Teško je pobjeđivati bez raspoloženog vratara: Problemi Solarisa počeli su još u predsezoni financijskim nesporazumom

Može li se novo posrtanje vaterpolista Solarisa u Regionalnoj ligi nazvati, po staroj pomalo otrcanoj frazi, porazom, koji ohrabruje!?

Po većini objektivnih promatrača Šibenčani su kao „domaćini“ u Splitu protiv kotorskog Primorca, unatoč tijesnom porazu, odigrali dobru utakmicu, ali u vaterpolu je, baš kao i u rukometu, u što smo se itekako uvjerili minulih dana teško doći do bodova bez raspoloženog vratara. A momčad iz Crnice je u splitski bazen uskočila s najvećim mogućim hendikepom. Umjesto ozlijeđenog prvog vratara Pavića šibensku mrežu čuvao je neiskusni Lucijan Štrkalj, čije se obrane u sudaru sa Crnogorcima, kad ih zbrojimo, bile manje brojne od prstiju na jednoj ruci. I to nije sve, što se neugodno za šibenski vaterpolo dogodilo na splitskoj utakmici. U posljednjim trenucima susreta neugodnu ozljedu doživio je prvi centar Domagoj Bulat, pa je i njegov nastup upitan u idućim utakmicama.

Rijetko je tko mogao pretpostaviti tako neugodnu šibensku završnicu natjecanja u Regionalnoj ligi poslije sjajnog starta (čitaj: tri pobjede u gostima protiv beogradske Crvene zvezde, kotorskog Primorca i riječkog Primorja) ili najizravnijih konkurenata u nastojanju da se izbjegne pretposljednje mjesto, koje vodi u kvalifikacijske utakmice za ostanak u, vjerojatno, najkvalitetnijoj vaterpolskoj ligi na svijetu. Da ne govorimo o zapaženom nastupu na zagrebačkom finalnom turniru Kupa Hrvatske, kad su Šibenčani pali protiv dubrovačkog Juga sa samo jednim golom manjka.

Ruku na srce, sve je počelo nedovoljno motiviranom igrom protiv „fenjeraša“ Valisa iz Valjeva, koji nikome nije uzeo ni mrvicu, a Šibenčanima u njihovom bazenu vrijedan bod.

- Poslije toga se uvukao nemir u momčad. Neki su od treninga djelovali kao pravo mučenje. Morali smo nešto poduzeti. Nakon poraza u Šapcu naš nas je vrijedni, ali bivši trener Denis Seferović osobno molio da ga smijenimo. No, nismo na to pristali. Iz prostog razloga što smo vjerovali da se momčad, ipak, možemo probuditi.

To se, nažalost, nije dogodilo. Ne, nismo imenovanjem Bruna Sabionija za novog trenera htjeli opteretiti mladog stručnjaka nekom „nemogućom misijom“. Samo tražimo od njega da vrati samopouzdanje momčadi – tako otprilike glasi „zajednički nazivnik“ naših kontaktiranja s onima, koji već godinama na nesebičan način vode brigu o šibenskom vaterpolu.

Skloni smo, međutim, tezi da je ključni razlog svojevrsnog pada „Solarisa“ nedostatak mladih nadarenih igrača, koji su krasili Crnicu „od stoljeća sedmog“. Usporedbe radi, dubrovački Jug je nahranio i reprezentaciju sedamnaestogodišnjacima (Pavlić, Šušić, Burđelez…).

Nije šibenski vaterpolo bez nadarenih igrača, ali radi se o onima, koji su, ipak, još zeleni da bi već danas ponijeli naslovne uloge. No, nema dvojbe da će sutra ili prekosutra Di Liddo, Brkić (sin nekadašnjeg topnika Edija) i Bujas (pranećak legendarnog trenera Mile Nakića) doći do naslovnih uloga u šibenskom bazenu.

Pitanje je, međutim, kako preživjeti dotad!? Traže li neke igračke promjene i nova vaterpolska pravila!? Može li „Solaris“ sa sigurnošću slaviti u „majstoricama“ za ostanak u Regionalnoj ligi, koje čekaju pretposljednjeg na ljestvici!? Pogotovu, ako se pojavi neka nova vaterpolska snaga iz susjedne Srbije, koja je posljednjih godina prosto fabricirala nove kvalitetne klubove (Novi Beograd, kragujevački Radnički, Šabac…)

Vjerujemo da će nam malo tko zamjeriti, kad kažemo da su ovosezonski problemi „Solarisa“ počeli još u predsezoni. Točnije, (financijskim) nesporazumima na relaciji sjajni vratar Marin Šparada – klupsko vodstvo. Nećemo o detaljima, koje je lako ilustrirati eurima, ali, nema sumnje, krivnja je puno veća na strani, nama izuzetno dragog vratara, čiji su korijeni iz Šparadića i sa Žirja.

Naravno, nije u šoldima sve, ali… U konačnici su svi loše prošli. I „Solaris“, koji je ostao bez pravog vratara i muškardina, ali i Marin, čija se godišnja zarada i više nego prepolovila.