Tog ljetnog prijepodneva mnogi su se Drnišani okretali za njom i ljubazno pitali mogu li je snimiti čestitajući ponosnoj vlasnici na iznimnom uspjehu, iskreno i s neskrivenom radosti kao da slavu četveronožne svjetske "missice" na neki način i oni dijele, jer najljepši pas svijeta dolazi iz njihova Drniša! Četverogodišnja Maghan, ženka malog vendeskog baset grifona (Petit Basset Griffon Vendéen, engl.), sa svojom je vlasnicom i uzgajivačicom Ivom Raič trijumfirala u velikom finalu Svjetske izložbe pasa održane nedavno u finskoj prijestolnici Helsinkiju. Povijesni je to događaj za hrvatsku kinologiju, jer prije Meghan nitko nije tu titulu donio u Hrvatsku. Bilo je pasa, reći će Iva, koji su osvajali šampionate na europskoj razini, no na svjetskoj to je do sada "za šapom" pošlo jedino Meghan! I to u konkurenciji s više od 15 700 pasa.
Punim imenom Black Majesty Some Say, potonje je dobila po pjesmi koju Iva jako voli, a svidjelo joj se i "kraljevsko" Meghan po Meghan Markle udanoj za britanskog princa Harrya, u Helsinkiju je najprije pobijedila u svojoj FCI skupini goniča da bi zatim u Best in Showu osvojila srca cijelog međunarodnog žirija i publike i ponijela titulu najljepšeg psa na svijetu, najveće moguće priznanje u svijetu kinologije!
Iva se i danas naježi kada se sjeti tog dana u Helsinkiju do kojeg je prevalila 2 000 kilometara vozeći naizmjenično s bratom Milanom, koji je njezina velika podrška, uz mamu Danielu i obitelj te brojne suradnike i prijatelje.
-Šokirala sam se kada je bilo proglašenje pobjednika. Moram priznati da sam iznenađena i količinom pozitivnih reakcija ovdje u Drnišu. Izložbe pasa nisu nešto tipično o čemu svi puno toga znaju. Ali ova je nagrada uistinu vrh vrhova. Zato mi čestitke Drnišana puno znače. To je malo mjesto i svi se znaju generacijama. Znaju i mene kad sam kao 13-godišnjakinja navlačila te pse i šetala ih po poljima. Neki su tada sigurno mislili "ova je mala malo luda". Bilo je svakakvih komentara. Drnišani nisu bili baš neki prema ljubimcima, ali je Drniš oduvijek imao dobre lovačke pse i bio jak u lovnoj kinologiji – iskreno će Iva i napominje kako je u Meghan vidjela šampionku još dok je bila malena.
-Oduvijek sam vjerovala u njezine kvalitete. Ona je još mladi pas i nije bila puno izlagana. Išli smo samo na određene izložbe i gdje god je došla pobjeđivala je. Bili smo i u Americi i tu je osvojila američki šampionat, a prije četiri mjeseca bili smo na Europskoj izložbi pasa u Brnu u Češkoj i tu je ostvarila rezultat koji se ne događa često (bila je treći najljepši pas Europe, op. a.), a ovo u Helsinkiju kruna je svega do sada. Meghan je kao najljepši pas u svojoj skupini i cijele izložbe, zapravo dva puta bila europska i dva puta svjetska prvakinja. Kada se to zbroji ona je najtrofejniji pas u povijesti Hrvatske, ali i cijele svoje pasmine u svijetu – ponosno objašnjava Iva Raič, diplomirana doktorica veterinarske medicine koja živi na relaciji Zagreb – Drniš, ali se njezina uzgajivačnica nalazi na drniškoj adresi.
-Meghan je lovački pas, mali francuski gonič, ali se odlično prilagođava. Pasmina potječe iz francuske pokrajine Vendéen i u domovini te pse još koriste za lov na malu divljač, čak veprove, a u Skandinaviji uspješni su u lovu na jelene. Mi nismo lovci i svi naši psi su kućni ljubimci. S njima se odmalena radi i zato su povezani s nama. Ovu pasminu karakterizira visoka inteligencija. Ekstra su veseli i otvoreni prema ljudima. Vole druge pse, životinje i djecu. U lovu međusobno surađuju u čoporu, jer da se ne podnose ne bi mogli ići u lov. Taj pas mora biti stabilan u glavi. Dakle, veseo, otvoren, izdržljiv i inteligentan. Kod nas nema puno baseta, a rijetki su i na svjetskoj razini. To je i dobro, jer to nije pas za svakoga. Ljudi koji bi htjeli baseta moraju biti aktivni. Ne možeš uzeti tog psa da ti leži na kauču. To je pas za ljude koji vole vrijeme provoditi u prirodi, planinariti, voziti bicikl, trčati, plivati. Meghan obožava plivanje. I ljeti i zimi. Zato je i vodimo na šetnicu u Kanal sv. Ante – nabraja Iva i otkriva kako je u odgoju baseta važno biti dosljedan, čak i strog, ali prije svega pravedan.
