Piše, slika, planirani i obožava Šibenik. U jednoj rečenici to je Dolores Bujas, zaljubljenica u rodni grad u kojem je, kako kaže u svojoj pjesmi, sve složeno redom: tvrđave su na vrhu i groblje blizu neba, a dolje Poljana, kazalište, more i zemlja!
-Volim ovaj grad i kada je lip i kad je ružan – započinje Dolores naš susret i razgovor na renesansnom trgu u sjeni Dalmatinčeve i Firentinčeve katedrale, kamene ljepotice koja je prije četvrt stoljeća uvrštena na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. I nema dana, nastavlja, da sa svog Baldekina ne siđe do Poljane i Kalelarge, rive i Banja. Ni kiša ni studen ni gužve ljetne ni zimska pustoš grada u tome je ne mogu omesti.
Jutarnji đir, ova strastvena hodačica, biciklistica i planinarka posvećuje prirodi pa u Šibeniku i okolici nema staze, puta i puteljka koji njezine noge nisu istražile i prohodale, ali su zato popodneva ili večeri rezervirani za šibenske kale i skale. I svaki kamen, portal, škura, zvonik, rozeta, svaki detalj i zdanje ili travka, drveće, ptice, oblaci, more, pogled koji puca s vrha kakvog brda ili planine, sve te slike i prizore Dolores nosi sa svojih šetnji kući i pretače u slike, pjesme i priče iz kojih dalje nastaju izložbe i radionice koje s podjednakim žarom radi za djecu i za odrasle.
Brojke i slova
Dolores Bujas diplomirana je ekonomistica i cijeli život, sve dok prije nekoliko godina nije otišla u mirovinu, bavila se knjigovodstvom i financijama, brojkama, analizama, statistikom... Ipak, negdje duboko ispod tih tablica i stupaca, tinjao je poriv za slikanjem i pisanjem, hobijima koji su joj se stalno javljali i kojima se predavala u valovima i naizmjenice. Sve se međutim počelo "kuhati" prije petnaestak godina, kada su joj kći i sin poodrasli, a Dolores imala sve više slobodnog vremena pa je počela češće posezati za kistom i bojama. U to je vrijeme s grupom žena sličnih godina i afiniteta odlučila pohađati i likovni tečaj koji je vodila poznata šibenska slikarica Lana Martinović Čala, a kada je to završilo grupa se nije raspala već je osnovana udruga likovnih amatera Tempera, članica koje je i Dolores. Udruga je vrlo prisutna u šibenskom kulturnom životu, članice zajedno izlažu, slikaju na otvorenim javnim prostorima, održavaju radionice... Ali, nije jedina u kojoj je Dolores aktivna.
-Članica sam svega i svačega – smije se i nabraja, – Osim Tempere, tu je i šibenski Ogranak Matice hrvatske (OMH), planinarsko društvo Kamenar, a u Upravnom sam odboru gimnastičkog društva Dišpet. To je zbog sina koji je bio gimnastičar, a sada je trener. Tu sam i kao tajnica – objašnjava Dolores i priznaje da sve izložbe, festivale i manifestacije na kojima sudjeluje preko ove ili one udruge više i ne broji. Prije 11 godina počela je samostalno izlagati, a ciklus Pustolovine iz dječjeg grada predstavila je i u Hrvatskom centru u Beču.
Paralelno s potezima kista, Dolores je otrkivala i svijet riječi. Vjetar u leđa bio joj je KuŠin, književni natječaj za najbolju kratku priču koji je pokrenula Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić". Od tada su njene priče više puta osvajale nagrade na i na drugim književnim natječajima, a 2017. godine bila je i lauret KuŠina s pričom "Zvijezde u noći, cvijeće i djetinje oči". Uz priče, piše i pjesme. To su joj, kaže, forme po mjeri. Za roman još nema vremena.
"Ti si meni baš dobra"
Njezini radovi objavljivani su i u godišnjaku šibenske MH Osvit, a lani je izdala i prvu zbirku pjesama s vlastitim ilustracijama "K pticama hrliš". Slikanje i pisanje u životu Dolores Bujas stalno se isprepliću, a prije tri godine doveli su je i do otkrića kamišibaja - umjetnosti pripovijedanja uz pomoć slika. Kamišibaj potječe iz Japana, a za savladavanje tog umijeća potreban je i omanji drveni kovčeg s vratima koja se otvaraju, a u koji se umeću i smjenjuju slike kako teče priča. Sve to, objašnajva Dolores, kratko traje, svega 5-6 minuta, a šibenska djeca, uvjerava nas, luda su za tim malim drvenim, odnosno papirnatim kazalištem.
Sa svojim kamišibajiem Dolores je nastupila i u zagrebačkom Etnografskom muzeju na Festivalu kamišibaj kazališta, a radionice na kojima je djecu podučavala kako napraviti kamišibaj predstavu počevši od pisanja priče, preko slikanja do samog pričanja na kraju, vodila je u prosincu i na Adventurici, dječjem programu održanom u sklopu Adventure, šibenskog božićnog sajma.
-Kamišibaj nije samo da djeca crtaju. To je korisna tehnika i pomoć u radu s djecom, jer im razvija maštu, kreativnost, samopouzdanje, govorne i komunikacijske vještine. Na Adventurici djeca su sama osmislila priču. Bio je to krimić i na kraju su ga morali i ispričati. Te kamišibaj radionice radila sam i u vodičkoj knjižnici, na Zlarinu i Žirju. Radili smo prema pričama Vesne Parun, a ilustracije su crtale i članice Tempere dok su neke priče bile i moje autorske. Djeca odlično reagiraju, a ja sam presretna kada vidim kako im se oči šire dok slučaju i gledaju i sve to upijaju. Predivno. Najveća nagrada bila mi je kada mi je prišla jedna curica nakon što sam ispričala priču uz 15-ak slika, koliko ih obično prati jednu prestavu. Zagrlila me i rekla "Teto, ti si meni baš dobra!".
Nove priče i slike
Dolores već sprema nove priče za svoje kamišibaj kazalište. Neizmjerno je usrećuje kada u očima njezine dječje publike zaiskri radost zbog ispričane priče. I sama je baka dvoje unuka koje, ne skriva nimalo, jednostavno obožava. Dan može početi, kaže, kada ih ujutro vidi! I s njima se napričala priča i u potrazi za gusarskim blagom nahodala po brdima u okolici Šibenika.
-Nema ništa ljepše na svijetu nego biti baka! Pred Makom i Nevenom svi moji hobiji odlaze u drugi plan – ushićeno će Dolores, ali dodaje kako ipak uvijek planira što slijedi: nova priča ili slika!
-Uvik ima neki plan, jer bez plana se sve rasprši i nema ničega. Sada mi je želja napraviti novu izložbu, ciklus slika o putovima i stazama na kojima sam bila. Nedavno sam bila na Šubićevcu i išla prema tzv. "dolini gubavaca" i na dijelu staze svjetlost je bila takva da sam to snimila mobitelom i kasnije naslikala na platnu. Baš sam zadovoljna kako je ispalo – govori Dolores i za kraj razgovora kao podrav, dometne:
-Ljudi se često žale na ovo ili ono. Ja sam optimistična. Volim i znam naći put do lipoga!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....