Došla je jesen i škola je već naveliko počela. Ne samo ona za djecu, već i jedna posebna, namijenjena najvjernijem čovjekom prijatelju. U bivšoj vojarni Bribirskih knezova šibenski psi, štenci, svake subote imaju priliku besplatno pohađati Bon Ton Dog, malu školu lijepog ponašanja i poslušnosti koju vodi Marko Čogelja. Ovaj umirovljeni vojni pirotehničar, koji je tijekom karijere radio s psima obučenim za traženje ekspoloziva te sudjelovao i u vojnim misijama u Afganistanu, završio je obuku za stručni kadar Hrvatskog kinološkog saveza za rad sa sportskim pasminama kako bi mogao voditi tečajeve poslušnosti, a usto je i ovlaštenik za test socijalizacije. Nakon što je još 2016. otvorio Bon Ton Dog "školu za pse i njihove ljude", kroz koju je do danas prošlo oko 400 šibenskih lajavaca svih vrsta i veličina, Čogelja je prije godinu i pol pokrenuo i malu školu za štence u koju slobodno mogu doći svi koji s odgojem i dobrim ponašanjem svog ljubimca žele početi od malih nogu.
–Škola je namijenjena štencima od tri, četiri ili pet mjeseci starosti, a nije problem ni ako dođe stariji ili mlađi pas. Kod mlađih, jedini uvjet je da su cijepljeni protiv zaraznih pasa i da mogu ići među druge pse – objašnjava Čogelja i kaže kako je potreba za ovakvom podukom javila kao posljedica današnje percepcije pasa i odnosa ljudi prema njima, njihovu držanju i odgoju.
-Prije su se naše babe i dide hvalili da njihov pas zna koja je njihova, a koja susjedova kokoš. Tako je prije bilo, a sada se od psa traži da znaju neke druge stvari. Ljudi danas sa svojim psima žele ići u grad, kafiće, na odmor, putovanja... Zato je važno da se pas zna ponašati. Neki ljudi misle da im ne trebaju ovakve škole i da to mogu sami. Ova škola zamišljena je da ljudi vide što i kako se to radi. Ovdje mogu dobiti savjete o držanju psa, što smije, a što ne. Ako se to ne zna, ide se u razmaženost i onda nastaju problemi – smatra Čogelja i napominje kako ljudi kad nabavljaju psa ponekad pokleknu pomodarstvu, odaberu psa koji im je lijep i sladak ili pasminu koja je u trendu, a da pri tom ne razmišljaju o stvarnim potrebama i naravi te životinje.
-Pas se često kod nas uzima kao modni dodatak, jer je mali i sladak ili velik i dlakavi. Ljudi žele imati lijepog psa, s njim se prošetati, ići u kafić, ali treba znati kakvog psa uzimate. Recimo, pas je sav "flafy", izgleda kao medo, ali treba znati kakva je njegova narav, za što je bio namijenjen, odgovaraju li mu ili smetaju aktivnosti koje mu je čovjek planirao. Ljudi tako uzmu psa, jamara, jer im je lijep, a onda se čude što im je iskopao kauč. Kažu, pas mi je u kauču napravio u njemu rupu i zavukao se unutra. Ali, to je u krvi i u genetskom kodu tog psa – tvrdi Čogelja i ističe kako bi svatko prije nabave psa trebao dobro se informirati o karakteru i osobinama pojedine pasmine, ako nabavlja čistokrvnog psa, te voditi računa o tomu je li pas mlad ili stariji, kao i koliko mu je aktivnosti potrebno. Sve zbog toga da bi procijenio koliko se nove obveze koje dolaze sa psom poklapaju s njegovim navikama i životnim stilom.
-Psi su vrlo plemenite životinje i ako im vlasnik radi cijeli dan i nema ga, prilagodit će se tome u velikoj mjeri pa će, recimo, puno manje trči nego neki njegov rođak u drugačijim uvjetima. Ali, takav pas pati i njegov razvoj je narušen. A ako psa ne držiš kako treba i ako se ne druži s drugim psima, ako nije socijaliziran, mogu se dogoditi brojne anomalije – naglašava Čogelja i primjećuje kako ljudi taj problem obično vide samo kod velikih pasa. No, loš odgoj jednako je poguban i za male pse koji sa svoja tri ili četiri kilograma također mogu ugristi čovjeka. Taj je napad, istina, manje poguban od ugriza velikih pasa, ali riječ je o istoj vrsti problema, pa su veliki psi u tom kontekstu nepravedno stigmatizirani, smatra Čogelja i kaže kako nas sve to vraća na staru tvrdnju kako nema loših pasa, nego samo loših vlasnika.
Zato njegova mala Bon Ton Dog škola nije samo za pse, nego i za ljude. Kao uostalom i ona "velika", koja se plaća i u kojoj se obuka ponašanja i socijalizacije radi temeljitije te se, također u vojarni Bribiskih knezova, održava dva puta tjedna u trajanju od 20 sati, odnosno dva i pol mjeseca. U maloj školi, za koju je rezerviran isključivo subotnji termin, psi i njihovi ljudi mogu dolaziti tijekom cijele godine, odnosno, dok god vlasnici žele i misle da još nešto mogu naučiti.
