Šibenik se samostalno eutanazirao! Gdje će završiti sunovrat kluba koji je sam sebi bio najveći neprijatelj?

La storia e finita. Još jedna šibenska prvoligaška priča ugašena je u Puli, na istom mjestu gdje su Narančasti dva puta bili zaustavljeni od Puljana u majstorici za ulazak u prvoligaško društvo. Ali, realno, Šibenik je svoje prvoligaške snove ugasio prije, znatno prije, u tri prethodne utakmice u kojima je umjesto sedam ili devet bodova (Gorica, Varaždin, Rijeka) ugrabio samo dva. Ali, mnogi će reći da je Šibenik svoju prvoligašku bitku izgubio tijekom sezone zahvaljujući inertnošću vlasnika, koji nisu na adekvatan način pratili ovu borbenu družinu.

Umorni Vidovićevi ratnici izdržali su do pred posljednjih 90 minuta SHNL-a, poraz 0:3 na Drosini samo je malo ubrzao ovu agoniju. Zapravo, Šibenik je izvršio svojevrsnu eutanaziju jer je sam sebi bio najveći neprijatelj. Momčad je ostavljena na cjedilu, na vjetrometini, da se bori sama protiv svih, najčešće protiv "vjetrenjača" koje su na koncu otpuhale šibensku momčad i ekspresno je vratile u 1. NL (ako će tu zapravo uopće i igrati jer trenutačno nemaju potrebnu licencu) nakon samo jedne sezone.

- Žao mi je zbog svega, htjeli smo ostati živi do zadnjih 90 minuta, na našu žalost odigrali smo loše ovu utakmicu i nismo ni mogli više izvući. Posebice ne nakon 2:0 u 5. minuti. Nismo očito mogli izbjeći ovakav scenarij koji kao da nam je zbog svega bio suđen puno ranije. Ali, mi smo stvarno vjerovali da možemo napraviti pothvat i ostati u ligi. Jako sam tužan zbog toga, ali ne mogu svojim igračima ništa predbaciti - kazivao je nakon pulskog poraza Rajko Vidović.

Mirni čovjek iz Zavidovića bio je (i dalje je, barem još jednu utakmicu) zapovjednik ove borbene formacije koja je prkosila svima. Kako je netko rekao, da sutra izbije pravi rat, s Rajkom bi krenuo bilo gdje i na barikade goloruk, kao što su to napravili njegovi igrači ove sezone, pišu Sportske novosti. 

Šibenik polako postaje klub s jo-jo sindromom, klub koji ulazi pa ispada, pa opet tako iz godine u godinu. S povremenim opasnostima da ne propadne na dno. Kao što mu se to dogodilo 2013./14. kad mu HNS nije izdao licencu za prva dva ranga HR nogometa te ga je izbacio u treći razred, u 3. HNL jug! Sada mu prijeti jedan sličan scenarij jer ovo matematičko ispadanje nije i najgore što se može dogoditi klubu sa Šubićevca. U pitanju je iščekivanje Odjela za licenciranje, koji je Šibeniku u prvom stupnju uskratio izdati licencu za prva tri ranga (SHNL, 1.NL i 2.NL)! To će se rješavati idućih dana i tjedana, a HNS će "urbi et orbi" obznaniti krajem svibnja. A tu je i odluka o oduzimanju bodova, o čemu će se u ponedjeljak konačno očitovati Arbitražna komisija. Klub je izgleda u rukama pravnika, odvjetnika, odluka za zelenim stolom, a to, naravno, nikad nije dobro.

Na ulasku u klupski kafić, na gornjem katu objekta na Šubićevcu, ponosno se nasred prostorije "šepuri" ogroman pokal za osvojeni naslov prvaka 1. SNL u sezoni 2024./25. Da, isti onaj koji su Šibenčani prošle godine u otprilike isto ovo vrijeme u predvečerje ljeta tako zanosno podigli usred Gradskog vrta, a nakon što su u zadnjih 90 minuta protiv žilavog Zrinski Osječkog pred više od 1000 svojih navijača ekspresno izborili povratak u elitu. Od tada naovamo na Šubićevcu se malo što, ili gotovo ništa, nije promijenilo. Ustvari jest, ali na gore!

