Gdje su nestali nadaleko poznati šibenski košarkaški ratnici!? Nije problem izgubiti od „žutih“ susjeda koliko boli konačna rezultatska katastrofa i propusna obrana. Šibenka je na splitskom parketu, baš kao Bosna u povijesnoj izreci, šaptom pala. Iskreno rečeno, zbog slabosti, koje su Narančasti manifestirali na Gripama, jedva smo odgledali utakmicu do kraja. I kako se suprotstaviti uspomenama, koje prikazuju Baldekin u posve drugačijem svijetlu!? Kao ratnike bez mane i straha, spremne da ginu do posljednjeg daha.
Splitska Jugoplastika je u tom trenutku bila jedna od najjačih europskih momčadi, kad je u prvoj šibenskoj prvoligaškoj sezoni posrnula na Baldekinu. Nije riječ samo o izuzetno vrijednoj pobjedi Šibenke, već i o načinu, na koji je izborena. Trinaest minuta prije kraja susreta, zbog pete osobne greške, parket je prisilno napustio Zoran Moka Slavnić, koji je bio alfa i omega šibenskog sastava. No, uzde je preuzeo (onda mladi) domaći momak Fabijan Žurić, pa su bodovi ostali na Baldekinu. Koliko je kreativnosti u napadu i borbenosti u obrani bilo u Žurićevoj igri, valjda najbolje govori podatak da je sa samo 2 postignuta koša proglašen najboljim igračem susreta!
U prvoj godini Domovinskog rata košarkaši Šibenke su, zbog opće i zračne opasnosti, bili „prisilni“ domaćini u Trogiru. A tamo su opet izuzetnom motiviranošću i borbenošću u produžetku (101:99) nadvisili splitske „žute“,koji su samo sezonu ranije ostvarili treću titulu europskog prvaka. Odlučne poene ostvario je pomalo zaboravljeni Slavonac Romeo Cvjetičanin, a osim njega šibensku su momčad činili Jurić (22), Gulin (17), Vlaić, Šarin, Popović (18), Kalpić (11), Badžim (4), Šarić (19), Maleš (8), Slavica.
Cvjetičanin je kao tinejdžer stigao iz Borova na Baldekin, dok je Jadran Popović (bio) šibenski zet. Ostalih deset igrača su odreda ponikli na šibenskom parketu.
Jesu li spomenute vrijedne pobjede i statistički podaci i jasna formula kako vratiti Šibenku na staze uspjeha, te posebno oživjeti, očito, izgubljeni ratnički duh momčadi s Baldekina?
U ovom trenutku to je „nemoguća misija“, ali bolja obrana mora, kako smo istaknuli i poslije prvog ovosezonskog poraza protiv Cedevite Juniora, biti prvenstvena zadaća stručnog stožera. O „nemogućoj misiji“ govori (ne)izravno šibenska momčad „u dijaspori“: Radovčić, Badžim i Junaković (bekovi), Nakić, Širko i Gulin (krila), te braća Ivišić, Paić i Antić (centri). Pritom nismo spomenuli one koje su dodirnuli europske, pa i svjetske visine - Mira Bilana i Darija Šarića. Teško je nijekati tezu jednog priznatog novinarskog kolege kako bi ta momčad gotovo šetnjom stigla do prvaka Hrvatske!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....