Šibenčanka Rajna Kovčević nakon završene Gimnazije Antuna Vrančića i studija Turističkog menadžmenta, nautički smjer, na šibenskom Veleučilištu deset je godina plovila na kruzerima, a prošle godine bacila je sidro i "privezala" se za kopno.
Na more ju, međutim, nisu odvele škole i diplome koje je stekla, već velika ljubav prema fotografiji i hobi koji je odavno postao sastavni dio njezina života, pa je i na kruzerima, a plovila je na nekim od najpoznatijih i najluksuznijih brodova, radila kao profesionalna fotografkinja.
Kada se, barem kako sada stvari stoje, zasitila valova, vjetrova i morskih pučina, dubina i pličina, Rajna Kovačević svoju je fotografsku priču lani nastavila na kopnu, u rodnom Šibeniku gdje je otvorila svoj fotografski obrt, nakon što je položila majstorski ispit koji uz nju, usput rečeno, ima još samo jedan fotograf u županiji.
-Na svoj prvi kruzer, američke kompanije Image, ukrcala sam se kao fotografkinja s ciljem da ostanem šest mjeseci. Ostala sam deset godina! Počela sam kao "obična" fotografkinja te napredovala vremenom do pozicije poslovne menadžerice na odjelu fotografije. Pet godina sam vodila međunarodne timove fotografa i radila s klijentima iz raznih krajeva svijeta – počinje Rajna Kovačević svoju priču. Ističe kako je u desetogodišnjoj brodskoj karijeri radila na 15 različitih kruzera te obišla više od 40 zemalja svijeta.
-Osim za američku kompaniju Image, radila sam i za britansku The Ship’s Photographer gdje sam imala sreće ploviti na nekim od najljepšhih klasičnih putničkih brodova – onim cruise linije Cunard, koja je baš nedavno proslavila svoj 185 rođendan. Bila mi je čast biti djelićem te tradicije služeći svoj fotografski poziv na brodovima Cunarda: Queen Elizabeth 2, Queen Mary i Queen Victoria – ponosno će Rajna objašnjavajući kako je Cunard britanska kompanija za krstarenja koja je 40-ih godina prošlog stoljeća kupila White Star Line u vlasništvu kojeg je bio i Titanic.
-I danas na Cunard brodovima posada nosi značke "White Star Service" koje opisuju razinu usluge koja se očekuje na Cunard floti. Svoju White Star značku još uvijek čuvam... - govori Rajna koja je prije negoli se ukrcala na prvi brod, neko vrijeme radila i u novinarstvu, u nekadašnjem dopisništvu Jutarnjeg lista u Šibeniku, a također i u Zagrebu u CARNET-u (Hrvatska akademska i istraživačka mreža).
Ovih dana pak, šibenska fotografkinja može se pohvaliti da je National Geograhic, nekada neprikosnoveni znanstveni, kasnije popularno-znanstveni magazin, s fotografijama gotovo kultnog statusa, za svoj ovogodišnji fotonatječaj, među mnoštvom pristiglih, odabrao dvije njezine fotografije. Jednu koja prikazuje dio pročelja šibenske knjižnice, prije negoli su je opasale skele, naravno, a koju je Rajna, nadahnuta Vitićevim majstorskim spojem kamenog gradskog bedema i stakla kao modernog matrijala u jedinstveno arhitektonsko djelo, nazvala Gradska knjižnica Juraj Šižgorić – dijagonala u kamenu i staklu.
Ta se fotografija natječe u kategoriji Inženjerska dostignuća, dok je u kategoriji Ljudi kandidirana Posljednja kap vode koja prikazuje portret vodičke kreativke i biologinje Ivane Petrov Rančić koja na fotografiji pije vodu iz svog ručnog rada, keramičke zdjele koju je sama izradila. Prema riječima Rajne Kovačević, riječ je o fotografiji s jasnom ekološkom porukom: čuvajmo prirodu i vodu kao jedan od najvrjednijih prirodnih resursa. Dodaje kako natječaj traje do kraja mjeseca, 31. kolovoza, a o pobjedniku će odlučiti stručni žiri te publika koja na stranicama National Geographic Fotonatječaja 2025 može glasovati za svoje favorite.
