Mačak Mile, jedan od najpoznatijih šibenskih gradskih mačaka i vladar popularnog Trga četiri štekata s najljepšom mačjom kućicom u centru grada, uspješno se oporavlja i prije nekoliko dana izišao je iz stacionira. Tu je morao biti smješten da bi se liječio i bio pod stalnim veterinarskim nadzorom nakon što mu je dijagnosticirana ozbiljna bolest: kronično zatajenje bubrega, a uz to i gastritis.
Prvi vidljivi simptomi bolesti javili su još prije dva tjedna, govori nam Milina zaštitnica Ivana Svirčić, vlasnica kafića na čijem se štekatu nalazi kućica ovog crno-bijelog mačka.
-Mile je najprije počeo slabije jesti, a onda i povraćati. Taj dan kad sam ga odvela veterinaru samo je povraćao, ništa nije jedo i bivalo mu je sve gore. Veterinari su mislili da je možda nešto pojeo što nije smio, budući da je ipak ulični mačak. I ja sam se nadala da je povraćanje izazvalo to što je nešto krivo pojeo. Nekoliko dana vodila sam ga tako na injekcije. Imao je i temperaturu, davali su mu i nešto protiv povraćanja, za apetit i vitamine. Nakon terapije bilo bi mu malo bolje, ali u konačnici mu se stanje pogoršavalo. Bio je i na infuziji, a onda sam ga odvela u drugu ambulantu gdje ga je veterinar obavio i ultrazvuk abdomena i druge pretrage te je relativno brzo dijagnosticirao zatajenje bubrega i gastritis – prepričava nam Ivana i napominje kako je Mile u jednom trenutku bio u toliko lošem stanju da je izgledalo kako se neće izvući.
U svojih šest godina, koliko je procijenjeno da je star, Mile već tri godine živi na štekatu, a kada je hladno ili je vani velika buka, odlazi na rezervnoj poziciji u Ivaninom kafiću. No, život na ulici uvijek je izvor nedaća i stresova, tako da je Mile od svojih devet mačjih života pokoji vjerojatno već potrošio, a na samom rubu sigurno je bio i prethodnih tjedana. Spasila ga je briga njegove zaštitnice i stručna veterinarska skrb, a apel da mu se pomogne u liječenju, odnosno u plaćanju veterinarskih računa odaslala je prije nekoliko dana i šibenska udruga "Mace funcutice", pa je Mile još jednom završio u medijima. Ovaj put ne kao dio tople i urbane priče o gradu u kojem ljudi i životinje mogu biti prijatelji.
-Umiljat, pristojan i nenametljiv. Tako bi se dalo opisati šibenskog mačka Milu, koji je mirno živio svoj život na Trgu 4 štekata. Mnogi su se znali fotografirati s njim, posebno kad je bio u kućici koja je za njega postavljena. No, otkako je bolestan, više ga nitko ne traži. Sada je za većinu ljudi još samo jedna bolesna mačka koju ne žele niti pogledati – napisale su nedavno na svom statusu Mace funcutice ne krijući razočaranje, a njihov apel za pomoć u plaćanju troškova Milina liječenja koji su se popeli na oko tisuću eura, prenijeli su mnogi mediji, portali, nacionalne televizije. I očito je urodio plodom, jer je u kratko vrijeme prikupljeno i nešto više negoli je bilo potrebno. "Višak" novca Mace funcutice usmjerile su na liječenje drugih bolesnih maca, a dio veterinarskih troškova za Milu je platila i Ivana.
-Hvala svima koji su uplatili za Milino liječenje. Jedna me je gošća kafića u suzama zvala čim je pročitala da je Mile bolestan. Premda, nisu svi oduševljeni što Mile živi na našem štekatu i bude unutra, u kafiću. Zbog toga su neki gosti i otišli od nas. Zato sam stvarno zahvalna svima koji su pomogli. Žao mi je što briga o uličnim macama pada na leđa nekoliko žena i volonterki. Mislim da bi i Grad mogao napraviti više. Osobito kada su mace bolesne. Ovo je i njihov grad, njih i turisti vole, s njima se fotografiraju. Na papiru je to možda sve u redu, ali da nazovem komunalog redara i kažem mu da je mačka bolesna, mislim da bi umro od smijeha. A i oni mogu samo nazvati As-eko da pokupe takvu mačku. Samo što ni oni nemaju puno mjesta za mačke, a i pitanje je kakvu im veterinarsku skrb mogu pružiti i kako su opremljeni. Dakle, sva ta briga o gradskim mačkama, kako sam već rekla, pada na leđa entuzijasta i volontera i mislim da u današnje vrijeme to nije u redu.
Ivana je sada za Milu morala kupiti i novu, tzv. renal, posebnu veterinarsku hranu koju kao bubrežni bolesnik jedino može jesti. Sve ono što je do sada jeo, pogubno je za njegovo zdravlje, a time i život. Meso i mesni proteini za njega su sada prošlost, jer, s obzirom na oštećene bubrege koji ne mogu normalno obavljati svoju funkciju, takva je hrana za Milu predstavlja izvor trovanja cijelog organizma. Silom prilika Mile sada mora biti skoro pa vegetarijanac.
Nakon što je izišao iz stacionara Mile se nije vratio na ulicu, već ga je Ivana odvela u svoj stan da bi se još bolje oporavio.
-Kupila sam mu nekoliko vrsta suhe renal hrane, a i mokru hranu, također ovu veterinarsku, posebnu za njegovo stanje. Mokru hranu hoće jesti, ali suha mu se ne sviđa baš. Kupila sam mu tri vrste te suhe hrane i nadam se da će mu se neka od tih svidjeti – rekla je Ivana.
No, život na slobodi i na otvorenom Mili je duboko u krvi toliko da jedva podnosi biti u stanu u kojem nema ni balkon. Kako mu se snaga vraća, tako mu život u zatvorenom prostoru teže pada, govori Ivana. Zbog toga mora trpjeti njegovo zavijanje, skakanje na prozor i grebanje da ga se pusti vani.
-Kako živim ulicu dalje od mjesta gdje radim, počela sam Milu voditi sa sobom na posao. Tako on bude na štekatu ili u kafiću dok radim. Budno pratim gdje se kreće jer se bojim da nešto ne pojede što ne smije ili da mu netko nešto dade. Kad završim s poslom, stavljam ga u transporter i ide sa mnom kući – govori nam Ivana, sretna što se Mile sve bolje osjeća, iako su prognoze njegove bolesti neizvjesne. Sretna je i zato što u Milinim očima vidi zahvalnost, a sretni su, vjerujemo, i svi koji su, zabrinuti za život ovoga gradskog "frajera", u nedavnoj akciji donirali pokoji euro. Za Milino zdravlje, sada Ivana ima apel: kada sretnete Milu, pomazite ga slobodno, ali ga ne hranite! Ono za što biste vi pomislili da je dobra hrana ili mačja slastica, Milu bi možda moglo stajati i njegova posljednjeg, devetog mačjeg života!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....