ću svoje emocije kao i uvik, a na publici je da to prožive zajedno sa mnom…, piše Slobodna Dalmacija
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....