Kvizaš je od glave do pete, ali njima nije opsjednut. Iako, da je pitati neke njegove prijatelje i poznanike, odgovor bi bio malo drugačiji.
- Je, zaluđen je, nego šta!
Diplomirani inženjer elektrotehnike Barislav Poparić Grgas, zaposlen kao nastavnik informatike i tehničke kulture u šibenskoj OŠ Meterize, na to odmahuje rukom i kaže kako se već navikao da mu se prijatelji rugaju zbog ljubavi prema kvizovima, ali ne prima to k srcu. A i kako bi, kada je ruganje vječni šibenski sport, domeće kroz smijeh!
Barislav kvizove voli i gleda od djetinjstva, ali u njima redovito sudjeluje posljednjih desetak godina. I ne samo kao igrač nego je i sastavljač pitanja. Napisao ih je na tisuće, a pitanja, kreativna jer takva moraju biti da bi se igrači i zabavili pisao je, napominje, i za nedavno završenu Nacionalu kviz ligu srednjih škola koja okuplja preko tisuću srednjoškolaca iz cijele Hrvatske, finale koje se u ožujku održava u Šibeniku. To natjecanje u znanju, poučno i zabavno, pokrenula je Kviz udruga Šibenik (KUŠ), član koje je, naravno i Barislav. Kvizove voli, kaže, jer je znatiželjan i svašta ga zanima, pa tako igra u ekipama, parovima, natječe su i individualno, a ima i zajedničku ekipu sa svojom obitelji: suprugom Selmom i dvojicom sinova Filipom i Tonijem. Filip živi u Zagrebu, pa nije stalni član ekipe koja si je nadjenula ime Globalo zatupljenje i već godinama utorkom, jednom ili svaki drugi tjedan, ovisno o tomu je li ljeto ili zima, sudjeluje u natjecanjima u popularnom klubu Azimut. Tu je, naime, i počela šibenska priča o pub kvizovima, formatu koji je, reći će Barislav, baš po njegovoj mjeri!
- Prije 15-ak godina u Hrvatskoj je počeo fenomen pub kvizova. U Šibenik su to donijeli studenti. Mislim da je u Azimutu 2013. godine bio prvi pub kviz. Mladi su to brzo prihvatili, a tako i moja dva sina. U to doba bili su na studiju i imali svoju ekipu i jednom kada im je pofalio jedan član, pitali su mater bi li im se pridružila, a ona je rekla "A šta ne pitate ćaću!". I tako je počelo. Najinteresantniji je ljetni program koji se održava na zelenoj tratini ispred Azimuta i to je baš lipo – objašnjava Barislav i dodaje kako ljubav prema kvizovima dijeli sa suprugom, nesuđenom kapetanicom broda.
Apsolvirala je na Pomorskom fakultetu, ali se u međuvremenu zaposlila i udala, a onda su došla i djeca, pa je život krenuo u nekim drugim pravcima. Kvizovi se u kući Poparić Grgas redovito gledaju, a Barislav je sudjelovao i na Potjeri gdje je s ekipom tada osvojio 145 000 kuna.
Posebno mu je pak draga pobjeda na jednom kvizu u Azimutu koji je radila Morana Zibar. Natjecalo se čak 50 ekipa, a među njima i Zadrani, koji u pravilu i pobjeđuju na takvih kvizovima. Ipak taj put Barislav, njegova supruga, sin i prijatelj Rade Lucić bili su najbolji. Pitanja su im sjela kao triska budali, reći će Barislav, pa je s obzirom na opasnu konkurenciju, pobjeda bila posebno slatka!
I dok uživa u pub kvizovima, oni televizijski nisu mu, kaže, toliko zabavni. Redovito igra i individualne kvizove, a ne propušta ni Memorijal Mirka Miočića u Zadru gdje uskače u različite formate od individualnog do ekipnog natjecanja, a igra i u paru i to s poznatim vodičkim kvizašem Grgom Birinom.
- Da bi bio kvizaš dovoljno je da budeš radoznao i da te svašta zanima. Prije su kvizaši bili ljudi koji su čitali puno knjiga te su pratili masovne medije, televiziju, novine i časopise.
Kad sam studirao, svaki dan kad bih išao u menzi na trafici bih kupio Vjesnik, Slobodnu Dalmaciju i Sportske novosti i onih 45 minuta, koliko je trebalo čekati da dođeš na red, pročitao bih dva para novina od prve do zadnje stranice. Danas u kvizovima, to je moje mišljenje, pop kultura previše dominira u odnosu na ostale teme. Čak i pitanja iz povijesti i zemljopisa provlače se kroz pop kulturu. Nema kviza gdje se ne spominju Marvelovi junaci ili video igre. Recimo, prirodne znanosti, što mene više zanima, slabo su zastupljene – govori nam Barislav i objašnjava zašto voli baš pub kvizove, pogotovo one koje igra u Azimutu.
