Neizvjesnost, koja je na granici strepnje, „kraljuje“, što kriti, u praskozorje nove nogometne sezone na Šubićevcu. Prije svega, varaju se oni, koji drže kako je južna skupina Treće HNL mačji kašalj. Prava je istina da je riječ o kvalitetnom natjecanju, da Narančaste čekaju neugodni suparnici.
Minulih smo godina, pritisnuti nemalim emocijama prema ostala dva trećeligaša iz naše županije, unešićkoj Zagori i Vodicama, itekako osjetili kakvi sve neugodni suparnici čekaju „novokomponiranu“ šibensku momčad na utakmicama od Posedarja do Dubrovnika. Ne treba nimalo sumnjati u kvalitetu Neretve iz Metkovića ili Sloge iz Mravinaca. Da ne govorimo o probuđenom Zadru, kojega je pojačao Ivan Santini, neustrašivi borac iz prošlosezonskih prvoligaških okršaja. Nije nimalo sporna ni kvaliteta prvih šibenskih susjeda, već spomenutih Vodičana i Unešićana. Preciznije, dva kluba, koje nose ambicije dvojice predsjednika Marina Mikšića i Marina Paića. Dvojice nogometnih zanesenjaka, kakvih trenutačno nema na Šubićevcu.
U cijeloj problematici šibenskog baluna raduju, pak, izjave poput one trenera Marina Oršulića „naše ambicije ostaju iste“. Takvi istupi bude nadu da su šibenske strepnje, ipak, pretjerane.
U potrazi za primjerima iz šibenske sportske prošlosti, kad se neki klub dizao kao Feniks iz pepela, najradije se sjećamo sezone 2003/2004, koja je na Baldekinu počela sumorno, a završila trijumfalno. Tog ljeta pokojni predsjednik Gordan Baraka i trener Anđelko Matov imali su na raspolaganju samo trojicu ne baš kvalitetnih igrača, a onda polako gradili momčad, koja je na kraju sezone završila u Regionalnoj ligi! Strpljenjem i pažljivim izborom pojačanja mijenjali su se klupski ciljevi od minimalnih do optimalnih. Može li neki „nogometni Baraka“ ponoviti takav pothvat!? Odgovor na to je sve samo ne jednostavan.
Za kraj teksta prelamamo staru dvojbu, puknuti ili reći!? Sve smo uvjereni da je najbolja hrvatska liga svojevrsna farsa, gdje je sve podređeno dvama najpopularnijim klubovima. A onda Europa dade neugodne odgovore na naša pitanja. U nogometnoj provinciji zvanoj Tirana posrnuli su i Dinamo, i Hajduk. A tamo nije bilo ni Marića, ni Kolarića, ni Strukana, ni Bebeka, koje Modri i Bijeli nerijetko optužuju za svoje propuste.
U cijeloj farsi sviđa nam se jedino što je HNS, respektirajući Vukovar kao grad-heroj, dozvolio njegovoj momčadi da, iako nema osnovni uvjet, vlastito igralište, svejedno nastupa u društvu najboljih. A što Šibenik nije grad – heroj!? Njega su mračne snage HNS nemilosrdno (i neoprnavdano) gurnule u ponor. Otuda strepnje i nade Šubićevca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....