Šibenska glazbena sjećanja: Zašto su za Arsenom u rodnom gradu dovikivali: ‘Vice‘!

Krešimirov grad je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina minulog stoljeća bio „glazbeni centar svita“. S Arsenom, Mišom, Vicom, grupom MI i klapom Šibenik. A već su putovima slave polako koračali tekstopisac Krste Juras, skladatelj Dušan Šarac, pjevač Ivo Pattiera… Na to doba itekako je podsjetio koncert klape Žirje, te dodatno spretno vođenje kroz povijest našeg kolege Ive Mikuličina, koji je otkrio vlastito iskustvo komunikacije sa šibenskim glazbenim velikanima. Bila je to ugodna šibenska večer na intimnoj lokaciji između Katedrale sv. Jakova i Muzeja grada Šibenika, za koju je posebno zaslužan i poznati TV-voditelj Joško Lokas, organizator manifestacije "Šibenik, grad kao mi".

„Šibenik je bio ponosan na svoje velike glazbene sinove, ali ni Arsena, ni Mišu, ni Vicu nisu mimoišli šibenska zajebancija i cinizam.

Kad bi Arsen stigao u rodni grad za njim su dovikivali „Vice“, i obrnuto. Za Vicom bi vikali „Arsene“. Cijelu priču glazbenih velikana iz čuvene Tesline ulice dodatno je podgrijala Arsenova mati Jerka. Ona je rekla sinu da je ponosna na njegove uspjehe, ali da joj je kao pjevač draži Mišo!“, pričalo se, među inim, između glazbenih brojeva.

Potom smo u nizu čuli tri njihova evergrina: Ako me ostaviš (Mišo), Odlazak (Arsen) i Bodulska balada (Vice). Na klapski način.

Pjevači klape Žirje u jednosatnom programu nisu mimoišli ni druge uspješne Šibenčane. Podsjetili su na evergrine Ive Pattiere, Dušana Šarca i Krste Jurasa. Uz smjelu tvrdnju voditelja priredbe „kako se legendarni Branko Bubica po kvaliteti pjevanja može staviti uz bok velikom šibenskom tercetu“.

Kao bivši voditelj ansambla Bonaca Mikuličin nije propustio spomenuti ni Arsenovu zajebanciju na njegov račun.

„ Dosadile su mi više klape. Od muških klapa su gore samo – ženske klape. No, od ženskih klapa je još gora klapa Bonaca“, govorio je (polu)ozbiljno Arsen, koji je svojim uradcima redovito hranio šibenske klape. Od Šubićevca do Šibenika, od Jadrije do Bonace, od Masline do Sebenica.

Zazvonili su i klapski evergrini „Da te mogu pismom zvati“, „Ludo more“, „Hrvatska se Šibenikom dići“… U šibenskoj ćakuli poslije koncerta podsjetili smo se na Arsenovu večer u Omišu, održanu nekoliko mjeseci poslije transplatacije jetre u Padovi, kad je Arsen ispalio rečenicu (čitaj: zajebanciju na vlastiti račun) kao odgovor na pitanje kako se osjeća kao čovjek, koji je dobio novu životnu priliku.

„Život je lijep, ali malo škodi zdravlju“, odgovorio je cinički Arsen.

Klapa Žirje se potrudila i predstaviti svoju novu pjesmu „Zove nas šibenska noć“, koju će izvesti na ovogodišnjoj „Dalmatinskoj šansoni“, a koja plijeni lokal-patriotizmom. Spominju se Kalelarga, đardin, riva, Banj… Kao još jednu u nizu od blizu 200 skladbi i izvornih napjeva, u kojima je opjevan Šibenik.