Mjesto Kaprije na istoimenom otoku jutros, srijeda, već ukupno 48 sati, je bez električne energije. S tim što je ona nestala još u subotu, tijekom nedjelje kvar je otklonjen, ali samo za 20 sati iza kojih je otok opet ostao bez električne energije.
Danas je novi dan. Pa ćemo vidjeti dokle sve to ide.
Ono uobičajeno retoričko pitanje glasi: znaju li oni koji su zato odgovorni, znaju li, uopće, ljudi u gradu i ostatku svemira, što to znači za jedan mali, zapravo nedaleki, otok u kojem pretežno žive stariji ljudi, premda ni mlađi ne bi trebali imati tretman drugačiji nego bilo koji gradski kvart, kakav je i Kaprije.
Informaciju smo dobili od predsjednice Udruge Periska, udruge za ekološku zaštitu te promicanje i unapređenje života na otoku Kapriju, Barbare Klisović.
Klisović je, s jučerašnjim danom, na ruke čelnog čovjeka HEP ODS doo Elektra Šibenik Emila Živkovića uputila mail s molbom da se očituje zašto niti u ponedjeljak a niti utorak nije ekipa Elektre došla otkloniti kvar. Prije maila, Barbara Klisović razgovarala je s direktorom i molila da otklone kvar.
Evo što govori nama:
- Struje je nestalo u subotu ujutro oko 11 sati u cijelom selu. Rekli su da ne mogu doći zbog bure, da će doći u nedjelju. I zaista, struja je došla oko 15 sati, ali, trajala nekih dvadeset sati i opet nestala. Ovaj put za dio naselja, jer su dva voda u trošnoj trafostanici. Stari i najnaseljeniji dio mjesta nema struju, zapadni, srećom ima.
Što to znači u životu otoka, pitamo agilnu predsjednicu Udruge Periska, ujedno i kaprijsku gerontodomaćicu koja ima priličan uvid u najranjiviji dio mještana otoka:
- To znači da smo u subotu u 18 sati na trajekt za grad odveli, ono što ja znam, bar pet mještana, jer nisu mogli biti u hladnim kućama. To znači da, evo, jedan čovjek od 90 godina koji je morao ostati u mjestu, sve ove dane i noći nema grijanje, svjetlo, ni tv program koji starim ljudima znači život, valjda jednako kao i svjetlo i grijanje. To znači da na otoku imamo onkološkog bolesnika koji svaki obrok mora samljeti u mikseru. Mi smo u našoj kući stavili u pogon agregat i smiksali te obroke. Snalazili smo se i oko punjenja mobitela. To, dalje, znači da smo i danas, utorak, neke starije ljude možda mogli odvesti na trajekt u 18 sati za slučaj da ni sutra, srijeda, neće biti struje. Ali to nismo mogli znati jer su nam se u Elektri prestali javljati na telefon.
Prestali javljati?
- Da. Jučer sam, ponedjeljak, kako sam rekla, zvala direktora koji je rekao da ne mogu doći jer su im ljudi na terenu, dao mi je broj drugog čovjeka iz Elektre kojega sam također zvala, a taj mi je rekao da traže prijevoz jer da svojim brodom ne mogu. U tom trenutku bili smo 24 sata bez struje. Sad će se već napuniti 48 sati. Zvala sam u ponedjeljak ponovo oko 14-15 sati, rekli su da više neće slati ljude jer su se prethodno smrznuli na terenu u Zlarinu!? A hoće li se smrznuti 90-godišnji stari čovjek na Kapriju, pitala sam ja. Danas je trajekt došao, mogli su poslati ekipu ili čovjeka tim trajektom. Ali, oni, sigurna sam, uopće nisu nazvali da vide vozi li kakva pruga za Kaprije! Mogli smo im to sugerirati, moliti, ali, eto, prestali su se odazivati. Mogli su sve riješiti i s trajektom u ponedjeljak popodne, radnik je mogao prenoćiti i u 6 ujutro natrag u grad.
