U ‘Ulici pjesnika‘ Šibenčani zapjevali punom snagom: ‘Matematika još živi!‘

Šibenčani su bili raspjevani u zagrebačkoj Ulici pjesnika. Na travnjaku, gdje su prije njih posrtali i najveći (Dinamo…). Tamo, gdje je odigrana posljednja prvoligaška utakmica, jer slijede radovi na rušenju starog, te gradnji novog stadiona na lokaciji, gdje je nekad „kraljevao“ gotovo zaboravljeni prvoligaš (i prvak!) Zagreb. Mogu Narančasti potonuti na kraju, blago rečeno, burne prvoligaške sezone, ali u utakmici s Lokomotivom (2:1) predstavili su se u muškom, junačkom izdanju. Svi odreda. I momčad, koja je stvorila gotovo više zrelih prilika protiv „lokosa“ nego na svim ranijim ovosezonskim gostovanjima. I trener Rajko Vidović, koji se odvažio na dosta otvorenu igru sa samo dva „klasična“ vezna igrača(Pozo, Kavelj), podsjetivši tako na doba, kad su na Šubićevcu na taj način ordinirali nadareni Marko Bulat. Istinski šibenski prijatelji nogometa dodatno su zadovoljni podatkom da su dva pogotka za Narančaste postigla dva domaća momka, Ivan Laća i Lovre Kulušić. Na način na koji padaju golovi na velikim europskim utakmicama. Prvi bombetinom(nogometnim projektilom), ispaljenom lijevom nogom, a drugi nebeskim skokom, koji je djelovao kao let u nebo Gulivera u odnosu na zagrebačke Liliputance. Funcute smo kao šlag ostavili za kraj hvalospjeva na šibensku adresu. S neizbježnim pitanjem odakle tim momcima toliko emocija, vjere u uspjeh, pa i novaca za putovanja(!) u trenutku, kad se trener Vidović požalio u stilu „da su od momčadi digli ruke i oni, koji bi službeno trebali biti uz nju do posljednjeg daha“ !?Ukratko nogometaši Šibenika načinili su mali korak u hrvatskom nogometnom svijetu, ali zapravo iskorak dug sedam milja za Šubićevac.

O svemu je na više nego korektan i objektivan način poslije susreta progovorio trener Lokomotive Damir Ferenčina: - Šibenik nas je zasluženo pobijedio. Mene jednako kao poraz zabrinjava grč našoj igri. Narančasti nam, jednostavno rečeno, nisu dopuštali uobičajeni protok lopte. Lagao bih, kad bi kazao kako ovim porazom nismo malo zakomplicirali svoju poziciju u donjem dijelu ljestvice.

Suprotno „lokosima“ u igri Šibenika nije bilo grča, ako, dakako, izuzmemo zadnjih 5-6 minuta susreta, kad se više razmišljalo o tome kako sačuvati vrijednu pobjedu nego ugroziti suparnika.

- Što kriti da smo imali desetak dana turbulentne atmosfere na travnjaku. Drugačije ne može ni biti, ako se boriš za opstanak, a dočekaš dva uzastopna poraza. No, ta se „turbulencija“ nije srećom osjetila na zagrebačkoj utakmici. Igrali smo dobro od prve minute, pokazali karakter. Karakter, što jasno sugerira kako, unatoč svim teškoćama, kojima smo okruženi, ne mislimo na predaju u borbi za ostanak. Sve dok je živa matematika, koja sugerira da je to, ipak, moguće – kao uvijek odmjereno zborio je trener Šibenika Rajko Vidović.

Nije previše spominjao pojedince. No, osim sjajnih strijelca i „poslovično“ borbenog Santinija i nositelja tranzicije Gržana zašto ne posebno spomenuti Antu Kavelja i Ikera Pozu, koji su pokazali odgovornu igru u oba smjera!? Ono, što je veznoj liniji Šibenika najčešće nedostajalo u dosadašnjem tijeku prvenstva. I još nešto, prilično indikativno. Na gostovanjima su Narančasti osvojili 13 bodova, čime se ne može pohvaliti baš velik broj momčadi, a što bi u normalnim okolnostima trebala biti dovoljna dota za prvoligaški ostanak. Preciznije, ako se dogodi da Krešimirov grad ostane bez prvoligaša, to će se dogoditi zbog mahom neuvjerljivih igara na svom Šubićevcu.

PONAVLJANJE „SLUČAJA GORICA“

Nije laka matematika, o kojoj sve češće govore trener Rajko Vidović i njegov najbliži suradnik Ivan Božić, a koja vodi Narančaste prema prvoligaškom spasu.

- Zašto se ne bi ponovio „slučaj“ od prije 2 sezone, kad smo mi, Šibenčani bježali Gorici čak 11 bodova, a onda dopustili da nas preteknu na gotovo nevjerojatan način – pita se jedan od najvjernijih i najstarijih navijača Šibenika inž. Tomislav Mileta.

Prvi uvjet je za tu mogućnost na granici vjerojatnosti je, nema sumnje, pobjeda u idućoj utakmici nad Goricom na Šubićevcu. Kako aktualni kormilar Turopoljaca i bivši trener Narančastih misli da opreza nikad dosta, govori (ne)izravno i njegova pojava na tribinama u Kranjčevićevoj ulici, gdje je na utakmici Lokomotiva – Šibenik „snimao“ svoju bivšu momčad kako bi za derbi začelja lakše pripremio svoj aktualni klub.

Kad su Narančasti sa Carevićem na kormilu startali u aktualnu sezonu, po mnogima, iznenađujućom pobjedom nad Osijekom u gostima, mnogi su povjerovali u faktor (ne)sreće, pa i stanovitu slučajnost tog vrijednog uspjeha. Sada, pak, suprotno ondašnjim komentarima, na Šubićevcu priželjkuju kako bi najbolje bilo da im u opasnom kolu borbe za opstanak najbliža momčad iz grada na Dravi. Ponajviše zbog statističkog podatka, koji nije zanemariv, a to je činjenica kako bi Narančasti u slučajnu bodovnog poravnanja sa Slavoncima bili ispred njih! Osijek je, naime, jedini prvoligaški sastav s kojim Šibenik ima bolji bodovni skor i gol-razliku.

O mogućim miroljubivim nadmetanjima u završnici prvoligaške utrke iz sadašnje pozicije čini se nerealnim bilo kakvo mišljenje. Nema onog dijela prvoligaške ljestvice, u kojemu ne vrije zbog različitih ambicija. Šampionskih, europskih ili želje za prvoligaškim ostankom. Poslije pobjede u Koprivnici, Varaždin se sigurno nije odrekao europskih ambicija, a daleko najteži raspored „na papiru“ ima zagrebačka Lokomotiva, koja se do domaće utakmice sa Šibenčanima činila bezbrižnom.