Ljubavi pod obručima nisu baš rijetkost na šibenskom Baldekinu. Hrvatski NBA-ovac Dario Šarić je, primjerice, sin sjajnog košarkaškog veterana Predraga – Šišija, koji je u šibenskom dresu znao nadmašiti i nezaboravnog Dražena, te Veselinke Crvak, koja je bila bitan kotač među košarkašicama Šibenika za ‘vladavine‘ prve dame europske košarke Danire Nakić. Prije njih se Zadranin Bruno Petani, suprotno najavi o ‘privremenom radu‘ u Šibeniku, vezao za Baldekin i oženio šibensku košarkašicu Davorku Rak.
Bivša reprezentativka Vanda Baranović rekla je sudbonosno ‘da‘ nekad renomiranom međunarodnom sucu Goranu Urukalu. Baš kao i Splićanka Petra, koja se u šibenskom dresu zagledala u košarkaškog TV-komentatora - Petra. No, zbog izuzetne ljepote bivše reprezentativke Antonije Mišure, kao da je najzanimljiviji od spomenutih veza njezin brak s nekadašnjim prvotimcem Šibenke Markom Sandrićem.
- Nisam toliko stara da bih znala sve košarkaške ljubavi i brakove s Baldekina, kojih se sjećate. Zato mi je i dodatno drago što moj Marko i ja nismo iznimka,kad je riječ o šibenskim košarkaškim ljubavima. Međutim, vjerujem da smo suprug i ja, ipak, poseban ‘slučaj‘, kad je riječ o parovima, koje jednako povezuje sport i ljubav gotovo otkad se znamo. Da smo se zaljubili, kad smo, kako govorimo mi u Dalmaciji, još od doba, dok smo bili dica i ostali skupa do danas - počela je na simpatičan način Antonija svoju ćakulu s novinarom, koji više od 50 godina prati košarkaška, ali i ina, posebice sentimentalna zbivanja na Baldekinu.
Proslavili 20 godina
Antonija i Marko su nedavno proslavili 20 godina veze, okrunjene brakom i potomcima. Samo se slatko nasmijala na ‘klasičan‘ šibenski cinizam ili pomalo zločestu tezu šibenskih zajebanata ‘da 20 godina veze jasno svjedoči kako su oboje izdržljivi‘!?
- Ljudi, posebno moji Šibenčani će do vijeka pričati nešto što je u krvi žiteljima našeg podneblja, pa im u tom smislu ne kanim ni odgovarati niti ih demantirati. Mogu iskreno kazati kako u ljubavi i braku jednako guštamo baš kao i na početku naše veze. Ljubav je, kako sam već jednom rekla, vrlo zdrava hrana. A u takvom intimnom ozračju, sad ću i ja posegnuti za terminologijom šibenskih cinika i zajebanata, ‘sve je lako izdržati‘ – ležerno je reagirala na ‘klasičnu‘ šibensku zafrkanciju naša sugovornica.
Kako je naš intervju bio više opuštena ćakula nego službeno propitivanje, autor ovih redaka se sjetio izvještavanja s davnog međunarodnog turnira u predgrađu Milana, na kojemu je igrala košarkaška selekcija bivše države. Manje zbog koševa, a više zbog trenutka, kad je u dvoranu ušla zgodna talijanska igračica Mabel Bocchi (op.p. riječ je o kasnijoj sportskoj komentatorici RAI-a), a talijanski gledatelji složno ustali da se naklone njezinoj ljepoti manirom kao da je u dvoranu kročio predsjednik države. Otud i logično pitanje jesu li slične scene pratile i Antoniju Mišuru, jednu od najljepših hrvatskih sportašica svih vremena.
- Neću biti lažno skromna. Priznat ću da sam i ja doživljavala slične scene kroz sport, ali ne i u igri. Nisam igrala za neki sastav samo zbog toga što je netko smatrao da sam lijepa, već zato što sam mjesto u petorci zaslužila svojim učinkom na parketu. No, istodobno ću priznati da mi je ta ljepota, koju potencirate, donijela dosta dobra. Tu prvenstveno mislim na činjenicu da su me kao atraktivnu košarkašicu forsirali u reklamama, jako poznatim brendovima. Kao što su Nike, Adidas... Lagala bih kad bih kazala kako to nisu bila lijepa iskustva, ali sam od mladenačkih dana bila svjesna istine da je ljepota prolazna. Da valja ostati razuman, prizeman. Da ne treba previše visoko letjeti, jer takvi ili, ako hoćete takve, puno brže padnu – čekao nas je više nego realistički odgovor (još uvijek) lijepe Antonije.
