Sinje more festivala, pojedinačnih programa, koncerata, filmova i dramskih izvedbi slilo se i ovoga ljeta duž obale, i mimo nje.
Sjedim, ovih dana, u društvu nekolicine prijatelja koji to prate; jedna je išla na Cinehill u Fužine, jedan se vratio iz Dubrovnika, jedni su išli na Carmen u Veronu, pričamo i o koncertu Jose Carrerasa u Puli, i hoće li zaista biti zadnja izvedba Kralja Leara na Brijunima...i onda ja bubnem da sutra idem na književno veče u DVD - iliti Dobrovoljno vatrogasno društvo- u Zlarinu.
Svi su se okrenuli prema meni i skoro uglas rekli: ajme, blago tebi!
U tome nije bilo ironije, niti slučajno kakva podrugivanja: kako se radilo o ljudima obrazovanim, pametnim i širokih vidika, odmah su shvatili koliko blagotvorno mora biti otići na neki program u neki DVD, evo, u malenom otočnom mjestu kakvo je Zlarin.
I tome je upravo - tako.
Blagotvorno. I za dušu, i za tilo (ima šta klipsati do vatrogasnog Doma).
Zato sam se i uključila u naša „bjelosvjetska“ nabrajanja upravo s tim: šaljivom književnom večeri u DVD-u na Zlarinu.
Dogodila se u garaži DVD-a, publika je sjedila na bancima, predstavljači i izvođači uz crvene vatrogasne ormariće i ispod niza kaciga, svakako u okruženju uredno posložene i vidno njegovane vatrogasne opreme.
Moderatorica - nema tu šale - bila je spisateljica Ksenija Kušec iz Zagreba, po kući i masliniku, otočka, po formalnom obrazovanju arhitektica i- gle - saksofonistica, po poslu pedagoginja, a po afinitetima i sposobnostima upravo to: spisateljica i urednica. Sve je i počelo tako što je Ksenija Kušec uređivala monografiju izdanu o 40 godina DVD-a, pa gle dokle se to dobacilo!
Moderator ukupnog događanja je zapovjednik DVD postrojbe Dario Gregov. Tu su bile i dvije čitačice originalnog govora, Sineva Grabić, koja je i direktorica mjesne TZ, te Tijana Keljalić kojoj je zlar‘nski govor doslovno - materinji.
Čitačice su bile potrebne jer su neki od autora naprosto htjeli ostati u publici a ne biti izvođači. To se inače kaže - samozatajni.
A neki, poput Mladena Trute ili Mladena Bjažića, iz ovih ili onih razloga nisu bili tu.
Jedini koji nije mogao izbjeći to eksponiranje bio je vatrogasac Dario. Sam je čitao svoje priče, a one su toliko dobre da bi bio red da objavi knjižicu. Kad se prije tri godine Ispo‘ leroja održavala prva ovakva večer rekao je - ni slučajno.
Sad mi se učinilo da je rekao da hoće. Možda je optimizam proizveo moj oslabljeni sluh?!...
Onda je Sineva Grabić na zlarinskom govoru pročitala dvije priče Mladena Šunjare, zabijenog duboko na zadnjem banku gledališta. Kako je valjda bio u smjeni, imao je na sebi službenu, vatrogasnu majicu pa ga je publika ipak zamijetila kad jedva da se mrvicu pridigao ga aplauzom pozdravi.
-Ove književne večeri održavamo da na još jedan način promoviramo zlarinski govor. Autori koji pišu su sa Zlarina, neki pišu poeziju, neki prozu, a neki čitaju i interpretiraju. Tako Dario Gregov piše priče vezane za vatrogastvo, Dušica Buneta piše lirsku poeziju, Mladen Šunjara vrapce i šaljive pjesme, Mladen Truta piše o običajima koji nestaju, Renato Ljuba ima širok raspon tema, a piše poeziju koju ponekad izvodi uz gitaru - govori nam Ksenija Kušec.
Čitale su se i pjesme književnika i novinara Mladena Bjažića. Zapravo, nema prilike da se na Zlarinu događa nešto ovakvoga, a da se neće spomenuti „pokojan Mladen“ koji je kroz ljetne škole zlarinske čakavice i udario temelj ideji da se - kako kaže moderatorica Ksenija - promovira zlarinski govor.
I da ga se otme zaboravu.
-Rijetki ljudi još znaju ovaj pravi, otočni govor, među njima ima onih koji pišu, koji žele čitati, jer i čitati nije lako. Sigurno i u publici ima onih koji su dobri u tome, pa ako im se piše, ili čita, neka se slobodno okuraže, neka pomognu svojim doprinosom tako da dogodine planiramo još jedno ovakvo književno večer - rekla je Ksenija Kušec.
Ove su godine uveli i igru pogađanja starih riječi, a dogodine će je, kaže Ksenija, usavršiti.
Publika je izvukla brojeve, svaki broj imao je pogoditi neku (ugl. nemoguću!) staru riječ, a potpisnicu ovih redaka tako je, u pogađanju, dopalo reći što znači „činiti puljizicu“. Nisam znala. Za značenje - obratiti se predstavljačima na Šaljivoj književnoj večeri u DVD Zlarin, Ljeta Gospodnjega ovoga.
Samo se mislim, šta li će nas dopasti kad se ta igra dogodine usavrši!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....