-Zbog svoje inteligencije, baseti znaju kako da dođu do onoga što žele. Malo ti namignu. I te trepavice... Ali, u odgoju se ne može jedan dan ovako, drugi onako. Zato kada naši psi idu kod drugih vlasnika, ja im, bez obzira ako su prije i imali pse, kažem da obavezno idu u školu za pse – govori Iva čija je ljubav prema psima počela i prije negoli je prohodala. Mama Daniela, i sama ljubiteljica pasa, kaže da je Iva tek što je počela sjediti u kolicima, pružala ručice i okretala se za svakim psom kojeg bi srele u šetnji i dozivala ga s "av-av". To je uostalom, smije se Ivina majka, bila jedna od prvih riječi koje je buduća veterinarka naučila.
Danas 37-godišnju Ivu Raič šira je javnost prvi put vidjela prije 16 godina u šou Supertalent kada je sa svoja dva psa izvodila brojne trikove i oduševila žiri i publiku. Mlada šaptačica psima pokazala je već tada kako se uz puno ljubavi i truda između čovjeka i psa može razviti jedinstven odnos povjerenja i odanosti.
-Psi su me oduvijek privlačili. Kad sam bila mala mislila sam da ću kada odrastem biti – pas! Kao dijete uvijek sam crtala pse i govorila da bih bila presretna kad bi mi Djed Božičnjak donio psa i ostavio ga zavezanog za ogradu.
Želja joj se i ispunila te ratne 1991. godine kada joj je kao trogodišnjakinji majka poklonila štene koker španijela. Od tada se nije odvajala od svoje kujice Ree, a dan bi joj počeo jutarnjom šetnjom psa kojemu bi pri povratku kući davala svježu vodu. Tek onda se moglo ići u vrtić, školu ili na fakultet... Brigu o psu vrlo je ozbiljno i odgovorno shvaćala od malih nogu, potvrđuje njezina majka.
Iako su joj psi bili na prvom mjestu, voljela je Iva i druge životinje, skupljala i kući donosila pse lutalice, mačke... Njezin kućni ljubimac bila je i jedna kokoš, a i patka. Na podužem popisu Ivinih ljubimaca bili su i miševi, zebice, zamorci, kornjače, zečevi... I danas u njenom kućanstvu s Meghan i nekoliko baseta, živi još i pet mačaka, spašenih iz kontejnera, te jedan papagaj i svi se, govori Iva kroz smijeh, odlično slažu.
Iva je, kao i brat Milan, rođena u Zadru, ali je, reći će, Drnišanka s obje strane: i po ocu i po materi. Nakon rata obitelj se iz Zadra preselila u Drniš, gdje je njena ljubav prema psima nastavila rasti.
-Kada sam shvatila da ne mogu biti pas, željela sam postati veterinarka, tako da ni u jednom trenutku nije bilo razmišljanja o tomu koji ću fakultet upisati – kazuje Iva i dodaje kako sebe kao veterinarku nikada nije vidjela u nekoj ambulanti. Zanimala ju je znanstvena strana veterine, osobito anatomija i reprodukcija pasa, pa je još kao studentica volontirala na Klinici za reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, bavila se istraživačkim radom i pisala znanstvene radove. Takav je bio i njezin diplomski rad, a kao izvrsna studentica dobila je i tri rektorove nagrade. Sa svojim profesorima i mentorima surađuje i danas kao uzgajivačica i vlasnica pasa.
Uzgojem pasa Iva se bavi posljednjih 10 godina, a danas ima i svoju tvrtku. Među ostalim, specijalizirana je za šišanje, odnosno trimanje oštrodlakih pasa i njihovo uređivanje za izložbe o čemu drži i seminare po cijelom svijetu. Danas ima 15 pasa, ali ne žive svi s njom.
-Surađujem s ljudima iz Hrvatske i cijelog svijeta i trenutačno imam 15 pasa u suvlasništvu. U leglu vidim koji je pas potencijal i onda ga ostavim kod nas, a ostali žive sa suvlasnicima. Neki vode pse na izložbe, a neki ne. Meni to nije bitno, već mi je važno da ti psi ostanu dio mog uzgojnog programa – objašnjava Iva i kaže kako sada s njom u Zagrebu uz Meghan žive još dva ili tri baseta, dok štenci uvijek budu u Drnišu gdje brigu oko njih dijeli s majkom i prijateljicom Marinom Pilipović, koja, naglašava, najbolje zna sa štencima!
-Mene su odmalena zanimale izložbe. Dok smo još bili u Zadru, prijatelj Hrvoje Rančić s kojim sam odrastala, donosio mi je knjige i uveo me u svijet pasa, pasmina i izložaba. Kada je poslije kokerica Rea poginula, udario ju je auto, došao je Kan, škotski ovčar s kojim sam išla na prvu poslijeratnu nacionalnu izložbu pasa i osvojila 2. mjesto u kategoriji Dijete i pas. Imala sam tada osam godina – prisjeća se Iva.