Bilo je nemoguće pobjeći od komplimenta našoj sugovornici. Točnije, da unatoč uplovljavanja u 37. ljeto još uvijek izgleda svježe i lijepo kao neka tinejdžerica. Pogotovu, kad to povežemo s činjenicom da je već 10 godina u braku, te majka male Tare i još mlađeg Noela.
- Hvala Vam na komplimentima, ali osjećaj je odličan. U punom smislu te riječi. Da nisam igrala relativno dugo, vjerojatno bih puno ranije postala mama. Djeca su nešto najljepše na svijetu. Koliko god je, što kriti, naporno brinuti se o njima, nema ništa ljepšeg nego na kraju dana zagrliti ih, zaspati uz njih. Bogu sam itekako zahvalna na tom daru – gotovo ushićeno pričala nam je Antonija o djeci i bračnim obvezama.
U dresu reprezentacije
Antonija Mišura Sandrić je četiri godine nosila dres hrvatske reprezentacije. U doba najvećih uspjeha naših djevojaka. Od Mediteranskih igara u talijanskoj Pescari do Europskog prvenstva, te Olimpijskih igara u Londonu. Upravo je u Pescari i britanskoj prijestolnici proglašena najljepšom sportašicom Sredozemlja, odnosno svijeta.
- Ma, nemojte, molim Vas, toliko forsirati te priče o ljepoti! Biti olimpijac, to je puno važnije. Nešto najljepše što može čovjek doživjeti kao sportaš ili, ako hoćete, sportašica. Nije baš jednostavno opisati taj ponos, koji te obuzima, u trenutku, kad si pritisnut saznanjem da predstavljaš svoju domovinu na jednom tako velikom natjecanju. Sjećam se samo da sam zaplakala na otvorenju Olimpijskih igara u Londonu i sama sebi rekla ‘Bože, hvala ti što sam sportašica i što mogu doživjeti ovako nešto. Impresivno i emotivno u isto doba‘ – nije Antonija skrivala ponos što je nosila hrvatski dres na Olimpijskim igrama prije gotovo 13 godina.
Itekako je zaintrigirala naša teza kako bismo je voljeli ponovno vidjeti na parketu ili uz njega. U nekoj stručnoj ili ‘tehničkoj‘ ulozi.
Konačno, da nas svojom nazočnošću podsjeti na dane, kad su šibenski prijatelji sporta gotovo jednakim žarom hrlili na utakmice muške i ženske košarke.
- Pa, iskreno rečeno, itekako mi fali sport. Osjećaj nadmetanja i svega ostalog što u nama sportašima budi nemale emocije, diže adrenalin. I ne samo sportašima. Vidjeli koliko su bile emotivne i domoljubne reakcije gledatelja na nedavnom SP u rukometu. No, kako ću se brzo vratiti košarci s tako malom djecom, koja su slatka, ali nemala briga!? Bit će lakše kad narastu. Nikad nije kasno vratiti se sportu, pogotovu ne onima, u kojima još teče vruća natjecateljska krv. Kao da sam se još, doslovce, jučer nadmetala po obručima – ne bježi naša sugovornica od zamisli da se kad -tad vrati u „ženski dio“ Baldekina.
Nije se nimalo naljutila na našu novinarsku ‘bodlju‘ da je zadnjih godina više viđamo na Instagramu nego u šetnji šibenskom Poljanom, Kalelargom, rivom...
- U pravu ste. Ne skitam se baš po gradu. Pogotovu ne sama. Kavice s mojim šibenskim prijateljicama zamijenila sam šetnjom s dječicom uz more. Na moje i njihovo zadovoljstvo. Sve u svoje vrijeme, kako bi rekli naši stari. Sve više mi pašu izlasci s djecom. Posebice u prirodu i malo opuštenija mjesta. Od te istine sve da hoću ne mogu i ne želim pobjeći- završila je lijepa Antonija, te nam ustupila nekoliko privlačnih fotografija sa svog Instagrama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....