Siva i tužna je 93.obljetnica Šubićevca ili sjećanje na 1. prosinca 1932.godine, kad je utemeljen HNK Šibenik. Nije samo (administrativni) sunovrat u četvrti rang natjecanja hrvatskog nogometa razlog tome. Gori od spomenutog je osjećaj da malo toga štima u klubu koji je odavno zauzeo svoje mjesto u srcima svih zakletih Šibenčana.
Možda bi sve bilo barem malo lakše da u zadnja dva trećeligaška kola Narančasti nisu prosuli čak 5 bodova. Taj podatak je samo neukusni šlag na jesen, koju su karakterizirali igrački štrajkovi, problematični medijski napisi i loša igra na domaćem travnjaku. Jednostavnije, puno toga što je definitivno narušilo ugled bivšeg prvoligaša.
Ne žalimo, međutim, previše zbog najavljenog odlaska trenera Marina Oršulića. Nogometnog kormilara koji mora prihvatiti dio odgovornosti za apsurdnu jesensku bilancu. Točnije, da su nogometaši Šibenika na 7 gostovanja osvojili 17 bodova ili pet više nego na 8 utakmica na svom travnjaku. Nećemo se vraćati u prošlost, kad su se šibenski suparnici u doba dok se u Krešimirov grad stizalo feratom, od bodova opraštali već u Perkoviću. Tek ćemo konstatirati da Oršulić cijelu jesen nije uspio pronaći recept za nadmetanja na šibenskom travnjaku. Da je nekad silni šibenski pritisak na domaćim utakmicama zamijenila neinventivna igra, pa čak i podvijanje repa pred suparnicima, koji su Narančastima prijetili presingom od prvih minuta susreta. Zašto ne žalimo previše za Oršulićem? Pa, zbog vjere da bi šibenski zetovi (i bivši prvotimci) Ivan Božić i Meša Alispahić na bolji način kormilarili Šubićevcem.
Kad već spominjemo bivše prvotimce nije baš lako objasniti zašto su domaći momci Ivan Roca i Vinko Petković umjesto narančastog izabrali crni dres Hrvatskog dragovoljca. Da su pronašli angažman u dva najviša ranga hrvatskog nogometa, još nekako bismo ih i shvatili, ali su se odlučili za klub što se jedva koprca u rangu, koji je samo jedan stupanj viši od (trenutačnog) šibenskog.
Minulih dana, dok je trajao spektakl hrvatskog vaterpola u Crnici i Solarisu, neizbježno nam se nametala i usporedba „unutarnje politike“ HNS-a i HVS-a. Hrvatski vaterpolski čelnici su spremni puno toga učiniti da ožive nekad jake centre u Korčuli, Makarskoj i Zadru, dok je nogometna vrhuška, bez milosti i dovoljno pameti, administrativnim putem u niži rang otpravila Šibenik i Zadar, dva kluba, koja su u svom dugom trajanju lansirala više od 20 reprezentativaca. Zna se dobro tko su minulog proljeća bili šibenski nogometni krvnici (u zagrebačkoj kancelariji), ali sve je prošlo za njih lišo. Dobrim dijelom i zbog toga što su u šibenskim sportskim krugovima bili itekako svjesni kako je glavni krivac za posrtanje u četvrti rang, ipak, vlasnik kluba, njemački Hrvat Željko Karajica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....