Iako od fotografije, Rajna živi već deset godina, u taj svijet otisnula se puno prije.
-Prvo formalno obrazovanje bio je tečaj u zagrebačkom foto klubu Zagi gdje sam prošla tečaj digitalne i analogne fotografije – od fotografiranja klasičnim filmom do razvijanja u tamnoj komori. Nakon što sam se ukrcala na strane kruzere, prošla sam brojne edukacije u raznim vrstama fotografije – studijska fotografija, vjenčanja, arhitektura, turističke destinacije, eventi... Prolazila sam brojne ispite koje je kompanija tražila i koji su se pohađali praktično te putem interne online fotoakademije. Vrativši se s broda, u svibnju 2024. godine položila sam Majstorski ispit za fotografa pri Hrvatskoj obrtničkoj komori – otkriva Rajna.
Svojim fotoaparatom bilježi razne motive i teme, ali jedan tip fotografije, tzv. brand fotografija, posebno je zanima.
-Hodajući ulicom svugdje vidim nekakvu fotografiju! Tako funkcioniram... Fotografija je neodvojiva od mene, mog karaktera, načina razmišljanja i viđenja svijeta. Svaki moj fotografski projekt je jedan mikrosvijet u koji ulazim i kojem se potpuno predajem dokle god traje - bilo da se radi o fotografiranju vjenčanja, portreta, nekretnina, destinacija... Posebno mi je zanimljivo raditi fotografije za osobni brend (takva je fotografija Posljednja kap vode na fotonatječaju Nationala Geographica, op. o.). Brend fotografiranje nije još zaživjelo u Šibeniku i voljela bih da se to promijeni. Radi se o fotogafiranju koje pomaže obrtnicima i poduzetnicima te pojedincima u promociji njihove poslovne i stvaralačke priče. Fotogafiram obrtnike, umjetnike, odnosno sve one koji nešto stvaraju ili nude neku uslugu. Tu na neki način moram biti i redatelj i scenarist i kostimograf te vidjeti nekad u klijentu što možda ni on sam ne vidi. To je izazov! Proces je to stvaranja i sinergije koji je zaista poseban. Fotografije osobnog brenda mogu biti jako korisne za poslovanje u današnjem digitalnom svijetu gdje, iako smo na neki način otuđeni, ipak se želimo povezati s osobom koja stoji iza nekog brenda, želimo emociju, autentičnost – naglašava ova šibenska fotografkinja koja ne taji ni da joj je izazov i umjetnička fotografija.
Pitam ju može li se i kako živjeti od fotografije u današnjem svijetu u kojem svi imaju mobitele i neprekidno snimaju sve oko sebe: od travčice na put, oblaka na nebu, ulica kojim prolaze, ljudi koje sreću, a nadasve sebe same u ovoj ili onoj poziciji i situaciji?
-Kažete da svi imaju mobitele i snimaju. To je normalno danas i to je u redu. Svi imaju i olovku i papir ili laptop, ali svi ne pišu lijepo. Živimo u svijetu u kojem tehnnologija jako brzo napreduje, pogotovo s pojavom umjetne inteligencije i možda možemo trenutno samo nagađati kamo nas sve to vodi. Fotografija je umjetnost, vjerujem da će za umjetnost uvijek biti potreban čovjek, emocija. A može li se od fotografije živjeti? Može, uz puno rada, konstantnog ulaganja u vlastiti napredak, opremu, praćenje trendova i marketing. To su složeni procesi iza kojih stoji dugogodišnje iskustvo, obrazovanje i trud – zaključila je šibenska fotografkinja Rajna Kovačević odlučna, reklo bi se, da Šibeniku i svijetu pokaže svoj fotografski svemir i kada je riječ o umjetničkoj fotografiji. Do sada baš i nije imala vremena za izložbe i javna predstavljanja, ali je prije brodske karijere samostalne izložbe održala na Zlarinu i u Zagrebu te nekoliko skupnih u Šibeniku i Splitu. Sada, dok iščekuje rezultate natječaja Nationala Geographica, možda je dobro vrijeme da i tomu razmisli!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....