Krunoslav Rendulić: ‘Nije mi baš jasno kako je malo koga briga za zlu sudbinu Šibenika‘

Poznato, drago lice na Jadriji. Više nego otvoren i srdačan razgovor s Krunoslavom Rendulićem i suprugom. Riječ je o nogometnom treneru, koji je svojedobno poslije 8 gladnih godina vratio Šibenik u društvo najboljih, a koji svake godine ljetuje u svojoj kući na Srimi. Stručnjaku, koji je ostvario povijesnu pobjedu šibenskih nogometaša protiv Dinama na Maksimiru, a koji je stvorio izuzetno perspektivnu momčad. S Bulatom, Ćurićem, Jurićem, Labrovićem i drugima, koji su pronašli put do nogometnih visina.

- Nisam Šibenčanin, ali me teško pogodila ovosezonska sudbina Narančastih. Mom bivšem klubu trebat će najmanje pet sezona za prvoligaški povratak – startao je Rendulić na prvu loptu.

Krunoslava pamtimo i kao igrača Osijeka i Hajduka, ne samo kao uspješnog trenera.

- Nije mi baš jasno kako je malo koga briga za zlu sudbinu Šibenika i sličnih nekad jakih nogometnih središta. Poput Slavonskog Broda, Siska, Zadra… Šibenik je, uostalom, godinama hranio svojim talentima cijeli hrvatski nogomet, posebice Hajduka i Dinama. Pa, tko se od klubova iz donjeg dijela ligaške ljestvice može pohvaliti s 12 reprezentativaca, koliko ih je dao Šubićevac – nastavio je Kruno.

Ambicioznog trenera, očito, nije mučila samo drakonska mjera HNS-a o izbacivanju Narančastih u četvrti rang. Nije mu baš bilo jasno zašto je dio navijača ustao protiv utemeljenja novog kluba.

- Pa, kome bi škodio novi klub!? On bi bio i preventiva za moguće nove loše poteze, kakvih je bilo i previše u tri posljednje sezone. Šibenik je ispao na neprihvatljiv način – drži Rendulić.

Ugodan razgovor uz kavicu završili smo neizbježnim pitanjem bi li se opet vratio na Šubićevac. No, nismo dobili izravni odgovor.

- Šibenik je ostao u mom srcu. Kao tipični hrvatski grad na moru i klub velike tradicije. I ne znam zašto to nekim drugima puno ne znači. Posebno sam, pak, vezan za Jadriju. I slažem se da je to mjesto na jadranskoj obali gdje se ljeti živi ne samo posve opušteno nego i najljudskije – završio je Kruno.