U mailu direktoru Emilu Živkoviću, Barbara Klisović pita postoji li zakonski rok za otklanjanje kvarova - za ovaj je, kaže, čula da je rješiv za petnaestak minuta - ukazuje mu i na štetu koju trpe mještani a koja je veća nego što bi bila u gradu jer na otoku nema mesnica i druge veće opskrbe pa je njihova opskrba - njihov zamrzivač. Neki su jučer selili namirnice iz svojih zamrzivača u druge, u zapadnom dijelu koji je na drugom vodu pa ima struju.
- A da vidite tu trafostanicu! Ne znam kako im ljudi ulaze unutra! Sad su najvećim dijelom položili kabele pod zemlju ali šta to vrijedi ako će ostati ovakve trafostanice na otoku, ova u selu nama je najvažnija. I to polaganje kabela pod zemlju nije dovršeno. Jedan nam je radnik rekao da su imali prekid radova zbog snimanja nekog filma na Obonjanu!?!
Zvala je Barbara i službenika za prijave kvarova, i sve do koga je uopće mogla doći.
- Pa kako oni misle da će ti ljudi živjeti bez struje? Račune će nam, naravno, uredno poslati. Pitala sam direktora možemo li dobiti popust na mjesečnom računu s obzirom da imamo lošiju uslugu, dugo čekanje na otklanjanje radova.
Proljetos su Kaprijani imali 50 sati bez struje. Ovaj put ćemo baš vidjeti hoće li rekord biti oboren.
Uzgred, ovaj je problem vezan uz još jedan kaprijski. Utorkom i četvrtkom ne vozi brzobrodska linija.
- Već dvi godine pokušavamo vratiti tu brzobrodsku prugu. Nama je brzi brod važniji, a i nije osjetljiv na jugo kao trajekt, uostalom, Kaprije nema promet i trajekt bi bio dostatan obrnuto - dva puta tjedno. Ovako utorkom i četvrtkom ako jugo isključi trajekt, nema ni škole, ni kruha, ni grada. Za tih 25.000 eura godišnjeg troška, mi smo ta dva dana osakaćeni u normalnom funkcioniranju, odsječeni od svijeta za svakog jačeg juga. Novo trajektno pristanište pokazalo se besmislenim u niz parametara, a jedan od njih je odvoz krupnog otpada na što svi imaju pravo jednom mjesečno - govori Barbara Klisović.
- Molili smo Zeleni grad da po kontejnere za krupni otpad pošalje kamion na staru rivu. Ko će ljudima, ponajviše starima, nositi sve to na novu rivu, pa traktor će ih koštati 50 eura. Direktor Ljubičić je rekao da se dogovorimo, mi smo se dogovorili, a onda je naš vlastiti Mjesni odbor rekao da se s tim ne slaže! No dokument o tome nismo vidjeli, i srećom da su nas razumjeli u Zelenom gradu, a napose u gradskoj upravi jer je pročelnik Joško Jurić naprosto stao na našu stranu. Sve je prošlo u redu, sve je počišćeno kao da ničega nije bilo. Sve se može.
- Pogledajte uljaru - još za žuntu domeće Barbara Klisović. - Prvo ju je „nešto“ pokvario da smo je jedva stavili u pogon. Sad je ostala neoprana, neuređena, prljava.
Vodovod je gradio vodovod, a onda su teren ostavili u potpunom užasu, zbog nekih stijena neki ne mogu u svoje maslinike. Vodovod je u obavezi to srediti, ali neće.
- Ma znate šta, to boli koliko ne vode brigu o nama, kao da smo stoka, malo je reći to „građani drugog reda“, k‘o da ovdje nema ljudi, nego samo divlji prasci... Nebitni smo. To je to!
Ali, kako negdje u početku piše, danas je novi dan.
Vidjet ćemo hoće li Kaprije oboriti vlastiti rekord – 50 sati bez struje. I hoće li se Barbara Klisović probiti u urede gradske uprave kamo će se uputiti jutarnjim brodom.
I da! Dragi odgovorni, osvrnite se. Ovo sigurno čitate u toplim kancelarijama ili zagrijanim službenim autima na putu za prevažne sastanke na kojima su - ima Barbara pravo - ljudi, evo Kaprijani, nebitni!
Ne-bi-tni. Lju-di.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....