- Nemojte biti toliko oštri u kritiziranju igre i nastupa nogometaša Šibenika. Nije sve tako crno kako izgleda. Bit će, vjerujte mi, bolje – kazivala nam je minule srijede ozbiljna bankovna službenica i fetiva Šibenka Matilda Urem, kojoj je Šubićevac u emotivnom smislu, doslovce, drugi dom.
Odgovorili smo joj na šibenski, pomalo ciničan način: - Pa, bolja je gruba istina nego laž sa šlagom!
Voljeli bismo, dakako, da je Matilda bila u pravu, no utakmica s Varteksom (0:2) na Šubićevcu definitivno nas je uvjerila u posve suprotno. Više nema dvojbe da su Narančasti krenuli stopama bivših zagrebačkih prvoligaša Hrvatskog dragovoljca i Rudeša, koji su se, zahvaljujući seriji loših rezultata, praktički oprostili od društva najboljih puno ranije od završetka ligaške utrke. Pritom, ne želimo u cijelosti „kontrirati“ treneru Rajku Vidoviću, koji je ne tako davno kazao: „Borit ćemo se za prvoligaški ostanak sve dok nam matematika govori da ima nade!“
Pitanje je jedino radi li se o logaritmima ili matematičkim jednadžbama s više nepoznanica!?
U nadmetanju s Varaždincima kao da su sve slabosti šibenskog sastava bile dodatno potencirane. Već spomenuta Rajkova nada je pala na vrlo tanke i niske grane. Narančastima se sve možeš osporiti, ali ne i borbenost. No, kad je Bog dijelio nogometnu maštovitost, pas-igru i kombinatoriku većina aktualnih prvotimaca nije stajala u redu da primi te sportske darove. Što očekivati od momčadi, kad jedina dvojica igrača (Perić, Gržan), koji su u stanju izravno ugroziti suparničku momčad pretrčavanjem ili igrom „jedan na jedan“, zauzimaju pozicije u zadnjoj liniji!? A kad se tome pridoda i pegula da je splitski Varaždinac Frane Maglica, baš kao jesenas i bosanski Riječanin Mladen Devetak jedini prvoligaški pogodak u karijeri zabio upravo protiv Šibenika, onda je suvišno obrazlagati razloge novog posrtaja Narančastih.
Nije, međutim, baš lako objasniti da u trenutcima, kad je posjed lopte 88 – 12 posto u korist domaćina gosti iz Varaždina dođu do jeftinog drugog pogotka. Uz napomenu da je „jeftinog“ preblagi izraz za takvu nesmotrenost, točnije precizni pas iskusnog Žute prema usamljenom gostujućem napadaču. Jednako je nevjerojatna i uporna navada Šibenčana da ne mijenjaju stil igre u napadu, neovisno o očiglednoj promašenosti taktike. Točnije, i dalje se sve svodi na visoko nabačene lopte, te alibi pas-igru na sredini travnjaka. Bez dvostrukih proigravanja, okomitih lopti i prodora, te želje da se suparnika pokuša ugroziti dalekometnim pokušajima. Kao da većina nogometaša preko malih ekrana uopće ne gleda nogomet, u kojemu prevladavaju brzi i kratki pasovi, povratne lopte i toliko potrebna tranzicija.
KOPRIVNIČKI PRIMJER
Ne, nije nam toliko žao ni nogometaša Šibenika, ni njihova stručnog stožera, pa ni, sa časnim izuzecima, klupskog vodstva, koliko vjernih Funcuta i onih 544 gledatelja, koji su po buri, nošeni vjerom u čudesni preokret, stigli na Šubićevac.
Tradicionalno i nevjerojatno uporno navijanje Funcuta u stilu „Šibeniče, kreni u napad, uz tebe je cijeli tvoj zapad“ i „Šibeniče, samo tebe volimo“ povremeno su „miksali“ s „Uprava odlazi“, što je uobičajena navijačka fraza, kad kola krenu nizbrdo, ali je drugi povik miljama daleko od fraze. Točnije Funcuti su kao „alkari u sridu“ pogodili su s povicima „Brkljača, odlazi!“
I mi smo dosad pomalo štedjeli sportskog direktora Šibenika Marija Brkljaču, ali je vrijeme tolerancije i strpljenja odavno isteklo. Do jučer smo spominjali što su sve pulska Istra i Gorica poduzeli da izbjegnu najgore, ali je puno surovija usporedba s koprivničkim Slaven Belupom. Točnije, poslije prvih 6 prvoligaških Šibenik je imao 10, a Koprivničani samo jedan bod! U idućih 18 kola Slaven je osvojio 31 bod, a Šibenčani samo 8. Trebali bolje ilustracije od promašene sportske politike na Šubićevcu, odnosno dobro povučenih poteza u razvijenom gospodarskom središtu Podravine!?
Ne, nećemo ponavljati omiljenu dalmatinsku frazu „Jesam li ti govorija šta će biti!“, ali vodstvo Šibenika ne smije bježati od istine, satkane od pravodobnih i dobronamjernih upozorenja o tome što čeka Šubićevac, ako ne stignu „prava“ pojačanja.
U obitelji već spomenute Matilde Urem od nedjelje vlada nogometna korota. Baš kao i u većini domova fetivih Šibenčana, kojima su narančasti dres i uspjesi Šubićevca(i Baldekina) puno više od „običnog“ sportskog rezultata. Bolje rečeno, identifikacijski kod Krešimirova grada, kao i šibenska pisma mila. Zato ne znamo čime utješiti one, kojim je šibenski prvoligaš odvajkada na srcu!? Tezom o matematičkim šansama za spas, koje su na granici apsurda, kad se zna, primjerice, da u preostala tri kola trećeg prvoligaškog kruga Narančasti putuju na megdan Rijeci i Hajduku, koji ne kriju želju za titulom prvaka!?
Ne, to ne možemo potencirati iz poštovanja prema našim čitateljima, pogotovu onima, koji tonu kao nikad u tužne šibenske nogometne snove.
U biti jedina utjeha šibenskih nogometnih zbivanja minulog vikenda može biti neodlučeni ishod (2:2) juniorske momčadi u ligaškoj utakmici sa zagrebačkim Dinamom. Pogotovu, što su Narančasti do boda došli s igračem manje pogocima Sopića(11 m) i Matasa.
Vrijedan remi su s trenerom Markom Kartelom(op.p. i on je tri kola vodio prvu momčad)Izborili Ilić, Bikić, F. Nekić, Sopić, Mandić – Carević, Rudić, Paić – Grgas Grando, Vukušić, Šalić(Štrbac, Nakić – Alfirević, Matas, Radaić, J. Nekić, Matić).
No, i šibenske nogometne nade baš, kao u seniorskoj utrci praktički otpisanu prvu momčad, čeka teška borba za prvoligaški ostanak. Nakon 18 kola mladi Narančasti su na 13.mjestu sa 19 bodova, koliko ima i slabije plasirana pulska Istra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....