-Pub kviz je drugačija forma i pitanje mora biti takvo da ekipa surađuje i zajednički dođe do odogovora. Pitanje mora biti kao detektivska priča. Prvo misliš da nemaš pojma, a onda kreće brainstorming... Recimo bude pitanje u kojoj je zemlji, samo za to tržište, Bobu Graditelju dodan peti prst na ruci. Znate ono, kod Disneya svi likovi imaju četiri prsta. To je odlično pitanje za pub kviz. I sad ti stojiš i gledaš. Nemaš pojma, a onda počneš razmišljati: ako je posebno rađen crtić, sigurno nije za Moldaviju, Hrvatsku ili Crnu Goru nego mora biti neko moćno tržište poput američkog, kineskog, japanskog... Onda se sjetiš da u Japanu jakuze sjeku prste i djeca se plaše toga. I onda ti se čini logično da bude Japan. Eto, to je, s tim hintovima, ta detektivska forma pitanja i to je najveće zadovoljstvo kada tako dođeš do odgovora iako si na početku rekao da nemaš pojma – detaljan je Berislav i otkriva kako Šibenik sad već ima prepoznatljivu kvizašku scenu i vrlo dobre autore pitanja.
-Imamo nekoliko jako dobrih autora koji sastavljaju pitanja baš divota. To su Darko Bačić, Branimir Renje, Grgo Birin koji je nedavno uzeo novce na Super potjeri. Pitanja je super pisao i naš Splićo Josip Pavić. On je baš odličan kvizaš i šteta što se u zadnje vrijeme povukao. Naša kvizaška udruga, KUŠ, i dalje objavljuje pitanja i masu kvizaša iz cijele zemlje čitaju naše kvizove i kažu da je to primjeren format za širu publiku, a nama jest cilj popularizirti kviz – naglašava Barislav i dodaje kako, primjerice u susjednom Zadru imaju najbolje pojedinačne natjecatelje u cijeloj državi. Neki od njih skoro su profesionalci i sve im se vrti oko kvizova. U odnosu na njih Barislav za sebe kaže da je tek rekreativac, a to želi i ostati.
-Ne zanima me i ne želim instalirati nikakve aplikacije, kako to neki zadarski kolege rade, gdje vam mobitel 300 puta dnevno zvoni i javlja najnovije vijesti i pojmove i onda se to uči i buba kao u školi. Ovaj vikend, recimo, uči se opera. Ili Formula 1, uče se pobjednici, koje su se nesreće dogodile, razne zanimljivosti. Zadarska pub kviz scena ima puno teža pitanja, ali nisu toliko maštovita i privlačna široj publici, za razliku od Šibenika gdje smo se vodili drugim načelima. Važna je igra i u našem kvizu 30 posto čine pojmovi, riječi i ljudi koje svi poznaju. Ne želimo napraviti kviz s teškim pitanjima gdje će se ljudi hvatati za glavu i pitati "Što je sad ovo?" - objašnjava šibenski kvizaš, a svoje u uživanje u kvizovima potkrepljuje i brojkama.
-U prosjeku godišnje na kviz idem 50 puta. U zadnje vrijeme idem i u Pub 022. Tamo je sada najpopularniji kviz u gradu, ali je komercijalan. Ekipa plaća kotizaciju, a tu su i nagrade. Taj kviz vrti se u još 20-ak gradova u Hrvatskoj. Bio sam u početku i rekao da više neću ići, jer su pitanja bila prelagana. Ovo je treća sezona i pitanja su teža. Ne bih i dalje išao, ali su me zvali iz jedne ekipe. Rekli su da im jedan fali, a kako volim kvizove, mogu i to igrati. Nije teško žabu u vodu natjerati – smije se Barislav.
Priznaje i kako se za kvizove ne sprema ni kakav poseban način. I dalje čita i prati stvari koje ga i inače zanimaju, a dobra je okolnost što u obitelji svako ima neko područje u kojem je dobar.
-Sin je puno bolji od mene u pop kulturi i sadržajima s interneta kojih u kvizovima bude puno. To su pitanja poput: ovo je bilo viralno, ovo internetski mem. Ili je riječ o nekim izazovima. Meni je to bezveze i nebitno. Žena je fan čitanja i dvije-tri knjige pročita tjedno. Čitam i ja, ali me zanimaju knjige o popularizaciji znanosti, svemiru, kozmologiji, kvantnoj fizici, mehanici... Nije da ja ne volim beletristiku: kada izađe nova knjiga Harukija Murakamija ili Zorana Ferića, to se mora pročitati. I uvijek kada nešto zanimljivo pročitam i vidim, pomislim kako bi to moglo biti dobro kviz pitanje!
E sad, kada je već toliko kviza u njegovu životu, teško je bilo ponovo ne pitati: "Nije li ipak sve ovo pokazatelj posve solidne ovisnosti?"
-Ma kakvi. U životu imam toliko obveza oko škole, obiteljskih stvari... Volim kvizove, ali nisam njima opsjednut niti sam u tom smislu ovisnik. Volim se natjecati, ali ne mislim da mi je to turbo važno u životu. Svi koji su to iskusili znaju da je to lipo povedeno vrijeme. Iziđeš iz kuće vani, nisi zaspao ispred televizije. Uostalom, trenutno je unuk centar svemira. Ima 2 godine i dva mjeseca i kada je on tu, ništa drugo nije važno – poručuje šibenski kvizaš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....