U ono davno doba, tamo još 2003., kada zadnje zrnce vrijednosnih kriterija još nije do kraja umrlo, pjesma Maje Šuput na Dori "Čista petica" izazvala je salve zgražanja. Pjesma autora Denisa Dumančića, koja je u prvom polufinalu pobijedila s najviše glasova publike, a u finalu zauzela 6. mjesto, bila je od kritike i raznih kulturnih velikodostojnika proglašena šundom, smećem, dnom dna i glazbenom stravom i užasom. Ah, kakva divna, nevina vremena. Iz današnje perspektive, "Čista petica" je, u odnosu na sve ono što smo imali prilike čuti od tada, otprilike Beethovenova "Deveta", koliko god da je i dalje smeće.
Elem, "Čista petica" nas je dočekala iz zvučnika pred Info centrom, a zapravo školom u Pakovu Selu, gdje se u srijedu ujutro održao povijesni prvi sajam u povodu Svjetskog dana seoskih žena. I dok je Maja pjevala da je ona cura, tako ti je to, imam mana, ali dobrih strana sto, žene i poneki muškarac su pred nekadašnjom školom (koja je već drugu godinu bez učenika) postavljali su sajmišne banke i vadili proizvode od lavande, medove, rukotvorine, sireve i sve ono što OPG-ovi inače proizvode.
- Ova manifestacija posvećena je ženama koje svojim radom, znanjem i upornošću čuvaju tradiciju te doprinose očuvanju naših ruralnih zajednica - čulo se također iz zvučnika, kad je prestao Šuputičin hit, a počeo uvodni program.
Svjetski dan seoskih žena ustanovili su Ujedinjeni narodi s namjerom, kako smo čuli, da ukažu na ključnu ulogu i doprinos žena u unapređenju poljoprivrede i ruralnog razvoja, te u doprinosu prehrambenom suverenitetu i iskorjenjivanju siromaštva u seoskim sredinama. Seoske žene, prema statistici, čine četvrtinu svjetske populacije.
- Moj dolazak ovdje je znak čvrste i snažne podrške i Gradu Drnišu i ovakvim organizacijama - poručio je u mikrofon šibensko-kninski župan Paško Rakić, koji je i potekao iz Pakovog sela.
- U ovom mandatu stavit ćemo naglasak i na poljoprivredu i na stočarstvo, ali i na razvoj ruralnog dijela Šibensko-kninske županije. Naše majke i bake su držale domaćinstva na selu i svojim vrijednim rukama stvarale dodatne vrijednosti. Danas u vama vidimo nasljednice svih tih naših predaka. Niste same u ovome svemu, u meni kao županu imat ćete veliku podršku - kazao je župan u tom svečanom trenutku.
Glavni organizator sajma je Grad Drniš, pa evo i gradonačelnika Tomislava Dželalije:
- Čestitam vam Svjetski dan seoskih žena! Žene su bitne u očuvanju naših OPG-ova, a prvenstveno u očuvanju naše kulture i tradicije za buduće naraštaje te u očuvanju identiteta našega sela. One žive poljoprivredu, kontinuirano se educiraju, uključene su u kulturno-umjetnička društva i Grad Drniš će ih i dalje podržavati sukladno svojim proračunskim mogućnostima. Ovo je na prvi sajam, nastavljamo iduće godine - obećao je gradonačelnik.
Možda jesam malo stroga, kao šefica, ma nema veze, ti si nama čista petica... još nam je odzvanjalo u glavi dok smo slušali pročelnicu Upravnog odjela za gospodarstvo, financije i društvene djelatnosti, Ivanu Sučić, kako nam govori da su "vremena izazovna pa nije lako sačuvati tradiciju".
- Sve nas vuče selo i priroda, seoska okolina je opuštajuća, krajnje je vrijeme da se vratimo prirodi i selu - kazala je, najavivši da će iduće godine proslava Svjetskog dana seoskih žena biti tijekom vikenda.
Odmaknuli smo se malo od političara i naslonili na banak na kojem je su bili izloženi proizvodi OPG-a iz Trbounja.
- Ja sam samo statist ovdje, nemojte mene ništa pitati, evo gospođa je tu - odmah nam je dao do znanja Zvonimir Marin, vlasnik OPG-a.
Gospođa Nevenka držala je u ruci jednu od onih kapa, za koju nikad ne znamo je li šibenska ili drniška. I ima li uopće između njih kakve razlike ili je samo Drnišani zovu drniška, a Šibenčani šibenska.
- Razlika je u boji - objašnjava nam. - Drniška je crvena, a Šibenska narančasta.
A one "boule" čime su te kape ukrašene moraju slijediti stroga pravila. Broj boula smije na kapi biti 13 do 14, a razmak među njima je 2,5 centimetra. Ako se šije za neku veću glavu, onda se pravila mogu malo i rastegnuti. Isto tako, razlikuju se muška i ženska kapa.
Zvonimir i Nevenka ponosno kažu da su svi njihovi proizvodi ručno šivani, bez struje i mašina, kao što su, nešto kasnije, Rakić i Dželalija ručno potpisali Ugovor o suradnji na projektu „Kuća drniškog pršuta“ između Šibensko-kninske županije i Grada Drniša. Riječ je o 32 tisuće doniranih eura za izradu projektne dokumentacije. Jednom kad bude gotova, Kuća drniškog pršuta objasnit će posjetiteljima sve faze proizvodnje, bit će tu i kušaonica, a naravno i prodavaonica pršuta. Proizvođača drniškog pršuta trenutačno je šesnaest.
U trenutku kad su četiri stasita momka iz Drniša završila s gangom ili rerom - ni tu baš ne znamo razliku - odlučili smo napustiti ovaj maleni, ali ambiciozan sajam. Nepoznati DJ je opet uključio mobitel na razglas i udaljavajući se razaznali smo da Coce pjeva da mu na Poljud odnesu tilo umotano u bilo ili tako nekako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....