Nakon što smo lani iz šibenskog Visianija izašli prilično oduševljeni, te mu u izboru Dobri restorani dodijelili i priznanje za 3. mjesto u kategoriji Keativna urbana kuhinja (a godinu prije njegova chefa Grgu Bačelića proglasili smo najboljim mladim chefom), ove godine vratili smo se provjeriti jesu li kuhanje i restoran na istoj razini, uvijek pomalo u strahu da ono što nas je oduševilo jednom drugi put neće biti jednako dobro. Usred ljeta i usred sezone, lako smo rezervirali stol za večeru istoga dana što nas je malo preplašilo.
Sjeli smo van, na omanju terasu jer nam se unutra učinilo nekako toplo bez obzira na stropne ventilatore, a tako su učinili i ostali gosti. Vrlo ljubazna konobarica odmah nas je opskrbila osvježavajućom buteljom Sladićeva Debita za pristojnih 38 €, kao i jednim Maraschino Kissom (8 €), koktelom od maraschina, sirupa od višnje, limuna i mineralne koji je pravo ljetno osvježenje. Bilo nas je više pa smo odlučili dijeliti većinu jela kako bismo ih probali što više s jelovnika, s naglaskom na riblje. Pispalj (13,50 €), golub kroštule (14 €) i štuka (15 €) sva su predjela u ponudi. Sami opisi ne otkrivaju puno pa morate vjerovati kuhinji, ali i konobarica je bila vrlo dobra u objašnjavanju (i na engleskom).
Pispalj je tip tradicionalne pržene pogače od tankog tijesta na koji je chef Bačelić naslagao namaz od pečene paprike u romesco stilu, dagnje iz savora, pesto od divljeg koromača i svježi tušt. Tekstura kruhaste podloge, herbalnost biljaka, pa malo kiseline pidoća (dagnji) zajedno su igrale jako dobru igru.
Možda su glavni hit ipak bile kroštule punjene kremom od ribe golub, s ukiseljenim motrom, majonezom od kiselog motra i confitom od cherry poma. Opet igra tekstura koje jedna s drugom čine savršen sklad. Savršeno bi išlo uz cijeli niz ozbiljnijih bijelih vina kao svojevrsni tapas.
Dimljena štuka (iz Krke!), opet, prepuna okusa pirjanog sezonskog povrća, na podlozi od rajčica i paprike, s domaćim prženim njokima, prelazi u tim comfort fooda i malo žešćih okusa. Jako zadovoljavajuće.
Biramo također tri glavna morska jela kodnih imena: pidoće (19 €), orzot muzgavac (21 €) i cipal (24 €). Jasno je da niti jedno od ovih jela neće doći u o očekivanom izdanju, toliko smo navikli. Puna zdjela dagnji na buzaru dolazi načičkana prutićima pržene palente s dimljenom paprikom koji su divno hrskavi i iako služe za toćanje u šugo, bolje je paziti da se ne namoče previše kako ne bi izgubili hrskavost. Šugo je pak neočekivan, žestok i drugačiji, od dimljene paprike u temeljcu od kosti od pršuta. Moćno, zasitno, bogato.
Kod zarolanog filea cipla - svaka čast njegovoj mekanoj teksturi - najviše nas oduševljava činjenica da su za blitvu stabljike zasebno nasjeckane i podimljene i da se to zaista i osjeti u jelu. Pesto od peršina daje sjajan kick kremastom fileu ribe i zajedno s veloute umakom od ribljih kostiju i dimljenom blitvom ovu "ribu s blitvom" čini baš uzbudljivim jelom. Orzoto s muzgavcem opet je bogat, gust comfort food koji ukiseljena rotkvica čini zabavnim.
Deserti su na kraju zakucavanje u sridu, dekonstrukcija mađarice s džemom od kumkvata kremasta je tortica s kickom iznenađenja svaki put kad zagrabite malo džema. Šaumrola, klasični desert od čije slatkoće inače ispadaju zubi, divno je lagana krema s aromom lista smokve koji daje nevjerojatnu tropsku notu, dok džem od breskve ustvari daje potrebno slatkoću. Sezonski, lagano, ukusno, drugačije, fantastično.
Večera slobodnog i neobaveznog stila stajala nas je 40 eura po glavi, a svatko je popio i dvije čaše vina ili koktel. Za taj iznos u bližoj i daljoj okolici praktički je nemoguće naći ovu razinu pameti, kreacije i preciznosti tehničke izvedbe s mahom podcijenjenim namirnicama. Chefu Bačeliću možemo samo veselo zahvaliti i pozvati se opet. Jedina stvar koja nas muči jest što se čini da fantastično uređen prostor koji bi mogao funkcionirati kao neki visokoprofilni bar gdje se pije, jede, pleše i uživa nije zaživio na taj način. Ispunjen visokim stolcima, uz ogroman, prekrasan šank koji dominira prostorom, u kutu DJ pult - što se čeka?
Ne znamo je li stvar u tome da se time nitko u Visianiju ne bavi (jer ne stigne ili misle da ne treba) ili smatraju da ne postoji publika za to. Kako god, postoji određena diskrepancija između uređenja cijelog prostore i vibre koja je smirenija i skromnija od onog što se nudi na tanjurima. Šteta je da se kreacija i strast s tanjura ne prenose i na energiju samog prostora. No, u Visianiju se i dalje genijalno kuha.
Visiani bistro & bar
Adresa: Šibenik, Obala dr. Franje Tuđmana 2
Hrana: 10/10
Usluga: 10/10
Ambijent: 7/10
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....