Rođendanska torta bila je slasna i masna, a osmi rođendan proslavljen s nikad više gostiju i uzvanika. Ivica je sa svojih osam godina bio zvijezda zabave, a zbog njega se ovoga vikenda na vrhu Zlarina, u masliniku Mladenke Makale okupilo pola otoka, a stigli su i gosti iz Zagreba, Splita, Šibenika, Perkovića... čak i iz Nizozemske. Bilo je, kažu, više od 60 gostiju, glazba je svirala i uživo, pivalo se i feštalo do kasno u noć. Smijeha i dobrih želja nije nedostajalo. I ništa od svega ovoga ne bi bilo neobično da je slavljenik bio neki dječak, a ne pas!
-Bilo je puno ljudi. Bilo nam je lipo. Ispekli smo i odojka, popilo se skoro 70 litara vina, a jedan prijatelj svirao je na gitari pa smo imali i glazbu uživo. Ivica je imao tortu od riže i piletine. Dobio je puno, puno darova, keksića i drugih slastica – govori nam Mladenka i objašnjava kako je slavljenik uistinu uživao u društvu tolikog svijeta, a mnogi su doveli i svoje pse.
Ivica je osmogodišnji čistokrvni mješanac, kako kaže njegova vlasnica, u tipu retrivera. Po rođenju je Zlarinjanin, jer mu je ćaća "od zlarinskog poštira pas", objašnjava Mladenka. Ali prije Ivice, Mladenka je imala Maricu koju je udomila. Na Zlarin ju je dovela prije 9 godina iz Splita, iz azila, a kada je sa samo godinu dana ostala skotna na svijet je došao Ivica. Drugo štene, kazala je Mladenka, uginulo je pri porodu. Tako su Ivica i Marica i njihova gazdarica Mladenka postali jedan od zaštitnih znakova otoka nekada poznatog po koraljarstvu.
-Ivici rođendan slavim svake godine. Rodija se 27. svibnja, ali proslavu samo sada organizirali preko vikenda jer smo puno ljudi pozvali. Imam puno prijatelja, a svi vole Ivicu i Maricu. Marici ne slavim rođendan jer ne znan kada je rođena, ali ona i Ivica zajedno pojedu tortu. Prije smo slavili u restoranu. Bilo bi nas oko 20, 30, a Ivica bi dobija miješano meso, ali bez začina, jer jako pazim što jede. Nakon sina, unuke i neviste, meni su Ivica i Marica najvažniji – bez okolišanja će Mladenka.
-Oni su jako dobri. Mi sve skupa radimo. Oni ne idu ni pet metara dalje od mene. Svi se čude kako su tako odgojeni, ali s njima triba raditi, posvetiti im se – kazuje Mladenka. Dodaje i kako su Ivica i Marica jako povezani, a to što se nikada nije odvojio od majke, razlog je što je na neki način, ostao štene pa ga ona i dan-danas čisti i liže, pere mu uši...
-Jednom nam se Marica izgubila. Nije je bilo dan i pol. Trčala je za nekom mačkom i ostala zatvorena na nekom balkonu. Cilo ju je selo tražilo, a Ivica za to vrijeme nije ništa ni ija ni pija – smije se Mladenka i hvali svoje ljubimce kako su otvoreni i dobrodušni psi.
-Kada netko dođe odmah mu idu u susret i mašu repovima. Nekada i zalaju kada netko prođe pokraj dvorišta, ali to nije ništa opasno. Zapravo oni više pivaju nego laju. To je nešto kao zavijanje, ali nije zavijanje. To je baš pivanje. Čudni neki pasi! Nekada prvo ja počnen pivati, a onda se oni pridruže – veselo će Mladenka. Žao joj je samo, što na rođendan nije došao nitko iz Šibenskih šapa, udruge za zaštitu životinja Šibensko-kninske županije. Htjela je, objašnjava, da ova priča i proslava Ivičina rođendana, bude i "službeno" vidljiva, da se vidi kako životinje zaslužuju brigu ljudi.
-I oni su živa bića, kao i mi. Evo došao mi je jedan čovjek iz Perkovića. I on voli životinje. Doša je sam, bez žene. Rekla je da bi razumila da ide na Zlarin na rođendan čoviku, ali pasu...
Zna Mladenka da ovakva prosalva psećeg rođendana na ovim prostorima nije baš uobičajena pojava, ali nju to, tvrdi, nimalo ne zanima. Ne zanima je niti ju je pokolebala reakcija dijela građana u njenoj proljetnoj akciji dijeljenja šparoga umirovljenicima. Davala ih je besplatno na šibenskoj tržnici reagirajući tako na bezobrazno visoke cijene te samonikle biljke. Akciju će, govori nam, nastaviti i sljedeće godine, ali u drugim gradovima gdje će šparoge dijeliti tamošnjim umirovljenicima.
Ako se vratimo na Mladenkin odnos prema životinjama pokazuje to i upravo uređeni kokošinjac. Sve je u njemu cakum-pakum, daleko od onoga kako izgledaju obični kokošinjci. Uskoro će se tu useliti pet koka i jedan pijetao. I nitko od njih neće završiti u loncu, uvjerava nas.
-Životinja koja dođe kod mene, živi do smrti – kategorična je Mladenka o kojoj je, zajedno s njenim posebnim životinjicama, priču napisao i u svoju knjigu "Kakovi smo takovi smo" uvrstio pisac i čuvar zlarinske baštine Mladen Truta. Usput, rečeno, Mladen je također bio na fešti, a bio je i zlarinski svećenik don Spomenko koji je, a zar je moglo i biti drugačije, blagoslovio prijatelje životinja i ljude dobre volje okupljene na Ivičinom rođendanu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....