Kako ugodan ‘predgovor‘ utakmice Šibenik – Slaven Belupo(1:1), a kako pomalo tjeskobno raspoloženje poslije tvrdog i ne baš privlačnog nadmetanja! Veteran Goran Jurišić – Mišketa se sjetio epizode, kad su Šibenčani prije 52 godine na putu za Zagreb zapeli autobusom u snijegu na vrhu Velebita (op.p. prije motela „Velebno“) pa se morali vratiti natrag u Zadar, te feratom krenuti u glavni grad. Na nadmetanje s odavno zaboravljenom zagrebačkom Trešnjevkom. Tu simpatičnu priču Mišketa je začinio optimističkom porukom, koju su podržali gotovo svi šibenski nogometni veterani, a koja je glasila „Danas pobjeđujemo!“ To se, međutim, nažalost, veterana, Funcuta i ostalih šibenskih prijatelja nogometa nije u subotu i dogodilo.
Remijem protiv Slaven Belupa Narančasti su, to je gruba realnost, dobrim dijelom obezvrijedili prošlotjedni vrijedan uspjeh u Osijeku. I ne samo to. Propustivši toliko željenu pobjedu, propustili su i priliku da se momčadi iz Koprivnice, s kojom, inače, imaju pozitivan međusobni skor, približe na samo bod, te istodobno dostignu Istru.
Ostaje dvojbenim što je sve šibensku igru (i konačan rezultat) učinilo nedovoljno dobrom za toliko potrebna tri boda!? Je li ih „ubio“ rani, šokantni i (ne)sporni pogodak!? Prije svega, pomoćni sudac mahao je ofsajd kod tog jeftinog gola gostiju(ili autogola Laće), splitski sudac Duje Strukan uvažio tu intervenciju, a onda je VAR donio odluku u korist Koprivničana. Jedan od službeno delegiranih osoba za utakmicu kazao je, među inim, u poluvremenu „kako nije baš siguran u valjanost intervencije VAR-a“. Čak je i korektni trener Slavena Marijo Kovačević u privatnoj ćakuli sa članovima stručnog stožera Šibenika kazao „da je vjerojatno riječ o zaleđu“.
Ako ćemo, međutim, biti brutalno iskreni onda Šibenik igrom, bez obzira na tu (ne)spornu situaciju, nije baš ni zaslužio sva tri boda. Kao da je na domaći travnjak istrčala neka druga momčad u odnosu na onu, koja je zablistala u Osijeku. A zapravo i bila je „neka druga momčad“, ponajviše zbog ispremiješanih uloga igrača na travnjaku. Eksperiment na desnom boku s najopasnijim i najbržim napadačem Ivanom Božićem ostao je na razini eksperimenta. Razumljiv je stav trenera Rajka Vidovića da poštuje rezultat i igru iz osječke Opus arene, ali iz te momčadi nisu imali pravo, zbog trećih žutih kartona, igrati standardni prvotimci Šime Gržan i Roberto Punčec!? Zato je u zraku ostalo pitanje zašto ispremiješati momčad, kad imaš na raspolaganju povratnike Ganca Morrisona, koji se dobro nosio i s Livajom, i Španjolca Poza, bez kojega nema tečne šibenske igre. Pogotovu, kad je već spomenuti Božić nešto niže postavljen, na desnom boku!? Konačno, ako zanemarimo sudačku procjenu, ne možemo preskočiti dekoncentraciju Ivana Laće, koji nije „kendao“ loptu kod pogotka gostiju, ali se, srećom, iskupio izjednačujućim golom.
Ne pretjerujemo kako je Šibenik u prvom poluvremenu najčešće posezao za igrom „Tko nabije, taj dobije!“ Igrom, u kojoj nije bilo „pravih“ prilika ni tečnih, povezanih nogometnih akcija. Ne slučajno. Veznoj liniji Cvek – Prekodravac – Bakić može se sve osporiti, osim disciplinirane, borbene igre, ali u tom tercetu je kreacije bilo tek u tragovima, pa je i trener Vidović u nastavku susreta logički i s pravom posegao za izmjenama, koje su šibensku igru, ipak, učinile plemenitijom. Dapače, da je iskusni Santini pogodio iz više nego zrele prilike došlo bi do toliko željenog preokreta.
