S hrvatskim zadovoljstvom smo primili informaciju da je HNS ostvario rekordni prihod od blizu 60 milijuna eura, a sa šibenskom tugom da je u toj situaciji kao kap u moru (nešto više od 400 tisuća eura) bilo razlog da, bez imalo tolerancije, čelništvo Saveza trenira strogoću nad Narančastima bacanjem u četvrti rang natjecanje.
Neslužbene, ali insajderske informacije govore kako je za takvo ponašanje dijela hrvatske nogometne vrhuške bila ključna neprincipijelna koalicija između visoko pozicioniranog HNS-ova funkcionara, čije djelovanje nije bilo sveto kao što mu sugerira prezime, i čelnika zagrebačke Lokomotive, koja je u završnici prvoligaške utrke bila gotovo jednako ugrožena od ispadanja u niži rang kao Šibenik.
Vlasnik Šibenika Željko Karajica je, nema sumnje, glavni krivac za sunovrat Narančastih u četvrti rang, ali… Dio HNS-a vodio je „igru bez granica“.
Kad su Šibenčani platili dug trenerima Damiru Čanadiju i Mariju Cvitanoviću, prva reakcija je bila gotovo redikulozna „da se ne zna tko je uplatio“. Potom su odvjetnici spomenutih trenera potencirali tezu „da ne priznaju način uplate“, što je dio nogometne vrhuške, također, uzimao kao ozbiljni argument.
Za autora ovih redaka sve spomenuto i nije veliko iznenađenje ili nije prvi put da HNS trenira strogoću na Šubićevcu. Počelo je to, kad su se Narančasti prije 15 godina plasirali u službeno europsko natjecanje (Kup UEFA), a Savez im nije dozvolio da igraju u Šibeniku, već su morali u Dugopolje i Split. A kad su stigli na kvalifikacijsku utakmicu na Maltu Šibenčani su bili prisiljeni igrati na igralištu za koje je stadion na Šubićevcu gotovo kao Wembley prema nekim hrvatskim prvoligaškim stadionima.
Svoju neprincipijelnost HNS je samo potvrdio dvije sezone poslije, kad su mlade reprezentacije Hrvatske i Malte igrale službenu kvalifikacijsku utakmicu na Šubićevcu, a da u međuvremenu nije nitko ni brukvu zabio na šibenskom stadionu. Točnije, šibenski stadion je imao uvjete za utakmicu reprezentacija, a ne i za kvalifikacije Kupa UEFA!
Kako Narančasti ne uživaju zasluženi tretman Saveza potvrdile su iduće sezone. Najprije je Zdravko Mamić svojim „dekretom“, uz žalosnu potporu svih županijskih saveza na Jadranu, izbacio Šibenčane, zbog financijskih minusa, u Treću ligu.
No, isti kriterij nije imao kad se u sličnoj situaciji našao gotovo zaboravljeni Primorac iz Kostrene. Tom je klubu iz Hrvatskog primorja dopušten rok od četiri mjeseca za saniranje gubitaka. Kao da je Kostrena, a ne Šubićevac dala hrvatskom nogometu 12 reprezentativaca. Od Ratka Kaciana do Duje Čalete Cara.
Zato, ponavljamo, Željko Karajica je najveći krivac za „nasilno“ potonuće Narančastih, ali povijest i praksa HNS, te insajderske informacije, nas uče da nogometna vrhuška u „slučaju Šibenik“ nije bila posve korektna, a još manje tolerantna i elastična.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....