Tragična smrt čini svjetske velikane još većim. Tu istinu potvrđuje i „vječni“ spomen Dražena Petrovića, za što se posebno brine njegova obitelj i rodni mu Šibenik. Zato ćemo u povodu još jedne obljetnice „našeg malog“, kako su Šibenčani obično zvali Dražena, posegnuti za sjećanjima, koja su isključivo vezana za Krešimirov grad, Baldekin.
Biserka Petrović se gotovo naljutila, kad joj je pokojni trener Nikola Kesler kazao „kako mu se čini da je Dražen i nadareniji od Ace“. A bilo je to vrijeme, kad je 10-godišnji dječak uporno šutirao na pomoćnom košu, dok su se na šibenskom parketu odvijali ozbiljni treninzi.
Dražen je bio nestrpljiv u iščekivanju službenih nadmetanja, o čemu jasno govori i podatak da je s ozbiljnim treninzima počeo u generaciji momaka, koji su bili dvije godine stariji od njega: Spahija, Damjanić, Jablan… No, već je kao 12-godišnjak pokazao izuzetnu, pozitivnu drskost. Na kadetskom turniru u Kninu (op.p. Zvonimirov grad je imao onomad niz nadarenih igrača) je u finalnoj utakmici kraj svih ostalih starijih momaka dao sebi pravo da odluči pobjednika dalekometnim šutom. Zato nas nije iznenadila ni njegova kasnija odlučnost da preuzme odgovornost u zadnjim trenucima susreta. Svejedno, bila to famozna utakmica Šibenka – Bosna ili polufinalni susret na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Za njega nije bilo nevažnih nadmetanja ni nevažnih koševa. Kako, primjerice, zaboraviti da je poslije utakmice mlade hrvatske reprezentacije s Bavarskom u Sinju auto-stopom požurio u Primošten na utakmicu domaćina i drugog sastava Šibenke. Tu osobinu je, naravno, odmah prepoznao legendarni Moka Slavnić, te ga prije 15. rođendana uvrstio u prvu momčad Šibenke, Uz logično obrazloženje: - Zašto bi takav talent čekao zrelije godine, kad je već spreman za prvoligaške okršaje!? Neću dopustiti da doživi moju sudbinu, kad sam samo zbog manjka godina bio pričuva igračima, dvostruko slabijim od mene – kazivao nam je Moka.
Dražen je u svakom trenutku utakmice znao koliko je koševa zabio, ali ga to nije sprečavalo da u momčadi obavlja i one manje atraktivne zadaće. Kad je u finalnoj utakmici kadetskog prvenstva Hrvatske, zbog pet osobnih grešaka, igru morao napustiti Ivica Žurić, Dražen je rado pristao da čuva suparničkog centra!
„Naš mali“ je bio pakleno siguran u svoj napredak, pa vrijedi ćuti njegova suigrača (i šibenskog zeta) Srećka Jarića sa sjećanjima na utakmicu u Čačku.
- Silno me vrijeđala čačanska publika, kad mi je u time-outu prišao Dražen s riječima: „Nisam nikad vidio glupljih navijača. Pa, oni ne znaju da će dogodine morati vrijeđati mene, a ne tebe“ – otkrio nam je Jarić.
Dražen je bio, međutim, nemala pegula, kad je riječ o važnim međunarodnim utakmicama Šibenke. U prvom europskom finalu, odigranom u Padovi ispao je s pet osobnih grešaka 15 minuta prije kraja pri vodstvu njegove momčadi. Još veći problem bila je utakmica u Berlinu s istim suparnikom Limogesom, kad mu je jačmir zatvorio oko prije susreta. Famozna utakmica s Bosnom nije bila pegula, ali su se u otimanju titule udružile mračne političko- sportske sile bivše države.
Na parketu Dražen nije „poznavao nikog“. On i brat Aco su se gotovo potukli prije susreta Šibenka – Cibona, kad je mlađi brat kazao starijem „Sutra sigurno gubite“. Uvjereni smo, međutim, da je od svoje filozofije „da na parketu ne poznaje nikog“ Dražen odustao samo jednom. Kad je prvi put u dresu Cibone stigao na Baldekin atmosfera je bila toliko paklena da su suci ispraznili kompletno gledalište. U produžetku pred praznim tribinama Dražen, vjerovali ili ne, nijednom nije zapucao na koš, a kamoli preuzeo odgovornost oko pobjednika. Kao da su ga slomile emocije, koje su ga godinama vezale za rodni grad i matični klub.
Za kraj i objašnjenje zašto smo se odlučili na sjećanje na „šibenskog Dražena“. Pa, u brojnim napisima i, blago rečeno, čudnom filmu najmanje je Draženova rodnog grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....