Zašto Karajica želi zadržati klub? On se još uvijek zanosi mišlju da u paketu proda sva tri svoja kluba...

Šubićevac je trenutačno čardak ni na nebu ni na zemlji. Uzalud ćete telefonski tražiti izjavu „ostatka stare šibenske nogometne vlade“, a još teže dobiti precizan odgovor kakva sudbina čeka dojučerašnjeg prvoligaša. Točnije, u kojemu će rangu natjecanja i pod kojim imenom Narančasti igrati u idućim godinama. Ukratko, nema službene komunikacije o tome kako će i kad početi pripreme za novu sezonu nogometaša Šibenika.

- Nedostatak ozbiljne komunikacije je i koštao Šubićevac ispadanja iz društva najboljih. To smo jasno rekli još uvijek službenom vlasniku Željku Karajici. Kakav je to klub, kad stigneš na gornji kat, a nemaš s kim ozbiljno pričati!? Znam da on nije oduševljen stavom gradske „vlade“ da se, ako ostane u ulozi vlasnika kluba, mora potpisati novi ugovor o koncesiji, te uključivanje šibenskih pozitivnih snaga. No, i Karajica mora biti svjestan da su ga u minuloj sezoni skupo koštali profesionalci, koje je doveo iz drugih sredina. Da su oni, ponovit ću, jedan od bitnih razloga za ispadanje iz društva najboljih – otvorio nam se Dario Kulušić, tajnik Šibenskog saveza sportova, prvoligaški sudac i, odnedavno, dopredsjednik Šibenskog gradskog vijeća.

Kao vrag od tamjana Kulušić je, međutim, bježao od odgovora na naše pitanje u stilu treba li vjerovati Karajici ili će Šubićevac dočekati još jedno lažno obećanje njemačkog Hrvata!? Teško je, naime, očekivati naglu promjenu ponašanja kod još uvijek aktualnog vlasnika kluba, koji je u minuloj sezoni sve poput nekog nogometnog kockara sve rješavao iii pokušao riješiti zadnji tren. Bolje rečeno, promjenu manire, koja je skupo koštala svih. I klub, i njega, i igrače.

Da ne spominjemo razočarenje Funcuta.

- Zašto Karajica želi zadržati klub!? On se još uvijek zanosi mišlju da u paketu proda sva svoja tri kluba. Austriju iz Klagenfurta, berlinsku Viktoriju i Šibenik, vjerujući da će mu pritom šibenska nogometna tradicija biti prednost u toj trgovini – kazao nam je jedan od iskusnih šibenskih sportskih djelatnik, uz usrdnu molbu da ostane anoniman.

To je, nema sumnje, dobrim dijelom račun bez krčmara, jer je Šubićevac već ostao bez najvećeg dijela „obiteljskog srebra i zlata“ odlaskom Morrisona Agyemanga i nadarenog Lovre Kulušića. Točnije, bolje bi bilo da njemački Hrvat posluša savjete iskusnih šibenskih nogometnih djelatnika, te da već sada počne s angažiranjem nadarenih igrača iz dalmatinske regije, jer južna skupina Treće HNL je sve samo ne i mačji kašalj. Uostalom, Narančasti su se već jednom uvjerili u kvalitetu tog natjecanja, kad su poslije Mamićeva „dekreta“ pali u Treću ligu, iz koje su se izvukli tek u drugoj sezoni.

Znamo da se žestoki navijači Šibenika groze B-plana, koji uključuje stečaj i pad u Županijsku ligu, ali… Malo se svijetla probija na sivom šibenskom nogometnom nebu da bi se izbjegla takva mogućnost.

- Mi moramo imati taj B-plan, koji je pomalo tragičan u natjecateljskom smislu, ali koji uključuje nemali broj šibenskih nogometnih zanesenjaka i gospodarstvenika, spremnih da udare pod novim imenom nove temelje starom, posrnulom klubu – kazao nam je Kulušić.

Iskreno rečeno, B-varijanta nam se ne sviđa, ali nas itekako raduju imena, koja su u opticaju, ukoliko do nje dođe. Prije svih, spomen Ante Kulušića, nekadašnjeg mladog reprezentativca Hrvatske, koji je imao više nego uspješnu međunarodnu karijeru u turskoj, a koji se već polako dokazuje kao nogometni menadžer.

Raduje nas i spomen Jure Zoričića i Ivana Bulata, koji su se već dokazali na Šubićevcu u godinama povratka u društvo najboljih. Kao mogući trener najčešće se spominje Armando Marenci, nekadašnji prvotimac i stručnjak, kojega mnogi tituliraju kao najboljeg trećeligaškog trenera u Dalmaciji svih vremena.

- Imam neslužbenu informaciju da je već spremna skupina šibenskih gospodarstvenika, spremnih da ulože u klub, ako budemo prisiljeni na B-varijantu – oglasio se još jedan Kulušić, još jedan Ante prije puta u američku dijasporu.

A vrijeme neumoljivo teče ili ne bismo htjeli da se čekanje na ostvarenje novog Karajičinog obećanja pretvori u „Čekanje Godota“. U cijeloj neizvjesnoj priči sa Šubićevca izvjesno je jedino da će juniori Šibenika, za razliku od prve momčadi, i na jesen igrati u Prvoj ligi.