No, i kada nije imala psa, Iva je svejedno s majkom odlazila na izložbe po cijeloj Hrvatskoj: gledala, uživala i učila. Kada je imala 14 godina dobila je Holly, još jednu kokericu, pravog izložbenog psa s kojom je, reći će Iva, počela i njena izlagačka i natjecateljska priča. Holly je bila vrlo uspješnja, ali je nekada i gubila, osobito dok je bila mlađa. No sve je to bila škola za Ivu. Istinska, životna. Jednom kad se rasplakala zbog neuspjeha, majka joj je rekla: "Ovo je prvi i posljednji put da si plakala na izložbi. Holly je tvoj ljubimac i ti je voliš bilo da izgubi ili pobjedi. Sada se nasmij, čestitaj pobjedniku i čekaj da dođe njeno vrijeme.". Tu lekciju nikada neće zaboraviti, kaže. Iako sebi neprestano podiže ljestvicu i uvijek traži više i bolje, ove majčine riječi naučile su je da život čine i pobjede i gubici te ih treba znati prihvatiti.
-S Holly sam upoznala uzgajivačicu kokera u Zagrebu Maju Horvat. Ona je moja prva mentorica koja me naučila kako se kokeri uređuju za izložbe. S njom sam proputovala pola Europe, bila po specijalkama i uzgajivačnicama – dodaje Iva.
Ljubav prema basetima pak rodila se 2003. godine kada je tog psa prvi put vidjela na izložbi u Bratislavi.
-Trebale su mi dvije godine da vidim kakav je to pas, kakvog je karaktera i odgovara li uopće našem načinu života. Godine 2005. došao je prvi baset. Bio je to veliki vendeski grifon baset (Grand Basset Griffon Vendéen) i ja sam se zaljubila u karakter tih pasa – zaneseno će Iva.
Tri godine poslije na izložbi u Ljubljani vidjela je male vendeske grifon basete i još jednom se dogodila ljubav "na prvi pogled". Budući da je u kući imala mužjaka velikog baseta koji na dolazak muške konkurencije ne bi blagonaklono gledao, željela je nabaviti ženku. Dvije godine morala je čekala novo leglo basetice s ljubljanske izložbe. Konačno, 2010. godine u život Ive Raič ušla je Bonita, prabaka aktualne svjetske missice Maghan, koja je, usput rečeno i sama baka. Naime u svoje četiri godine najljepša kujica malog baseta na svijetu imala je jedno leglo iz kojeg je Iva za sebe ostavila Meghaninu kći koja se poslije također oštenila.
Uzgoj pasa ozbiljna je i odgovorna stvar, naglašava Iva, i svi koji se poput nje time profesionalno bave, poštujući sve zakone i propise, radeći za dobrobit životinje, neće se obogatiti. Na prodaji štenaca, napominje Iva, zarađuju oni koji štancaju legla.
-Izlaganje pasa i uzgoj nisu jeftina priča. Kad idemo na izložbe sve sami plaćamo od prijave i puta do smještaja. I uzgoj već u startu puno košta. Svi moji psi su klinički pregledani, genetski testirani, a postoje i razne regulative koje pas mora proći da bi išao u uzgoj. Nema govora da štence ne cijepite i čipirate! Netko tko uzgaja bez veze spari dvije jedinke kao da su to igračke. Ne znaju ni jesu li njihovi psi u srodstvu, imaju li im dida ili baba epilepsiju i slično. Ja sam vidjela 10 generacija svojih pasa. Uzgoj pasa je znanost. Od nas nitko nije uzeo psa, a da nije prošao strogu selekciju i nema šanse da netko tko je uzeo mog psa, da ga napusti – kategorična je Iva te ističe kako joj je kao uzgajivačici najvažnije održavanje kvalitete psa.
-Kvaliteta znači to da kada vidite ovoga psa na ulici kažete "E, ovo je pas Ive Raič". Dakle, želim da su lijepi svi moji psi, a ne samo jedan te da prosječan čovjek, koji o ovome ništa ne zna, kaže "Joj, što je ovaj pas sladak!". E, to je moj cilj – smije se Iva i ne popušta dodati kako u priči o uzgoju pasa važnim smatra i održavanje dobrih međuljudskih odnosa. Zbog toga, reći će, ni pobjeda Maghan u Helsinkiju i titula najljepšeg psa svijeta nije samo njezin uspjeh, već su za to zaslužni svi njeni prijatelji i suradnici iz Hrvatskoj i cijelog svijeta.
-U Helsinkiju smo imali ogromnu podršku. Svi moji prijatelji dotrčali su do nas plačući da nam čestitaju... To uistinu nije samo moj uspjeh, jer je svatko na svoj način tome pridonio. Ja jesam bila na postolju, ali to nije samo moja pobjeda – naglasila je Iva Raič.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....