A naslušali smo se pustih obećanja, od građenja momčadi koja će nešto značiti u hrvatskom nogometu, financijske i svekolike stabilnosti, pa sve do izgradnje velebnog stadiona za 21. stoljeće od 50 milijuna eura! Klub se još brže vratio odakle je stigao, od stabilnosti niti "s", o malim šarenim lažama oko stadiona da ne govorimo. Vlasnik Željko Karajica, koji se nasmiješeno slikavao s lokalnim političarima, nakon što je očito zapao u financijske neprilike i zanemario vođenje kluba, pokušavajući s glazbenim koncertima i američkim nogometom od HNK Šibenika praviti neki hibridni proizvod, danas-sutra možda zanimljiv širem tržištu, zadnjih mjeseci je posve posustao i nepovratno izgubio i povjerenje lokalne javnosti. Popucale su, čini se, i konekcije s partnerima ulagačima, a najveća žrtva ispao je klub.

Navijači se s pravom pitaju kako dalje, s kim, s čim. Postoji li uopće plan za dalje? Ako pitate njih ili običan puk, svi drže da ovako, s ovakvim načinom i istim vlasnikom, HNK Šibenik teško može naprijed. Klubu je potreban svojevrstan reset, na svim razinama. A Grad bi se mogao na neki način aktivnije uključiti u buduću priču, makar na način da nametne jednu vrstu monitoringa nad privatnim vlasnicima i da pokaže da ne mogu od kluba raditi baš sve što im se prohtije.

Čini se da je toga svjestan i sam Karajica, koji najprije nije bio sklon prodaji kluba, da bi sada pritisnut financijskim problemima, vremenskom tjesnacu vezanim za dobivanje licence izgleda odlučio prepustiti oko 95% dionica kluba nekom drugom. Odnosno, prodati klub i spasiti što se spasiti može u datim okolnostima. Cijena nakon gubljenja prvoligaškog statusa je jamačno pala za pokoji postotak, dugovi nisu zanemarivi, ali potencijala na Šubićevcu ima. Znaju to još uvijek i neki potencijalni ulagači. Pri kraju su, kako doznajemo, pregovori oko potencijalne prodaje jednom njemačkom fondu, ali sve bi trebalo biti jasnije idućih dana. Najkasnije za desetak dana, a dotad će i dalje nad Šubićevcom stolovati oblak zebnje i velikih iščekivanja.

E, gotovo da smo i zaboravili napisati par riječi o pulskoj utakmici. Ima li uopće smisla nakon 3:0, kada je u 5. minuti utakmica već bila "gotova"? Usprkos tome, igračima i stručnom stožeru, posebice u ovakvim okolnostima u kojima su radili proteklih mjeseci, kapa do poda. Većina drugih momčadi bi davno digla ruke od svega, potonula, ali ne i društvo koje je predvodio Ivan Santini. Svi koji su bili na Drosini hvale s pravom atmosferu, domaću momčad, tu pozitivnu nogometnu vibru koja vlada našim najvećim poluotokom, i za koju svaki istinski ljubitelj domaćeg nogometa ima simpatije. U nju se nikako nisu uklopili Demoni, koji su ničim izazvani ružnim, pogrdnim (dugim) skandiranjem ispratili Šibenčane iz elite. Ili, kako bi rekao legendarni šibenski pedagog i trener šjor Joso Bego, "u pobjedi se ne uzvisi, u porazu ne ponizi".

Na oproštaju od još jedne prvoligaške sezone na Šubićevac dolazi Hajduk. Trebala je to biti fešta dalmatinskog nogometa, a nakon svega će se igrati tek za prestiž, što se Šibenčana tiče sigurno, a vjerojatno i za Splićane. Ali, to je takva sezona, za dalmatinski prvoligaški nogomet svakako tužna...