-Ima ljudi koji tu dolaze samo da im se psi druže i poigraju. Uglavnom, pitanja vlasnika su različita. Zanima ih kako bi se pas trebao ponašati s djecom, drugim psima... Neki kažu: "On je meni dobar, samo laje na svakog". Ili: "Ništa me ne sluša, a onaj stari sve je sluša!". Ali, starog i mladog psa ne može se uspoređivati. Ovaj mladi tek je zinuo na svijet i svega ga zanima. Ima i onih koji kažu da žele naučiti samo to da im pas dođe kad ga zovnu. Ali to je tek šesta stvar koju učimo u školu. Onda pitam vlasnika "A zašto bi ti pas došao?", "Ja ga hranim", odgovara. To je u redu, ali pas sada nije gladan i zašto bi onda došao? Ili, pas se igra s drugim psom i ti ga zoveš, ali njemu je ta igra zanimljivija. U školi možemo naučiti kako da vlasnik psu bude zanimljiviji od igre s drugim psom. Možemo to napraviti hranom, igračkom, zajedničkom igrom čovjeka i psa. To je, kako kažu tete u vrtiću, vođena igra. Kad pas to skuži i kad mu se svidi, to će biti razlog zbog kojeg će doći svom vlasniku kada ga zovne – opisuje Čogelja uobičajene situacije i reakcije vlasnika pasa kada dođu na poligon. Zato naglašava koliko je važno da ljudi rade sa psom i da se bave s njim, jer se tako stvari povezanost čovjeka i njegova ljubimca. A što je povezanost veća, to su i psi u psećoj školi bolji đaci, tvrdi Čogelja.
Podsjeća kako je školica za štence bazirana na igri i ta je bejbi -dresura na neki način uvertira ozbiljnijoj poduci koja je ipak rezervirana za starije pse. Najbolja dob za dolazak u "veliku" školu, tj. na tečaj ponašanja i socijalizacije, je kada pas ima od jedne do 1, 5 godine, jer je tada njegov kognitivni razvoj na najboljem stupnju za učenje novih stvari, tvrdi Čogelja u čiju Dog Bon Ton školu ne dolaze samo ljudi iz Šibenika, već iz cijele županije: Knina, Drniša Primoštena... Zanimljivo je kako su to mahom ljudi u zreloj dobi, s 40 i više godina. Dolaze i mlađi, ali obično kada imaju nekih problema u odnosu sa psom.
-Jedna je cura došla s njemačkim ovčarom. Krasan pas. Ali čim je izišla iz auta i krenula prema platou gdje se održava škola, to je tamo gdje je bio Terraneo, pas laje, propinje se, skriči... Stavila mu je i brnjicu. Rekao sam joj da ide malo okolo, da ne dolazi odmah u gužvu i nakon 10-ak minuta on se smirio i već je mogao bliže prići – ispričao je Čogelja te objasnio što je najvažnije u obuci:
-Kod pasa potičemo i nagrađujemo oni što nam treba, a ono što nam ne treba zabranjujemo i kažnjavamo. To je prva zapovijed u obuci. S tim da kažnjavanje ne znači udaranje psa. Kažnjavanje je isključivo promjena tona u glasu ili trzaj povodnika. Na tečaju radimo osnove poslušnosti i socijalizaciju, ukratko, da vlasnik sa svojim psom može prošetati gradom, među ljudima i drugim psima, a da ne bude u nevolji ni on ni pas – govori Čogelja i kaže kako su u školi dobrodošli svi koji žele učiti i baviti se svojim psima. Oni koji psa dovedu i misle da je sve na voditelju i psu, a oni ne moraju ništa raditi i najrađe bi sjeli sa strane i gledali, bit će vjerojatno razočarani ovom školom, jer to što su htjeli baš i neće dobiti.
Nerijetko, u Bon Ton Dog školu dođu i stariji psi, udomljeni s ulice ili azila, pa u "novom" životu moraju zaboraviti neke stare, loše navike.
-Iako govorimo o nekoj idealnoj dobi za obuku, može se raditi i sa starijim psima. Bude tu i ispravljanja krivih Drina, ali čovjek u tom slučaju treba biti strpljiv i uporan. Najčešće greške koje vlasnici rade je popuštanje. Recimo, učimo komandu uz nogu i kad pas krene naprijed upomene se i on će se vratiti. U početku to radimo s povodnikom, a onda ga skinemo i pas mora naučiti reagirati na glas. I kada završi sat, krenemo i pas ode, a vlasnik na to ne reagira. Čekaj, a što smo radili na satu, kažem! Neka ti pas ide uz nogu. Ima slučajeva da pas nauči da se na poligonu savršeno ponaša, a kada bude 10 metara dalje, ide po svome!
Zato, Čogelja smatra kako je za uspješan završetak tečaja važno da vlasnici budu dosljedni te da naučeno primjenjuju svakodnevno te da to postane životna rutina njih i njihovih pasa. Tada i diploma Bon Ton Dog škole koju će dobiti na kraju uspješno završene obuke, neće biti tek ukras na zidu u njihovu domu, već će imati pravu svrhu i smisao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....