Nije na dugom štapu: U Kninu se radi na realizaciji skloništa za životinje s dijelom za stoku koja ugrožava Zagoru

Pravni koraci da se u Kninu, pod okriljem županije na prostoru bivše vojarne ustanovi sklonište za životinje s posebnim dijelom za velike životinje, na čemu se radi posljednje četiri godine po svoj prilici primiču se kraju. Trebalo je razriješiti imovinsko-pravne odnose s državom, jedino je preostao upis pristupnog puta da se steknu uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole.

Potom bi se apliciralo na natječaj Ministarstva poljoprivrede namijenjen upravo takvim skloništima. - izvijestila nas je Višnja Marasović, v.d. pročelnice županijskog Odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove.

Formulacija skloništa „za velike životinje” odnosi se zapravo, na stoku, a kada je riječ o drniško-kninskom kraju, to su na prvom mjestu podivljala, lutajuća goveda. Premda životinje imaju vlasnike - neke registrirane OPG-ovce koji za njihovo držanje uživaju državne potpore – nažalost je dobro poznato što se godinama svakodnevno događa, a eskaliralo je zadnjih mjeseci: goveda bez nadzora tumaraju gdje ih put nanese, harače privatne nasade i javne površine te izazivaju prometne nesreće, a razjareni bikovi nasrću na ljude, o čemu je Šibenski hr. pisao u nekoliko navrata.

Taj je zulum neodgovornih vlasnika i njihovih odmetnutih grla naročito izražen u Općini Ružić, na prostoru Grada Drniša i u Općini Ervenik. Protiv nekih se vode i sudski postupci, no u praksi je sve ostalo kao i prije: stoka i dalje tumara, izlijeće na prometnice, a bikovi prijete...

Prema Zakonu, jedinice lokalne i regionalne samouprave dužne su otvarati skloništa u svojim okružjima, te je sa Županijom postignut dogovor da se za cijeli šibensko-kninski prostor otvori jedno sklonište za stoku, u sklopu planiranog kninskog skloništa za životinje.

-Mislim da će se problem s tim lutajućim govedima znatno ublažiti kada se otvori to sklonište. Njegovo otvaranje „nije na dugom štapu” – uvjerava Marasović, dodajući da je i Županija predvidjela određeni iznos za financiranje projektne dokumentacije i da je održana zadnja sjednica u ovom sazivu, rebalansom proračuna to bi se ostvarilo. - napominje Marasović.

Spominje da su prije mjesec-dva, u nastojanju da što žurnije počnu rješavati nevolje sa stokom bez nadzora, Grad Drniš, Općina Ružić i Općina Ervenik istupili s inicijativom o ustanovljavanju privatnog skloništa, na prostoru jedne bivše farme, no o tome će jedinice lokalne samouprave trebati samostalno odlučiti, ovisno o uvjetima koje postavi vlasnik. Otvaranje takvog skloništa ne sukobi se sa županijskim u Kninu, no lokalne samouprave u obvezi su danas-sutra financijski sudjelovati u njegovu radu.

Višnja Marasović podsjeća da je stvar sa skloništima za stoku vrlo kompleksna, a zbog zakonskih propisa u nekim dijelovima problem djeluje nepremostivim. Na prvom mjestu - barem kako je sada - u vodu pada sasvim logična zamisao da se stoka smještena u sklonište, ukoliko se vlasnik ne javi u određenom roku, proda u klaonicu. Ta grla naime – gotovo u pravilu bez ušne markice – zabranjeno je koristiti za ljudsku ishranu, budući da nemaju tzv. sljedivost. Ne zna se naime, kada su okoćena, tko su roditelji, jesu li cijepljena i tko je vlasnik, premda je to za lutajuću stoku u Zagori poznato, no službeno, dokaza nema bez ušne markice! Sve i da se uhvaćenom grlu naknadno stavi markica odlučili li tako Veterinarska inspekcija – ono ostaje zakonski izuzetim od prometa za ljudsku konzumaciju!

-Postoji nekoliko zakona, koji se kose u praksi – a to je Zakon o zaštiti životinja, Zakon o dobrobiti životinja, Zakon o uzgoju životinja na OPG-ovima... Izuzmemo li još jednu veliku prepreku, a ta je kako uopće sigurno uhvatiti podivljale, krupne životinje, bikove naročito dok komunalni redari trebaju utvrditi ima li životinja markicu – naše zakonodavstvo toliko vrijedne životinje tretira kao da su psi i mačke. Zapravo, puno je jasnije kada je riječ o psima i mačkama: grla poput ovih lutajućih u Zagori Zakon definira napuštenim životinjama, no drugi su propisi regulirali gabarite skloništa. - objašnjava Marasović.

Smatra da se to čemu su izložene životinje – da budu prepuštene sebi samima, a ljudima postanu štetočine i ugrožavaju im sigurnost – nipošto nije smjelo dopustiti u tome dijelu Zagore. Neuredne poljoprivrednike trebalo je u startu onemogućiti da tako drže stoku, a ne da se sve to na kraju prelama o leđa lokalnih samouprava.

-Teško je to reći, no možda bi ta goveda bilo najbolje eutanazirati, neškodljivo ukloniti, što Zakon također predviđa. Možda se jedinice lokalne samouprave na to odluče, a konačnu odluku donosi Veterinarska inspekcija. - kazala je na kraju Višnja Marasović.

Dodajemo, tužan kraj za životinje koje su u našem narodu oduvijek sinonim za blago, te ih se tako i naziva. Blago nikad nije bilo pošast – naprotiv – a postalo je u dijelu naše države. Svima osim onima koji svo ovo vrijeme nezasluženo primaju poticaje...