Imali smo dojam da su kod šibenskog trenera Rajka Vidovića bili pomiješani osjećaji poslije utakmice. Od žala za dva izgubljena boda do zadovoljstva, što je momčad karakterno ustrajala i kad nije išlo. Od konstatacije da je Slaven kvalitetan suparnik do istine da nekim mladim šibenskim igračima manjka iskusutva.
- Žao mi je što nismo pobijedili, ali priznat ću kako je rezultat, ipak, realan. Slaven je dobro posložena, kompaktna momčad protiv koje nije baš lako igrati. S više nego opasnom tranzicijom. Ako raspravu o regularnosti pogotka ostavimo sa strane, onda moramo prihvatiti i svoj dio krivnje za pogodak gostiju. Riječ je o svojevrsnom danku neiskustvu i mladosti. Laća je trebao baciti loptu u korner, dok je naš vratar nepotrebno izašao na centaršut s lijeve strane. To su greške, koje ćemo, nadam se, ubuduće rijetko ponavljati, ako ustrajemo u radu na treninzima, kao što je bilo dosad. Isto tako, ako je stvarno bilo zaleđe, u što me uvjerava većina objektivnih nogometnih djelatnika, žao naše nezadovoljstvo nije imalo prizvuk pritiska. Na svim klupskim razinama. Šutnja nikome ne pomaže, pogotovu, ako to povežemo i s utakmicom u Osijeku, gdje smo na 9 prekršaja dobili 6 žutih kartona. Slažem se s vama, kad kažete da će proljeće biti teško, te da mora igrati cijeli klub, ne samo stručni stožer i momčad. Međutim, ja sam i dalje optimist. Barem smo se pomakli sa zadnjeg mjesta, što je bilo ružno vidjeti na privremenoj prvoligaškoj ljestvici, objavljenoj u petak – otvorio nam se do kraja trener Šibenika Rajko Vidović.
Od svih izjava, koje smo čuli poslije žestoke, ali ne i toliko privlačne utakmice na Šubićevcu, ciničnom, pa i duhovitom nam je zvučala misao jednog od čelnika kluba:
- Najbolji je detalj nadmetanja protiv Slavena podatak da su treći žuti karton dobili dva Ivana, dva napadača Santini i Božić. Ionako nemamo šansi u Maksimiru, pa je bolje da pauziraju u utakmici s Dinamom.
Trener Vidović se s tim nije složio do kraja.
- Ne trebam posebno objašnjavati koliko je Dinamo jak, te koliko će nam nedostajati Santini i Božić. No, utakmici ćemo pristupiti u „pravoj“ sportskoj maniri, jer nada, kako kažu, umire posljednja. Uostalom, eto prilike da zaigraju neki mlađi igrači, u čiji potencijal vjerujem – izjavio je trener Šibenika.
Neće biti dva Ivana, ali u momčad se vraćaju već spomenuti Gržan i Punčec, koji su kod kuće preboljeli „žuticu“(čitaj_ pauzirali zbog dva žuta kartona).
Gdje ste gledatelji!?
Krasan zimski dan i dobra igra Šibenika u Osijeku bili su, nema sumnje, preduvjeti za bolje popunjene tribine na Šubićevcu. Manje od tisuću prodanih karata ne zvuči baš ohrabrujuće. Otuda i pitanje, što podsjeća malo na Terezin evergrin, „Gledatelji stari, gdje ste!?
U tako dramatičnoj borbi za ostanak, kakva više nema sumnje čeka klubove s dna ljestvice, Šibenik bi jamačno bio jači s bolje popunjenim tribinama.
Nedostaje i Kolega
Trener Rajko Vidović vjerojatno ne bi posegao za vraćanjem Ivana Božića na desni bok da je imao na raspolaganju iskusnog Zadranina Tonija Kolegu.
- Kolega još nije sanirao ozljedu, iako je, što je u zadnje vrijeme, navada mnogih hrvatskih nogometaša, bio na pregledu kod priznatog sportskog liječnika u Beogradu – glasi službena informacija sa Šubićevca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....